KORONAKRIZA: PULJANI U INOZEMSTVU

ALEKSANDAR BULAJIĆ IZ NEW YORKA: Nitko nije očekivao Pearl Harbor. Ni na kraj pameti da bi se 9/11 mogao dogoditi. Ali Covid-19 je harao predugo da bi itko nadležan u ovoj zemlji mogao reći - NISMO ZNALI!

| Autor: Lara BAGAR
Gordana Kliba, Aleksandar Bulajić i Lara Ritoša Roberts

Gordana Kliba, Aleksandar Bulajić i Lara Ritoša Roberts


Banke su počele davati odgodu plaćanja. US Bank, gdje imam stambeni kredit, daje moratorijum od 90 dana, bez kamata. Neke kreditne kartice se također odvažuju pomoći. Jučer mi gospođa iz Synchrony banke veli “Nemoj nas platiti kad dobiješ novčanu naknadu. OK? Mi imamo para, mi smo velika banka, nećemo propast. Čuvaj novac za stanarinu, sina, hranu. OK?” Itekako OK! Tko bi rekao da ću to čut’ u zemlji gdje ljudi bukvalno mole vlast da im omogući plaćeno bolovanje, kaže Aleksandar Bulajić, Puljanin u New Yorku

 

“Nećemo valjda biti mi ta nesretna generacija, nad kojom će se izvršiti velika posljednja racija”, pita se Aleksandar Bulajić, Puljanin s adresom u New Yorku gdje je trenutno epicentar zaraze korona virusa u svijetu. Situacija je alarmantna. "Nema kvasca ni za lijek. Nema ga u dućanima, koji su opustošeni kao da nema sutra. Inače se libim odlaziti u kupovinu jer izbjegavam ljude što više mogu. Nema kvasca niti u online trgovinama. Ista situacija s papirnatim ubrusima. Amazon, Walmart, Target, Home Depot ih nemaju za prodaju. O maskama da ne pričam. Situacija je baš takva kakav nam je predsjednik. Sramotna.", očajan je.

- Nitko nije očekivao Pearl Harbor. Ni na kraj pameti da bi se 9/11 mogao dogoditi. Ali Covid-19 je harao i harao predugo da bi itko nadležan u ovoj zemlji mogao reći - Nismo znali. Nismo bili spremni. Iznenadio nas je virus. U isto vrijeme rejting našeg predsjednika je na najvišoj razini. Podatak da 60 posto Amerikanaca podržava Trumpov odgovor na coronavirus je teško komentirati. Mogu se u stvari osvrnut sa “Are you out of your fucking mind!”. Banke su počele davati odgodu plaćanja. US Bank, gdje imam stambeni kredit, daje moratorij od 90 dana, bez kamata. Neke kreditne kartice se također odvažuju pomoći. Jučer mi gospođa iz Synchrony banke veli “Nemoj nas platiti kad dobiješ novčanu naknadu. OK? Mi imamo para, mi smo velika banka, nećemo propast. Čuvaj novac za stanarinu, sina, hranu. OK?” Itekako OK! Tko bi rekao da ću to čuti u zemlji gdje ljudi bukvalno mole vlast da im omogući plaćeno bolovanje", začuđeno će Aleksandar.

foto

Astoria prije nekoliko dana

- Završava drugi tjedan od ulaska u karantenu. Restoran gdje radim je zatvorio vrata 16. ožujka. Čekam da krene isplata naknade za nezaposlene. I očajnički se nadam da će u kongresu proći paket financijske pomoći. To bi donijelo u kuću 1.200 dolara plus - nadam se da je istina - 600 dolara tjedno povrh onoga što dobijemo od države New York. Restorani, i svi mi koji radimo ili smo na bilo koji način povezani s tim bisnisom, su na koljenima. Pitanje je koliko će ih se uopće održati na životu kad ovo ludilo prođe, zabrinuto će.

- A ljudi k’o ljudi. Neki ludi sto na sat. Kao tinejdžeri. Kažeš ostani kući, oni idu van. U šetnju. S djecom. U grupama. Koštat će nas ta nonšalantnost. Već, nažalost, neodgovornost daje rezultate. Sjedinjene Američke Države sada imaju najveći broj zaraženih. New York debelo prednjači. A bojim se najgore nas tek čeka, javlja Aco iz Astorie u Queensu, kvartu gdje oduvijek živi najviše Istrijana.

London: Podrška ključnim radnicima

- Kakva je situacija u cijelom Londonu ne znam iz prve ruke jer smo u samoizolaciji. Moja se obitelj pridržava uputa koje su nam dane u ponedjeljak 23. ožujka. To znači da možemo izlaziti samo u slučaju esencijalne potrebe - dakle po hranu i lijekove i to po mogućnosti ne svakodnevno, jednom na dan u svrhu tjelovježbe, šetnje psa ili sličnog te odlazak na posao, ako se ne može obavljati od kuće. Pri izlasku treba držati udaljenost od dva metra, brzo obaviti to što se mora i vratiti se doma. Savjet je ne družiti se s nikim osim s ljudima iz kućanstva, javlja Lara Ritoša Roberts, Puljanka s londonskom adresom. Javila se iz Herne Hilla, Brixtona, općine Lambeth, epicentra zaraze Covidom-19 u Londonu.

Kaže da se ljudi većinom pridržavaju uputa. Maskice i rukavice, neki nose neki ne, no ruke se peru svakako i stalno. U gradu od devet milijuna stanovnika problem je prijevoz. "Puno ljudi vozi bicikl, no problem je što su javni prijevoz minimalizirali pa oni jadni ljudi koji moraju na posao, gužvaju se po podzemnoj i autobusima što nije baš u skladu sa uputama udaljenosti od 2 metra!" objašnjava. Londonski gradonačelnik Sadik Khan ima veliku dilemu, s jedne strane mnogi su mu djelatnici u samo-izolaciji ili na bolovanju a s druge strane mora održati prijevoz za ljude koji su neopohodni u ovoj situaciji, objašnjava Lara, a to su tzv. key workers ( ključni radnici). NHS radnici u zdravstvu, u prometu, policija, prodavači u trgovinama hranom, čistaci, novinari itd.

foto

Larina kćerka Stella šalje podršku Camilli i princu Carlesu, oboljelom od korone virusa

Škole su se zatvorile proteklog petka ali su otvorene samo za djecu tih ključnih radnika. "Dvije obitelji iz razreda moje male, šalju djecu u školu jer nemaju izbora. Djeca se većinom igraju i rade kreativne aktivnosti, ne odvija se redovna nastava. Mi svi ostali smo se organizirali zajedno s učiteljicama putem e-maila i društvenih mreža tako da smo u svakodnevnom kontaktu kao razred. Djeca se vide, predlažemo aktivnosti jedni drugima dok učiteljice također nastavljaju biti ključan dio života naše djece. Škola nam je poslala i nekoliko on-line platformi koje se svakodnevno pune sadržajem za djecu naše školske dobi," detaljno opisuje. Larina kćerka Stella u četvrtak je imala rođendan. Sve je otkazano. "Virtualno smo se snašli preko platforme Zoom. Djeca su otpjevala "Sretan rođendan", pa su plesali, bilo je totalno kaotično i gledajući ih sa strane tužno - svatko u svom "okviru" ispred kamere na laptopu ili mobilnom. No djeca to drugačije gledaju. Kreveljili su se, smijali i zabavili! Mi odrasli, naravno brinemo se, a tko ne bi, ovo je izvanredna, neopisivo stresna i na kraju krajeva opasna situacija u kojoj se nalazimo svi globalno, i ne znamo ima li i kada je kraj. Sve je neizvjesno a to stvara strah i paniku u ljudima.

Ljudi grabe

U svakoj se krizi izrazi ono najbolje i ono najgore u ljudima, recimo u samo jednom danu javilo se 500.000 ljudi iz Velike Britanije koji žele volontirati, dok istodobno nema pašte, toaletnog papira, hrane u limenkama, dezinfekcijskih sredstava i slično. Ljudi grabe, neki od straha a neki iz profita pa na Ebayu prodaju po masnim cijenama. Također ljudi su se još do nedavno ponašali neodgovorno. Nakon što su zatvorili škole, a proteklog petka pubove, kafiće i restorane bio je prekrasan vikend, nakon mjeseci sivila i kiše. I što neki ljudi rade? Masovno odlaze u parkove, na izlete, rade grupne piknike i roštilje, igraju kontakt sportove, ponašaju se kao da je praznik. Neopisivo! Tako da su od sljedećeg dana uveli strože upute o kretanju a dan nakon dali moć policiji da spriječi veća okupljanja, kontrolira ljude i provjerava zašto je netko uopće vani. Na svu sreću veliki nas se broj, imam osjećaj, pridržava onog neophodnog za usporavanje širenja zaraze, a to je da ostanemo doma!", priča Lara.

- Premijer Boris Johnson i njegov tim stručnjaka ubrzo je shvatio da im je prvotna strategija 'herd immunity' bila pogrešna te su vrlo brzo promijenili ploču vidjevši sto se događa. Mada mi je teško izgovoriti te riječi jer ne podnosim ni konzervativce ni Borisa Johnsona, izvrsno za sada obavljaju posao i vode kroz rastuću i kompleksnu krizu - s razumom i znanstveno poduprtom informacijom pokušavaju ne izazivati paniku, održati kako tako ekonomiju te novčano, ali i psihološki pomoći građanima, jer ovo pred nama će biti maraton. Trebat će to izdržati na svim životnim nivoima. Ton vođenja društva kroz krizu je smiren, ali odriješit, a to je ono što nam je sada i potrebno. Stvara se jedan novi kolektivni duh u ovoj krizi. Jučer (u četvrtak) smo recimo u 20 sati po uzoru na Europu, svi izašli na ulice i pljeskali našim hrabrim neumornim liječnicima, medicinskim sestrama, bolničkim čistačicama, vozačima, ljekarnicima, znanstvenicima, volonterima, što je ironično jer će kriznu situaciju na terenu Vlada morati odraditi u suradnji baš s onima koje veliki broj konzervativaca tradicionalno pokušava razbiti (NHS nacionalno zdravstvo koje neke konzervativne struje žele privatizirati), policijom i vojskom te s onima koji su najlošije plaćeni u suvremenom društvu poput prodavača, čistaća, vozača i sličnih zanimanja koje održavaju bazičnu infrastrukturu jednog ogromnog grada i države," priča Lara Ritoša.

Pomoć za samozaposlene

Lara je vizualna umjetnica koja predaje na dva collega, i kaže da je taj sektor kao i ostali honorarci koji rade po projektima i kratkim ugovorima najmanje zaštićen.

- Prestala sam s nastavom dva tjedna ranije na oba sveučilišta na kojima predajem. Budući da sam honorarac (kao tisuće ostalih profesora, predavača , voditelja radionica itd.) obje institucije će poštivati ugovor za tekući semestar i isplatiti me, ali za onaj slijedeći koji je trebao početi nakon Uskršnjih praznika nema garancije da će niti početi ni kako će se odvijati. Mnogi se programi adaptiraju za on-line učenje no kiparstvo će biti malo teže, budući da ljudi nemaju baš kiparskih materijala, alata a ni prostora u jednom prosječnom kućanstvu! No imam par ideja i za to, pa ću se i ja prilagoditi ako treba.

Vlada je bas jučer donijela mjere za nas 'samozaposlene' kojih ima oko pet milijuna u svim mogućim profesijama, da će nam nakratko pomoći s dohotkom u iznosu 80 posto prosjeka od primanja u zadnje tri godine, što nije savršeno ali je ok. Prošli sam tjedan, iselila iz ateljea koji mi se nalazio blizu City of London, jer si ga više ne mogu priuštiti. Bio mi je to posebno tužan dan, no svi smo u istoj situaciji i morat ćemo nešto pozitivno izvuci iz sveg ovog kaosa pred nama. Vidjet ćemo kako ćemo preživjeti, pomalo će uplašeno Lara Ritoša.

Malmö: Ako ti curi nos, ostaješ doma

Na sjeveru Europe situacija je pomalo kontradiktorna. Samo most od osam kilometara razdvaja Švedsku i Dansku, ali dok su ulice danskog glavnog grada Kopenhagena puste, javni život u švedskom gradu Malmeu se odvija uobičajeno, jer dvije susjedne zemlje imaju izrazito različite pristupe u borbi protiv koronavirusa, priča nam Puljanka Gordana Kliba. I dok je Danska ograničila javno okupljanje na 10 ili manje ljudi i naredila zatvaranje škola, fakulteta, vrtića, restorana, kafića, biblioteka, teretana i frizerskih salona, Švedska je još, koliko toliko, otvorena za poslovanje.

Upravo kada se događala pandemija Gordana se vratila iz Indije.

- Pri povratku iz Indije, mjerili su mi temperaturu na aerodromu u Delhiju. U avionu smo sjedili s maskicama. Kada sam sletila u Copenhagen nitko me nije pregledao, ni na aerodromu ni u vlaku. Maskice gotovo nitko da nije ni nosio, a u Delhiju svi. I sada ljudi misle nešto o Indiji. No, nevažno. To je bilo prije deset dana. Sada se situacija postrožila. Ljudi paze, priča nam Kliba. S obitelji živi u mjestu Bara u blizini Malmoa, trećeg grada po veličinu u Švedskoj. Trenutno je kod kuće zbog prehlade!?. "Ma nije to korona, to je sezonska alergija. Ali, ako ti malo curi nos, odmah ostaješ kod kuće. Tako je i na poslu, školama, svugdje. Ne smiješ šmrcati ni zakašljati, odmah si kod kuće," objašnjava. Gordana radi u ljudskim resursima u općini u Malmou. Od 67, koliko je u odjelu, u firmi ih je 25, ostali rade od kuće ili su na bolovanju. U privatnom sektoru, 90 posto njih radi od kuće. Djeca idu u školu gdje je sve digitalizirano. Zadaće rade preko interneta jer je puno djece, zbog mjera predostrožnosti, ostalo kod kuće. Čak su i neke teretane otvorene i ona još uvijek ide na trening. Gradski prijevoz još uvijek funkcionira i ljudi se drže na distanci.

- U Švedskoj su ljudi prirodno individualisti. Ne vole se približavati jedni drugima, pa njima i ove mjere toliko teško i ne padaju, primjećuje Gordana. Kaže da je u većim gradovima poput Stokholma gužva sigurno veća. U početku pandemije i ondje su se poharale trgovine sa hranom i, kao kod nas, toalet papirom. Još uvijek su otvoreni i restorani, no samo za narudžbu hrane. Nigdje se ne sjedi i sve je puno dezinficijensa. Dostava hrane je odlično organizirana u njezinom mjestu. Primjerice, restorani nose večeru pred vrata.

- Sve je jako uređeno i pozitivno. Puno se ljudi dodatno zaposlilo u ovim dostavama. Ljudima koji ne mogu izaći naprave špežu, stave im pred vrata s uputama i receptom kako pripremiti. Novac se uopće ne koristi i svi plaćamo sve preko mobitela, tako se izbjegava bilo kakav kontakt, objašnjava Gordana. No, primjećuje da se situacija pomalo zaoštrava i još uvijek je vrlo normalno s obzirom na ostatak svijeta.


Podijeli: Facebook Twiter