Podmornica Curie
Curie je bila jedna od 16 podmornica klase Brumaire sagrađenih za francusku ratnu mornaricu (Marine Nationale). Među tada najsuvremenijim podmornicama na svijetu, bila je dužine 52 i širine 5,4 metra. Što se tiče naoružanja, imala je jednu pramčanu torpednu cijev, a posadu je činilo 28 mornara i časnika. Porinuta je 1912., a veći dio Prvog svjetskog rata djelovala je pod nazivom U-14 u sastavu austrougarske ratne mornarice, u čije je ruke pala krajem 1914. kao ratni plijen prilikom neuspješnog prepada u Pulski zaljev. Francuska, u savezu Antante, bila je u ratu s Austro-Ugarskom, članicom Centralnih sila.
Dana 20. prosinca 1914. podmornica Curie je, pod zapovjedništvom poručnika bojnog broda irskoga podrijetla Gabriela O'Byrnea, pokušala izvesti smionu penetraciju u Pulski zaljev, tada glavnu austrougarsku pomorsku bazu. Akcija, koja je krenula oko podneva i na dubini od dvadesetak metara, imala je za cilj torpediranje nekoliko usidrenih ratnih brodova i zadati ponajviše propagandni udarac neprijatelju.
Međutim, tijekom ulaska u luku zaplela se u obrambene protupodmorničke mreže. Podmornica je bila primorana na izron, nakon čega ju je lučka obrana potopila jakom topničkom paljbom.
Iz knjige Vilija Bačića - francuska podmornica na dnu Pulskog zaljeva u okovima protupodmorničke mreže
Koristeći francuske izvore, događaj je najbolje opisao Vili Bačić u svojoj knjizi "Prvi svjetski rat na Jadranu" iz 1945. godine, objavljena u ponovnom pretisku 2020.
"Zapovjednik podmornice Gabriel O’Byrne je već mislio da je prošao baražu, ali je onda osjetio otpor podvodnih prepreka. Tada je počeo raznim manevrima i na razne načine nastojao da se oslobodi prepreka, u kojima se podmornica bila zaplela. Iz početka je posada podmornice imala dojam da je Curie samo malo zapela kormilom. Ti manevri i pokušaji da se podmornica oslobodi trajali su ukupno oko četiri i pol sata, i tek posljednji su bili smjeliji i jači.
Za to vrijeme izronila je podmornica i s periskopom te jednom i s tornjem, a konačno je zapovjednik podmornicu nagnuo do 30°. Elektromotori su kod posljednjih pokušaja dali veću snagu nego na pokusnim vožnjama, ali sva nastojanja bila su uzaludna, jer je podmornica bila čvrsto uhvaćena u podvodnim žičnim preprekama".
Zapovjednik John Joseph Gabriel O'Byrne (1878. - 1917.)
Podmornica je, naposljetku, potopljena udarima s obalnih bitnica i s ratnih brodova.
"Zapovjednik je posadi, prije napuštanja podmornice, doviknuo "Courage mes enfants, c’est pour la France", a čini se, da ga je poslije toga jedan dočasnik gurnuo u vodu, kako ne bi ostao na podmornici".
Tom je prigodom poginulo troje mornara, dok su ostali bili zarobljeni do 1919. godine. Bačić zaključuje da se vidi "da je pokušaj forsiranja ulaza u luku od strane podmornice Curie predstavljao znatnu opasnost za brodove u luci" te da je "akcija sama bila izvršena izvanredno hrabro i smišljeno, a zapovjedniku O’Byrneu, koji je kasnije još za vrijeme rata umro u Grazu, zbog bolesti, priznavali su i u austro-ugarskoj floti junaštvo i smjelost".
Već u siječnju 1915. izvađena je te je, zbog maloga broja podmornica u austrougarskoj floti, uskoro popravljena i pregrađena u pulskom Arsenalu. Tada je uključena u austrougarsku Ratnu mornaricu pod novim imenom U-14, postavši time jedina austrougarska podmornica koja je imala doplov potreban za djelovanje na Sredozemlju.
Pod zapovjedništvom poručnika bojnog broda Georga von Trappa, U-14 je tijekom 1917. djelovala između Malte i Krete, potopivši pritom 11 teretnih brodova. Nakon rata i podjele austrougarske Ratne mornarice među silama Antante krajem 1918., U-14 je vraćena Francuskoj i ponovno preimenovana u Curie.
Izrezana je 1930. a da se Francuzi nisu ni sjetili sačuvati ovu vrijednu materijalnu memoriju.