UVUKLO SE POD KOŽU

FOTO / TETOVIRANJE JE DRUŠTVENI FENOMEN Dalmatinci tetoviraju Mišu Kovača, a Istrijani kažune, sela, koze i ULJANIK

| Autor: Lara BAGAR


Nekada odraz alternativaca, supkulture i bunta danas je posao apsolutni must have. Tetoviranje je in. Nekada probodeno srce ili tetovaža iz vojske, a danas prave umjetničke minijature. Nekada skrivane ili opovrgavane, danas slobodno krase ruke, noge, leđa i sve moguće dijelove tijela. Nekada tabu, danas umjetnost koja se uvlači pod kožu. Kažu da je teško stati na jednoj. Prva je inicijacija, a ostalo strast. Pravila više nema. Tetoviraju se muškarci, žene, staro i mlado

Tetoviranje je popularno gotovo kao i kuhanje. Gotovo svi vole kuhati. Tako je i s tetoviranjem, gotovo svi se vole tetovirati. Postalo je toliko popularno da na stranim televizijama postoje i svojevrsni TV showovi, naravno, u daleko manjoj mjeri nego kulinarski. Još uvijek. Tetoviranje je postao društveni fenomen, nova kulturna praksa ukrašavanje tijela i novi oblik tjelesne identifikacije. Tijelo kao knjiga. Tijelo je kao spomenar. Ono je naša stilizirana osobna mapa u hodu. A ljeto je pravo vrijeme za pokazivanje ukrašenog tijela. Tetoviranih je sve više. Na plažama gotovo da i nema osobe bez tetovaže. Nekad odraz alternativaca, supkulture i bunta danas je posao apsolutni must have. Tetoviranje je in. Nekada probodeno srce ili tetovaža iz vojske, a danas prave umjetničke minijature. Nekada skrivane ili opovrgavane, danas slobodno krase ruke, noge, leđa i sve moguće dijelove tijela. Nekad tabu, danas umjetnost koja se uvlači pod kožu. Kažu da je teško stati na jednoj. Prva je inicijacija, a ostalo strast. Pravila više nema. Tetoviraju se muškarci, žene, staro i mlado. Tetovaže? Sve što poželiš, sve što ti nešto znači.

Od 15 do 80

I dok u Dalmaciji tetoviraju lik Mate Miše Kovača jednu i jedinu legendu, Istrijani se krase kažunima, selima pa i znakom Uljanika, priča nam Danilo Vujisić iz Tatooarta. Danilo je tata mata kada je tetovaža u pitanju. Ne voli se eksponirati. Ne želi se slikati, kaže moji radovi su moja slika. Tetovira već 30 godina, a počeo je s 15. "Sve je moderno. Više nema razlike. Tetovira se staro i mlado. Društvo je liberalnije, pa se na tetovažu odlučuju baš svi - od poslovnjaka do alternativaca. Od liječnika i odvjetnika do tete u vrtiću, priča Danilo. Što netko poželi, to Danilo ostvari - od pjevača do nekih intimnih uspomena poput plavog fiće na trgu u Marčani koji si je poželio vitalni 70-godišnjak. Fantasy djevojku u nošnji zamislila je djevojka kao uspomenu na baku. Nogometaši su pravi tatoo trendseteri, priča nam Danilo. Oni postavljaju nove standarde. Kopiraju se čak cjelokupne tetovaže. A ljudi se oduvijek vole poistovjetiti s idolom. "Angelinu Jolie smo radili milijun puta kada je bila popularna. Svi su htjeli njezinu tetovažu, a ona je   zapravo zaštita za njezinu djecu iz Kambodže. To je kao da si staviš nečiji horoskop ili šifru nekog djeteta koji nema veze s tobom. Ali ukusi i želje su različiti, priča Danilo. Kada je o ženama riječ, one su pretežno njegove klijentice, možda zbog ugodnog salona. I još nešto, slabiji spol bolje podnosi bol pri tetoviranju od muškaraca. Najmlađa mušterija je imala 15 godina, a najstarija 80.

- Kad smo završili tetoviranje kalendara i ruže na vratu, rekao sam mu da se vidimo za deset godina, na što mi je vremešni profesor odgovorio teško obzirom na godine. A najstarija žena imala je nekih 70 godina. Prije 50 godina otišla je u Ameriku na Woodstock. Živi u Philadelphiji pa si je istetovirala imena unuka", pun je zanimljivih priča Danilo. Nema što nije radio - od zaštitnih znakova za bolest, navijačkih obilježja, motiva Istre, fanatsyja. Sve što se zamisli to Danilo ostvari. Kaže da ne tetovira turiste, iako to traže u njegovom salonu nadomak pulske Arene, jer je bukiran do prosinca.

Revival tradicije

Za razliku od Danila, Aleksandar Mrkonja - Fetti pak obožava raditi s turistima. "Otvoreniji su za nove tetovaže. Vrlo su aktualne tradicionalne tetovaže koje su se nekada radile po Bosni i Hercegovini. To su križići, kružići koje su bakice nosile na čelu, obrazima, rukama, šakama i prsima. Dosta ljudi to opet otkriva i često se to radi. I to baš turisti koji sa sobom žele ponijeti neku kvalitetnu uspomenu na Hrvatsku. Biraju baš takve motive - na bazi sunca, grančica, križića. Vrlo je dekorativno, a opet ima jaku priču. To su nekada žene radile kako ne bi završile kao tursko roblje. Bio je to znak prepoznavanja i zaštite", objašnjava Fetti.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter