Građani bi prije svega trebali dobiti jasan odgovor na pitanje - budemo li putem referenduma zaustavili ovu investiciju, a investitor se odluči tužiti grad, kolike su šanse da Grad izgubi spor i kolika je procijenjena vrijednost koju bi investitor tražio za uloženi kapital i propuštenu dobit? Jer taj trošak neće snositi nikakve građanske inicijative, već svi građani Pule
Dean Sinković (snimio Milivoj MIJOŠEK)
Investicija kao komponenta BDP-a predstavlja najznačajniji čimbenik ekonomskog rasta. S jedne strane utječe na povećanje ponude i dohotka a s druge, putem investicijske potrošnje i procesa multiplikatora, pozitivno utječe na rast proizvodnje. Investicije pune gradski i državni proračun, čime se stvara podloga za kvalitetan okvir u smislu pružanja javnih usluga i sadržaja. Koliki će biti učinci investicija ovisi dakako o njihovoj efikasnosti i strukturi.
Sagledavajući investicije koje su se dogodile u Puli u zadnjih 30 godina, možemo zaključiti da ih krase poprilična neefikasnost i neadekvatna struktura, pa samim time nije stvorena podloga za iskorištavanje velikog razvojnog potencijala našega grada. Javne investicije često su kasnile s realizacijom, bivale preplaćene ili su odrađene nedovoljno kvalitetno. Sjetimo se samo zavrzlama s izgradnjom zaobilaznice, velikog kružnog toka u Šijani, bazena na Verudi, Doma sportova Mate Parlov, Kaštijuna, nove bolnice, pa sve do atletske staze na Uljanikovom stadionu.
Sve su te investicije realizirane, ali uz kroničnu neefikasnost i upitnu svrsishodnost (Kaštijun). To je pak negativno utjecalo na gradski proračun i novčanike građana Pule. Takvih problema bilo je puno manje ako su se investicije realizirale putem sredstava EU fondova, jer se tu zahtijeva operativna i financijska rigidnost.
S druge strane, portfelj privatnih investicija uglavnom se odnosio na turističko-trgovinsku ili nekretninsku domenu. Nakon godina renoviranja svojih turističkih kapaciteta u Puli, Arenaturist je tek nedavno putem novog hotela Brioni svoju ponudu digao na višu razinu. Izgrađena su dva velika trgovačka centra s popratnim sadržajima (Max City i Pula City Mall) koja su nedostajala na lokalnom tržištu i za grad veličine Pule to je sasvim optimalna razina. Uz par gradskih hotela, pojedine trgovačke lance i auto kuće, to je manje-više to. Marina Polesana je još uvijek u povojima jer osim molova na moru i kopnu tamo još nema ničega.
Cijelo to razdoblje krasi postepena deindustrijalizacija i gašenje proizvodnih pogona, koji su kulminirali krahom Uljanika. Ostali su nam Tehnomont, Tvornica Cementa i tvornica stakla koji su, zahvaljujući dobrom upravljanju, čak povećali svoju konkurentnost na globalnim tržištima.
Izgradnja brojnih nekretnina koje su u ciklusima dizale građevinsku djelatnost odnosila se na apartmanizaciju tj. nisu bile proizvodnog karaktera. I tako korak po korak, namjerno ili slučajno i uglavnom neplanski, grad koji je krasila proizvodnja i industrija preobrazio se u puku turističku destinaciju. Građani i postojeće tvrtke su se naravno morali prilagođavati tim promjenama pa su svoje resurse usmjeravali u turističku djelatnost. Oni tome nisu krivi niti je turizam kriv zbog previsokog udjela u BDP-u i odljeva mozgova, već su primarni krivci nositelji ekonomskih politika na lokalnoj i nacionalnoj razini.
Upravo zahvaljujući tim investicijama u turizam, bez obzira na manje multiplikative učinke za razliku od ulaganja u industriju i visoko tehnološku djelatnost, kao grad i država držimo glavu iznad vode.
Shodno navedenom, neophodno je detektirati negativne implikacije daljnjeg razvoja turizma i fokusirati se na kreiranje turističkog proizvoda koji će stvarati veće prihode i omogućiti cjelogodišnji dolazak turista a da ne naruši kvalitetu života građana. Turizam se po ljeti dešava po inerciji, bez obzira na svekolike marketinške aktivnosti, ali potrebna je kvalitetna ekstenzija prema selektivnim oblicima i stvaranje sinergije s ostalim djelatnostima. U tom smislu Istarska županija ima dobro razvijen ruralni, sportsko-rekreativni i dijelom zdravstveni turizam, uz rast nautičkog turizma. Dovoljno je skoknuti do Umaga ili Poreča i vidjeti koliko se velikih sportskih manifestacija za mlađe uzraste organizira u predsezoni i posezoni. Hotelsko-ugostiteljski kapaciteti lijepo su popunjeni uz solidnu izvanpansionsku potrošnju, a bez prekomjernog pritiska na infrastrukturu. Za tako nešto potrebni su kvalitetni smještajni kapaciteti i sportska infrastruktura koje ti gradovi već dugo strateški promišljaju i koji donose vrijednost lokalnoj zajednici.
S druge strane, u Puli smo čak uspjeli izgubiti već dogovorenu investiciju u moderan sportski kamp na Marsovom polju i doslovno otjerati investitora u Bale, opstruiramo investiciju u nogometni teren za djecu NK Uljanika, a sada su građani pokrenuli referendum protiv izgradnje modernog hotela na Valkanama. Bez obzira na motive, objašnjenja i mišljenja, Grad Pula u ovih 30 godina izgleda da predstavlja "case study" kako se NE upravlja investicijama.
Projekt Hotel Vulkane posebna je priča zbog emotivne povezanosti građana s tim područjem i straha Puležana od gubitka cijelog područja za svoje svakodnevne rutine. Lungomare je doslovno sveto mjesto građana Pule u kojem sam i osobno provodio dane na plaži, kao kadet Istre igrao za seniore Pula ICI-ja i često u mladosti ostajao do kasno u noć. Svakog kolegu koji nas je iz međunarodnih partnerskih institucija posjeti u Puli odveo sam đir Lungomare. Stoga je strah Puležana dakako razumljiv i legitimitet građanske inicijative koje je uspjela prikupiti preko 10.000 legitimnih potpisa vjerojatno opravdan. S druge strane, ako se odmaknemo od te emotivne blokade i pokušamo racionalno sagledati stvari, dolazimo do sljedećih bitnih zaključaka
a) Za podizanje turističke ponude i selektivnih oblika turizma struka je jasno rekla da Pula treba barem dva hotela s pet zvjezdica
b) Turisti koji borave u takvim smještajnim kapacitetima troše u prosjeku duplo više od prosječne turističke potrošnje
c) Investitor nije došao iz imaginarnih priča kao što su Istarski Las Vegas ili Guggenheimov muzej, već godinama fizički posluje i zapošljava u našem gradu
d) Investitor će uložiti stotine milijuna u vrhunski turistički proizvod u ovim globalno neizvjesnim i pomalo šizofrenim vremenima, kada većina poduzeća najavljuje manja ulaganja i otkaze
e) Prostorni obuhvat investicije odnosi se na zapušteno i pomalo opasno područje Valkana koje odavno ne služi za potrebe građana
f) Zelena površina u najgorem slučaju neće biti smanjena niti šetnica zatvarana, tj. sve ono što sada koriste građani Pule koristit će i dalje, čak i da ne koriste novi park koji se planira izgraditi
g) Projekt je izradio poznati studio za arhitekturu i urbanizam 3LHD koji si sigurno neće dopustiti ništa ispod vrhunske izvedbe hotela koji će se lijepo uklopiti u okoliš
h) Prihodi proračuna Grada Pule punit će se na osnovu povećanja zaposlenosti (poreza na dohodak/prireza) i komunalnih davanja, koji uobičajeno čine 60 posto od ukupnih prihoda proračuna
i) Grad Pula u narednim godinama ima projiciran deficit proračuna i teško da će u nekom srednjoročnom razdoblju moći odraditi nešto svrsishodno na tom području ako se odustane od investicije. Drugim riječima, bez privatne inicijative vrlo lako bi se moglo desiti da u vremenskom smislu cijela priča postane nova Brijuni Rivijera.
Neki će naravno tvrditi da je sve gore navedeno laž i obmana, da je svatko tko podržava investiciju obični plaćenik koji ne voli svoj grad, pozivati se na još jedno iskorištavanje od strane krupnog kapitala, pritom zaboravljajući da za velike investicije trebaju krupni kapital, bilo privatni ili javni. Već kad je referendum prošao nadao sam se da ćemo imati kvalitetne debate i okrugle stolove s onima pro i kontra ove investicije, uz naravno neovisnu struku iz područja ekonomije, urbanizma, prava i slično. Tribina održana u Circolu bila je dakako mjesto stručnih promišljanja, ali vrlo jednodimenzionalnih, bez da se čuje druga ili neovisna strana. Ekonomska struka bila je u potpunosti zapostavljena, dok je dio tih implikacija prezentirao IT stručnjak iz područja ljudskih potencijala, godposin Dragan Benčić. Tim ljudima dakako treba zahvaliti na trudu da prikažu svoje analize i promišljanja, ali upravo u tom izlaganju primijetio sam klasičnu zamku pri ekonomskoj analizi.
Naime, jedan od zaključaka bio je da hoteli s pet zvjezdica nemaju pozitivan utjecaj na zaposlenost u nekom gradu. Valjda zbog toga jer su te dvije krivulje na grafu u korelaciji. Dobro je poznato da korelacija ujedno ne znači da postoji kauzalnost (uzročnost) između varijabli koje se analiziraju. Da je tome tako onda bi mogli zaključiti da konzumacija sladoleda uzrokuje požare jer obje varijable bilježe slična kretanja tijekom ljetnih mjeseci. S druge strane, može postojati slučaj da u istom razdoblju kada se investicija u hotel s pet zvijezdica realizira imate krah drugih velikih i za zaposlenost bitnih poduzeća (npr. Uljanik), što u konačnici rezultira negativnim implikacijama na zaposlenost u nekom području.
Ono što uočavam je da nedostaju kvalitetne stručne studije bazirane na modelima koji će puno preciznije odrediti implikacije na ekonomske, društvene i ekološke parametre vezano za ovu investiciju. To nije posao investitora već lokalne uprave jer investitor je svoje rekao, stoga Grad treba jasno potvrditi građanima da li je tome tako i ako postoje odstupanja od tih brojki. Iako su prostorni planovi usvojeni prije nekoliko godina, kada se nitko nije javno usprotivio, činjenica je da investitor sve korake poduzima sukladno zakonu. U tom smislu, građani bi prije svega trebali dobiti jasan odgovor na pitanje - budemo li putem referenduma zaustavili ovu investiciju, a investitor se odluči tužiti grad, kolike su šanse da Grad izgubi spor i kolika je procijenjena vrijednost koju bi investitor tražio za uloženi kapital i propuštenu dobit? Jer taj trošak neće snositi nikakve građanske inicijative već svi građani Pule, bez obzira da li glasaju "za", "protiv", ili pak budu suzdržani.
U tom slučaju možemo zaboraviti na pozitivne implikacije na lokalno gospodarstvo i proračun koje donosi ova investicija, bile one veće ili manje od onoga što se komunicira, već se možemo spremiti na manje izdvajanja za javnu infrastrukturu, kulturu, sport i ostale javne usluge. Možemo se mi tada ljutiti na investitora, ali svatko ako se stavi u njegovu kožu laže da ne bi učinio isto nakon svega. Kako god ovo završilo, najviše će profitirati populisti i politički oportunisti koji će, kao i uvijek, na valovima emocija građana pokušati iskoristiti priliku da zasjednu na lukrativne političke stolice daleko od problema ovoga grada.