Bivši ministar gospodarstva Goranko Fižulić, gostujući na N1 televiziji, osvrnuo se na agoniju Uljanik Grupe te put kojim je u kratkom vremenu pulski škver od jedinog uspješnog hrvatskog brodogradilišta prešao do najvećeg krivca za sve neuspjehe hrvatske brodogradnje. Uljanik je, kazao je Fižulić, prije 20 godina bio brodogradilište koje je moglo napraviti brod i prodati ga po cijeni njegovog koštanja, znači nije gubilo na izgradnji broda, i bio je jedino hrvatsko brodogradilište koje nije imalo problema. Ostala tri velika brodogradilišta po brodu su gubila i po 10 milijuna dolara.
Tada je, kaže Fižulić, Vlada pokušala to riješiti onako kako su to pokušale riješiti i sve vlade prije, kao i one poslije, a to je da je pristala nadoknaditi gubitak u tim brodogradilištima i brodogradnja je radila 20 brodova godišnje. No to je, kaže Fižulić, bilo prije ulaska Hrvatske u EU, odnosno onda kad je Vlada sama mogla odlučivati što će sufinancirati.
Zašto ne predstečajna?
Što se u međuvremenu dogodilo da se sada govori o financijskim rupama teškim nekoliko milijardi kuna, Fižulić nije znao kazati.
"Meni je to potpuno nejasno. Govorimo o milijardama kuna, što, po ovom modelu od 10-20 milijuna dolara gubitka po brodu, ispada da su se brodovi darivali, jer matematika ne štima. Da bi se napravilo 7 milijardi kuna gubitka, koliko ste morali proizvesti brodova i koliko ste gubili", pitao se bivši ministar gospodarstva, dodajući kako je nužno provesti temeljitu financijsku forenziku kako bi se utvrdilo pravo stanje i detektirali odgovorni. Javnost, kaže, zaslužuje tablicu u kojoj piše broj gradnje, cijena po kojoj je brod ugovoren i po kojoj je cijeni taj brod proizveden. Ako je netko izračunao da se ne isplati graditi brodove po toj cijeni i da je bolje da se dozvoli naplatu jamstava, onda taj, smatra Fižulić, mora objasniti zašto je to odlučio.
"Zašto nisu otišli u predstečajnu nagodbu, gdje je država jedini vjerovnik, gdje se mogla kontrolirati cijela priča i vidjeti koliko se brodova i po kojoj cijeni može napraviti i onda s tom računicom otići do Bruxellesa i podastrijeti je? Još jednom se pokazalo da u Hrvatskoj ne funkcionira model stečajnog zakona i predstečajnih nagodbi, da se sve bazira na arbitriranju politike i kaosu koji gledamo zadnjih dana. Stečaj je izvjestan, tu nema pomoći", kazao je Fižulić u razgovoru za N1 televiziju.
Paralela s Agrokorom
Bivši ministar je povukao i paralelu s Agrokorom, podsjetivši da je panika i navala vjerovnika s mjenicama zaustavljena otvaranjem predstečajne nagodbe, koja je omogućila deblokadu računa i uz radni kapital od 200-250 milijuna eura, Agrokor je kao koncern mogao ići dalje. Takav isti model, kazao je, ali ne putem posebnog "lex brodogradilišta", trebalo je napraviti i u Uljaniku, te vidjeti koliko je potrebno sredstava da bi se napravila knjiga narudžbi.
Krivca za to što se nije na pravi način reagiralo vidi u Ministarstvu gospodarstva i Vladi, jer, kaže, Republika Hrvatska na ovaj ili onaj način kontrolira vlasnički paket u oba brodogradilišta.
"Važno je napomenuti da je i jedna i druga industrija bitna zbog načina funkcioniranja tržišta u Hrvatskoj, zbog načina funkcioniranja gospodarstva. Kad stvari krenu loše, države s više ili manje želje i žara kreću u neki oblik intervencije. Ova intervencija koja je ovdje izvedena, ja je uopće ne razumijem, zato što ne mogu izračunati koliko u silnim milijardama gubitaka čine jamstva koja za brodove koji nisu isporučeni, a koliko gubici na isporučenim brodovima", kazao je Fižulić te zaključio kako hrvatska brodogradnja, ovakva kakva je danas, nema nikakvu budućnost.
O raspletu krize odluku bi, smatra Fižulić, trebao donijeti Trgovački sud.
"Ne vidim nikakvog razloga za to da se ne otvori stečaj. Hrvatska nikako da se navikne da tržište funkcionira na lakom ulazu i još lakšem izlazu. To je kapitalizam i kompanije imaju svoje vrijeme trajanja, ništa ne traje vječno", zaključio je Fižulić.