(B. PETROVIĆ)
U uličici je Grad zaboravio postaviti rasvjetu. Ali i kanalizaciju. Ionako vrlo vjerojatno neznana većini Puležana, ulica sa samo sedam kuća pravo je slijepo crijevo grada. Kuće su tamo, govore mještani, sagrađene još prije 18 godina. No, otada pa sve do danas, stanari su prepušteni sami sebi
Ako vas put ikada navede u Ulicu Mirna na Kaštanjeru, bilo bi preporučljivo da to bude u dijelu dana obasjanom suncem. U protivnom, po mraku, spomenutu ćete uličicu, smještenu ponad jaruge, odnosno vale Valvidal, teško pronaći. Tamo je Grad, naime, zaboravio postaviti rasvjetu. Ali i kanalizaciju. Ionako vrlo vjerojatno neznana većini Puležana, ulica sa samo sedam kuća pravo je slijepo crijevo grada.
Kuće su tamo, govore mještani, sagrađene još prije 18 godina. No, otada pa sve do danas, stanari su prepušteni sami sebi. Na svoju su ruku napravili cestu jer, ogorčeno pričaju, za vrijeme kišnih dana djeca nisu mogla ići u školu. Sve je plivalo. Voda do koljena. Asfaltirani su puteljak, vele, uredili na privatnom vlasništvu. Bilo je to, tvrde, neophodno za normalan život.
Strše kablovi
- Obilna bi kiša dizala šahtove. Nismo mogli ući u dvorišta, tvrdi mještanka Silvana Todorović. Njezin suprug Mirko pokazuje mjesto gdje je Grad još prije nekoliko godina provukao kablove za rasvjetu. Zaista, tamo su. Strše, čekaju neke bolje dane. Izviru iz zemlje na nekoliko mjesta.
No, u ulici je i dalje mrak jer u Gradu tvrde da je put privatno vlasništvo, a s obzirom na to da je vlasnik preminuo postoji problem imovinsko-pravnih odnosa. Ima od toga već neko vrijeme. Gradu je to, nagađa Mirko, dobar alibi, izlika. Jer, napominje, zaista je čudno da te kablove nikad nisu provukli. Posebice zato što nisu imali nikakvih problema to isto učiniti za plin i telefon. Od rasvjete, dalo bi se zaključiti, Grad nije imao koristi. Isto vrijedi i za kanalizaciju. Jer kome još uvijek, u 21. stoljeću, treba sustav odvodnje otpadnih i oborinskih voda?
Ulica Mirna je zapravo, ako izuzmemo otegotne okolnosti, poprilično živa. Pogotovo ljeti. Mještani tamo zarađuju od iznajmljivanja apartmana. Turisti se, očigledno, poput svojih domaćina, navečer igraju slijepog miša. Jedva pronađu kuću u kojoj su odsjeli. Svako dvorište ima psa, neka i po dva. Iako samo nekoliko minuta udaljena od grada, izolirana je od gungule i žamora. Vala podno kuća djeluje meditativno. Vlasnik tog zemljišta je u Americi, ali jedan dio se i dalje obrađuje. Nekad su se u toj, sada većim dijelom zapuštenoj jami, svakodnevno radilo u brajdama. (Chiara BILIĆ)