KOMENTAR

Filip Zoričić je u strahu od svojih koalicijskih partnera, PA JE NAPAO GLAS ISTRE

Kada je u subotu otvorio novine, pročitao što su mu partneri rekli i shvatio da mu priča o Marsovom polju klizi iz ruku, Zoričić je kao lider koalicije trebao nazvati Sanju Radolović i Dušicu Radojčić i raspraviti problem s njima. Ali on je odlučio pucati u glasnika i napasti Glas Istre, što mu je očito bilo lakše nego pogledati koalicijske partnerice u oči

| Autor: Ivor BALEN
Filip Zoričić (snimio Danilo MEMEDOVIĆ)

Filip Zoričić (snimio Danilo MEMEDOVIĆ)


Filip Zoričić je u strahu od svojih koalicijskih partnera i umjesto da se sučeli s njima, odlučio se sučeliti s Glasom Istre. Ta gola i poražavajuća činjenica stoji iza njegovog napada na ovaj medij u subotu, kada je u razmaku od nekoliko sati sastavio dva različita priopćenja o Marsovom polju. U prvom se Glas Istre ne spominje, u drugom smo glavna tema. Ni manje ni više, Zoričić je napisao da Glas Istre protiv njega vodi rat.

Je li previše gledao izvještaje iz Ukrajine ili je nešto drugo bilo posrijedi, teško je reći, ali Glas Istre protiv Zoričića ne vodi nikakav rat, niti nam je to ikad palo na pamet. Jake riječi, međutim, mogu biti zamjena za manjak argumenata, a Zoričić u svom prosto proširenom dopisu nije iznio niti jedan. Jer da je krenuo analizirati što je Glas Istre pisao o Marsovom polju, uvidio bi da se rat odvija samo u njegovoj glavi, jedino ne znamo s kim ni protiv koga.

Pucanj u glasnika

Glas Istre je o Marsovom polju posljednjih dana prvenstveno prenosio riječi španjolskih vlasnika Istre 1961 koji su zainteresirani za izgradnju kampa na tom mjestu, a oni su Zoričićevim iznenadnim i nikad objašnjenim protjerivanjem očekivano vrlo nezadovoljni. Tim više što iza takve odluke ne stoji zdrava logika. Aranžman za Pulu, tvrde, zapravo je vrlo dobar: Baskonia-Alaves će graditi kamp koji kasnije ostaje Gradu, a godinama će za njega plaćati i koncesiju.

Na dan Zoričićevog duplog dopisa, po sistemu jedan normalni i jedan fantazmični kontra Glasa Istre, objavili smo mišljenje cjelokupne pulske političke scene. Nitko od pet grupacija koje postoje u Vijeću, uključujući Zoričićeve partnere iz Možemo! i SDP-a, nije odbacio mogućnost izgradnje kampa na Marsovom polju. Dapače, neki su ga otvoreno zagovarali.

Kada je u subotu otvorio novine, pročitao što su mu partneri rekli i shvatio da mu priča o Marsovom polju klizi iz ruku, Zoričić je kao lider koalicije trebao nazvati Sanju Radolović i Dušicu Radojčić i raspraviti problem s njima. Ali on je odlučio pucati u glasnika i napasti Glas Istre, što mu je očito bilo lakše nego pogledati koalicijske partnerice u oči.

Prva hit kolumna

Odluku da na Marsovom polju neće biti nogometni kamp Zoričić je objavio u svojoj prvoj hit kolumni s albuma “Po Puli sam”, objavljenoj u listopadu prošle godine na stranicama Grada Pule, objasnivši da je do tog zaključka došao nakon što je saslušao mišljenje građana. Koji su to građani, koliki je uzorak i postoje li uopće - to nikad nismo saznali, ali Zoričić je u kolumni svejedno za kamp na Marsovom polju napisao - finito. Četiri mjeseca kasnije, kada je u Glasu Istre vidio da su svi za taj projekt osim njega, promijenio je ploču i napisao teško razumljiv traktat u kojem između ostalog kaže da priča o kampu na Marsovom polju ipak nije gotova. Mrtav hladan Zoričić je promijenio mišljenje za 180 stupnjeva i potom nasrnuo na Glas Istre infantilnom pričom o ratu, valjda da svoj licemjerni salto što vještije skrije. A zapravo bi nam trebao biti zahvalan. Glas Istre mu je prenio stavove koalicijskih partnera, kada ih već on sam nije pitao.

Da Glas Istre ne vodi rat protiv Filipa Zoričića pokazuje cijeli niz argumenata. Potpisnik ovog teksta napisao je komentar u kojem brani Zoričića u vrijeme kada su ga svi napadali zbog puta u Istanbul. Bilo je to potpuno drugačije mišljenje od onog koje je prevladavalo u gradu, između ostalih i među nekim mojim kolegama iz redakcije. Ali Glas Istre je, što je mnogima trn u oku, slobodna novina u kojoj novinari i urednici nesmetano iznose svoja mišljenja. Ne postoji redakcijska agenda, svatko ima svoje ideje o bilo kojoj temi i priliku da ih iznese, pod jedinim uvjetom da su argumentirane. Zbog čega bi netko, kao zamjenik glavnog urednika medija koji navodno vodi rat protiv Filipa Zoričića, pisao tekst u kojem brani tog istog Filipa Zoričića u trenutku kada ga svi napadaju? Pa valjda zato što Glas Istre ne vodi rat protiv Filipa Zoričića. Mi samo radimo svoj posao i nastojimo promovirati sve ono za što mislimo da će donijeti prosperitet ovom gradu. I pritom smo otvoreni i liberalni, za razliku od Zoričića kojem su puna usta liberalizma i Vlade Gotovca, a u praksi se ponaša na način zbog kojeg bi se taj isti Gotovac trebao okretati u grobu. “Bolje bi bilo da udarac bude manje zvučan, ali zato dubok i sadržajan”, poručio je jednom Vlado Gotovac. Zoričićevi udarci prema Glasu Istre duboki su i sadržajni kao slikovnica za prvi razred, a zvuče kao pijani bubnjar u praznoj katedrali.

Istanbul i zaobilaznica

Put u Istanbul je u načelu nebitna tema, za razliku od Marsovog polja koje je jedna od najvažnijih. Nažalost, čini se da se Zoričić bolje snalazi u Istanbulu nego pored pulske zaobilaznice, gdje je tjerao vuka, a istjerao Godzillu, a da ni sam ne zna zašto, i potom za sve optužio Glas Istre. Ali neće ići, Filipe. Teški populizam ne prolazi kod ikoga tko ima kvocijent inteligencije iznad sobne temperature. Samo se nadam da to gradonačelniku Pule nije jedina publika.

A jedini način kako može isplivati iz svega, eto mu i savjet na kraju, jest da smogne snage i sastane se s koalicijskim partnerima, pa se možda nešto i dogovore. Glas Istre neka ostavi na miru. Na Marsovom polju možda će niknuti kamp, možda i neće. Puno gore bilo bi saznanje da nam je gradonačelnik obična kukavica.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter