KURIKULARNA REFORMA
Filip Zoričić: Dokle god politika koristi obrazovanje za svoje sitne interese, reforme se neće dogoditi, MLADI ĆE ODLAZITI I KAO MLADA DRŽAVA POSTAT ĆEMO "MLADI STARAC"
Kada smo pulske srednjoškolce upitali što im u školstvu odgovara a što ne, 17-godišnja Britt de Gravisi lagano je zakolutala očima i promrmljala "Školstvo je koncipirano tako da previše očekuju od nas.“ Na trenutak je zastala i nastavila.
- Očekuje se od nas da uspijemo kontrolirati i pratiti nastavu, imati sedam sati u jednom danu i uz to se, naravno, baviti i nekim aktivnostima te usput učiti i paralelno se, mi četvrtaši, spremati za maturu. Treba sve to izdržati s tih 17 predmeta, od kojih nam je 80 posto nepotrebno. Smatram da bi u trećem i četvrtom razredu sami sebi trebali odabrati predmete koji nama trebaju za daljnje školovanje, a ne da ja sada moram učiti predmete kao što su filozofija i povijest koji meni ne trebaju. Nije da me ne zanimaju, ali mi trenutno nisu potrebni. Netko drugi, kome trebaju filozofija i povijest moraju pak učiti kemiju i fiziku koja im trenutno ne treba. Trebalo bi se već u trećem razredu isprofilirati što kome treba, mišljenja je vrlo elokventna pulska srednjoškolka, učenica četvrtog razreda pulske Gimnazije koja uskoro planira upisati primijenjenu kemiju na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije.
Previše predmeta u gimnaziji
Godinu dana mlađa Iva Ukota, učenica trećeg razreda opće gimnazije se nadovezuje.
- Konstantno smo pod stresom. Složila bih se da imamo previše predmeta. Ja to već znam u trećem razredu i ne znam kako će četvrtaši sve to stići jer škola završava mjesec dana ranije zbog priprema za maturu i fakultete, kaže ona.
Britt potvrđuje. "Meni je prvi ispit mature iz kemije 3. lipnja. Za maturu sam počela učiti početkom školske godine i moram naučiti svih tih šest predmeta više razine, a opet moram paziti da mi sve ocjene budu vrlo dobre i odlične kako bih imala prosjek ocjena koji će zadovoljavati moj upis na fakultet“, pomalo će zabrinuto. Priprema se godinu dana na Trinomu u Zagrebu gdje se prema njenoj procjeni priprema 40 posto pulske gimnazije. Pripreme se odrađuju po deset dana za vrijeme zimskih i proljetnih praznika. Onima koji nemaju sredstva za skupe pripreme u Zagrebu, pulska gimnazija organizira besplatne pripreme u dogovoru s profesorima, a postoje i Algebrine pripreme.
Novost u olakšavanju učenicima kako odlučiti koji studij upisati je "Praksa kroz volontiranje" što im organizira Gimnazija. U suradnji sa različitim udrugama, poduzetnicima i institucijama - od stomatologa do odvjetnika - učenicima se omogućava da vide kakvo je izabrano zanimanje u praksi i da im olakša odluku i odabir budućeg životnog zanimanja.
Britt je prirodnjak i humanistički predmeti su joj na neki način opterećenje. Matematika, fizika i kemija su joj strast, dok se za povijest, filozofiju, hrvatski i politiku mora namučiti.
Zbog čega nema biranja predmeta?
- U američkom obrazovnom sustavu učenici biraju svoje predmete, što znači da se oni konkretno posvećuju samo tim predmetima, dok se ovdje od nas traži da budemo izvrsni u svemu zato što nam o ocjenama ovisi hoćemo li upisati fakultet i forsiraju nas da nekako sve mora biti savršeno, ne samo predmeti koji mene zanimaju već i oni koji su potpuno nepotrebni, objašnjava nam pulska srednjoškolka koja uz sve školske obaveze trenira i veslanje.
Srednjoškolci u gimnaziji u trećem razredu imaju 17 predmeta, a u četvrtom gube psihologiju.
- Umjesto psihologije dobivamo jedan sat povijesti i gubimo jedan sat matematike. Ja imam tri sata matematike i tri sata povijesti, kaže Britt. Nije li to malo previše povijesti, pitamo. Iva smatra da je ona potrebna i poželjna za opću kulturu. „Dobro je znati povijest kako se ne bi ponovile stvari što su se dogodile u povijesti. No, možda je ima previše“, zaključuje. Britt nadodaje „Mislim da bi povijest trebali imati prve dvije godine. Čisto da imamo opću kulturu, neko znanje i onda da se treća i četvrta godina grana prema onome što želimo. Treba uvesti američki tip školovanja,“ kategorična je.
Djevojke podržavaju građanski odgoj i smatraju da bi itekako bilo dobro da se uvede domaćinstvo.
Kada bi imali mogućnost da kroje obrazovni sustav što bi napravili, zanima nas. "Za početak bih uvela obavezno srednjoškolsko školovanje. Smatram da pojedinac s osnovnoškolskim obrazovanjem ne može postići ništa, ne može sebi priskrbiti nekakav život i samo može biti na teret državi. Uvela bih sustav obrazovanja kakav je bio prije, da se poslije grana, gdje svatko radi za sebe, a ne da svatko radi sve,“ preporučuje Britt.
Teško prihvaćamo promjene
Dakle, iz prve ruke na terenu ispada da situacija nije bajna. Kurikularna reforma jedan je od kamena, možda bolje reći, monolita smutnje oko kojeg se već godinama lome koplja na svim razinama - političkim, društvenim, obrazovnim…Obrazovanje je, šatrovački rečeno "u banani", baš kao i zdravstvo, pravosuđe i uostalom svi temelji demokratskog društva kojem Hrvatska stremi.
Ono što mi zazivamo je kurikulum koji bi slijedio finske uzuse, izjavila je prije tjedan dana ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divljak, uoči sjednice Vlade, rasprave oko školske lektire i kurikuluma povijesti. Iako je reforma tek pokrenuta, na vidjelo stalno izlaze nepravilnosti i novi problemi.
Ravnatelj pulske gimnazije Filip Zoričić kurikularnoj reformi prilazi s dvije strane.
- S jedne strane nam je potrebna reforma, ne samo obrazovanja, ali najprije obrazovanja, jer ako postanemo društvo znamo da se tada sve drugo pokreće i time bismo zaista dokazali i pokazali kako je obrazovanje temelj društva. S druge strane, mi kao narod oprezni smo prema reformama i teško prihvaćamo promjene, a i sama država, gotovo svaka vlada, do sada nije pokazala da joj je obrazovanje važno, osim deklarativno i kao mantru ponavljajući kako je obrazovanje važno. Sad je ovo nešto konkretnije, ali vidimo, nažalost, i dalje da smo ideološki podijeljeni i koplja se lome oko predmeta povijest i hrvatski jezik. Povijest je tema od koje se nismo odmakli, a od nekih povijesnih događaja prošlo je više od 70 godina, i time smo postali svi povjesničari i predmet se ispolitizirao pa je i sama znanstvena scena, ako je tako možemo nazvati, postala dio političkih podjela. Hrvatski pak jezik ima problema oko pravopisa i to je također dnevno političko pitanje pa smo svjedoci kako gotovo svaka nova vlast sa sobom donosi i novi pravopis, smatra ravnatelj.
Bolji kadar za učitelje
- To nam govori da još kao društvo nismo sazrjeli, a ispaštaju djeca i mladi. I to je ključan problem. Mislim da kad povijest i hrvatski jezik prestanu biti političke teme i kada se politika prestane baviti na ovakav način reformama u obrazovanju i kada se odluči da će se više uložiti u obrazovanje tada će i kurikulumi lako biti prilagođeni svima. Dokle god politika koristi obrazovanje za svoje sitne interese, reforme se neće dogoditi, mladi će odlaziti i kao mlada država postat ćemo "mladi starac", kaže ravnatelj Gimnazija Pula koji u cijelom obrazovanju vidi dva problema.
- Moje mišljenje je da je preduvjet kurikularne reforme, infrastrukturna reforma i kad školska klupa i stolica budu iste u Puli, Gospiću, Zagrebu, Vukovaru i ostalim mjestima tada će, siguran sam, kurikularna reforma biti posve jednostavna za provedbu i realizaciju. Simbolično govorim, naravno, o jednoj smjeni, radnim uvjetima, školskim dvoranama i informatizaciji", objašnjava Zoričić.
Mala reforma u Gimnaziji
Smatra da je promjena nužna i u visokom školstvu.
- Fakulteti za učitelje i nastavnike moraju biti najteži i taj kadar mora biti najbolji. Danas, nažalost, velika većina mladih koja upisuje te smjerove ima to kao opciju „spasi što se spasit da“, a to je onda veliki problem, kaže Zoričić.
Mi stalno spominjemo kako želimo biti kao Finska, ali to je neusporedivo, jer niti je isti mentalitet, niti su isti uvjeti rada. Mi imamo dobro obrazovanje koje samo treba modernizirati i podići na društvenu razinu koju je imalo prije 30-40 godina. U našoj gimnaziji mi pokušavamo raditi male unutarnje reforme: od osnivanja raznih klubova, koji će motivirati učenike da dulje ostaju u školi. Osnivanja zadruge, uvođenja prakse kroz volontiranje kako bismo im pomogli u izboru zanimanja, otvaramo suradnju sa svim mogućim domaćim i inozemnim partnerima itd. I tako pokušavamo zaista biti škola za život, u praktičnom, a ne deklarativnom smislu, zaključuje ravnatelj pulske Gimnazije Filip Zoričić. (Lara BAGAR)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
