DAN GRADA PULE
DOMINIK DRUŽETA, dobitnik Grba grada Pule DODATNI VJETAR U LEĐA ZA DALJNJI RAD
Dominik Družeta (Milivoj MIJOŠEK)
Priznanje je to koje mi puno znači, jer pokazuje da je netko prepoznao trud koji svakodnevno ulažem kako bih bio što bolji i ostvario ciljeve koje sam pred sebe postavio. Ono me u jednu ruku i obavezuje da nastavim dalje, ali je isto tako potvrda da me ne prate samo ljudi iz judo branše, već i šire, kaže Družeta
Dominik Družeta, judaš Istarskog borca i hrvatski reprezentativac, dobitnik je Grba Grada Pule za odlične sportske rezultate ostvarene u prethodnoj godini. Družeta, koji će 3. lipnja napuniti 24 godine, do tog je priznanja stigao zahvaljujući zlatnoj medalji koju je osvojio na European Openu u Varšavi, kao prvi hrvatski judaš kojem je to pošlo za rukom, čemu je pridodao i novi naslov pojedinačnog prvaka Hrvatske.
- Priznanje je to koje mi puno znači, jer pokazuje da je netko prepoznao trud koji svakodnevno ulažem kako bih bio što bolji i ostvario ciljeve koje sam pred sebe postavio. Ono me u jednu ruku i obavezuje da nastavim dalje, ali je isto tako potvrda da me ne prate samo ljudi iz judo branše, već i šire, smatra Dominik Družeta. - To mi daje dodatni vjetar u leđa za daljnji rad, jer sam svjestan da na taj način promoviram svoj sport. Motivacije mi ne nedostaje, ali ne bavim se judom samo zbog svojih rezultata, već i stoga što u njega nastojim privući neke nove klince, a ovo je jedan od načina da ih potaknem na rad. Time sve ovo čime se bavim ima puno više smisla, nego da samo nižem rezultate za sebe.
Drugi se put Družeta našao među laureatima za Dan grada, nakon što je prije četiri godine dobio javno priznanje za ostvarene sportske rezultate, a povod je bila brončana medalja osvojena na prvenstvu Europe za mlađe seniore. Usto, njegovu trofejnu vitrinu krase po jedno priznanje za najperspektivnijeg sportaša Grada i Županije, dok je od ulaska među "velike dečke" triput bio najbolji sportaš Pule i jednom Istarske županije. Pojedinačnih medalja s državnih prvenstava prikupio je 18, od čega ih je 14 zlatnog sjaja. Dvaput je bio kadetski prvak Hrvatske, triput juniorski, triput mlađeseniorski i šest puta seniorski, a usto ima i tri "velike" medalje osvojene na europskim smotrama. Na onoj za judaše do 23 godine okitio se srebrom i broncom, čemu je pridodao i broncu sa seniorskog prvenstva.
- O medaljama i svim drugim nagradama brine mama. Ona pazi da se neka ne zagubi i sve su doma uredno složene, a ima i dovoljno mjesta za neke nove koje bi trebale doći. Moj cilj je osvojiti deset zlata s pojedinačnih seniorskih prvenstava Hrvatske, što znači da mi ih još četiri nedostaju, a usto želim još barem jednu "veliku" seniorsku medalju, da ne ispadne da sam ovu koju imam osvojio slučajno, naglasio je Družeta, izdvojivši najdraže priznanje koje krasi njegov trofejni kutak. - Bronca osvojena 2015. godine na Europskom U-23 prvenstvu u Bratislavi je nešto posebno i kad sam je osvojio, osjećao sam kao da se nalazim na vrhu svijeta. No, ako već moram birati, izdvojio bih broncu osvojenu na Europskom seniorskom prvenstvu 2017. godine u Varšavi, jer je bila neočekivana i ima najveću težinu. Svaki sportaš od malih nogu teži rezultatu u seniorskoj konkurenciji, a ja sam u svojoj prvoj godini u tom uzrastu odmah stigao do medalje i stoga mi je ona najdraža. Sad je čak i više cijenim nego kad sam je osvojio, zbog zdravstvenih problema s kojima sam se poslije morao nositi.
Ta 2017. godina bila je najbolja u Dominikovoj dosadašnjoj karijeri, jer mu je donijela dvije europske medalje kojima je "zakapario" priznanje za najboljeg sportaša Pule i Istre, a onda je došla 2018. godina, prvenstvo Europe u Tel Avivu i ozljeda prednjeg križnog ligamenta koja je značila operaciju i dugotrajno izbivanje s tatamija.
- Prije sam na slične ozljede sa strane gledao drugačije, čak malo i bahato te smatrao da je dovoljno da se malo "zakrpaš" i nastaviš dalje. No, kad sam se ja našao u takvoj situaciji i probao "stisnuti", shvatio sam da to baš ne ide tako i počeo drugačije gledati na cijelu tu priču. Definitivno su mi te dvije posljednje godine bile izazovne, ali uspio sam ih nekako progurati i sve ukazuje na to da idem u pravom smjeru, istaknuo je Družeta. - Nakon tog prvenstva krenulo je skupljanje bodova za Olimpijske igre, što mi se u početku nije činilo velikim problemom, jer su se ti kvalifikacijski turniri održavali dvije godine i smatrao sam da imam dovoljno vremena da nadoknadim propušteno. No, kad sam se vratim natjecanjima, stvari se nisu razvijale onako kako sam očekivao. U razmaku od tri tjedna osvojio sam državno prvenstvo i European Open, ali nakon toga je sve krenulo nizbrdo i bile su male šanse da ću se plasirati za Tokyo. S te mi je strane odgoda Olimpijskih igara dobro došla, jer sam dobio vrijeme koje mi je trebalo i nastojat ću ga iskoristiti na najbolji mogući način.
Koliko god ozljeda koju je zadobio bila teška, Dominik smatra da je ona, u jednu ruku, zaokružila sva njegova sportska iskustva.
- Sad mogu reći da sam prošao sve, od poraza u prvom kolu do ostvarenja vrhunskog rezultata. Može zvučati kao klišej, ali kao što iz poraza nekad više naučiš nego iz pobjede, tako je meni ta ozljeda pomogla da se lakše nosim s trenutačnom situacijom i ne pokušavam ići glavom kroz zid, što sam radio kad sam bio mlađi. Opušteniji sam, lakše se nosim sa svime i bit ću spreman ponovno krenuti punom snagom, kada za to dođe vrijeme, zaključio je Družeta.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
