A ŠTO POSLIJE 16. SVIBNJA?

Ako je suditi po predizbornim obećanjima, Pula će biti raj. PULJANI NE MISLE TAKO!

| Autor: Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ
Puljani imaju štošta za reći - Mario Jugovac i Andrea Šikić (Snimila Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)

Puljani imaju štošta za reći - Mario Jugovac i Andrea Šikić (Snimila Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)


Ako je suditi po obećanjima političara uoči lokalnih izbora, Pula će biti raj, ukoliko to već nije postala. Kandidatkinja vladajuće stranke poručuje da se već uređuje stotinjak fasada, grade se dječja igrališta, proširuje umirovljenički dom, uređuju trgovi, ulice, kupališta i parkovi.

Uz sve to ne zaboravlja gospodarstvo, koje je ključan adut i ostalim kandidatima koji obećavaju industrijsku zonu, zapošljavanje i prosperitet mladih. Oporbenjaci i izborni debitanti obećavaju da će biti bolje nego do sada. Zalažu se za održiv razvoj, protive se rasprodaji obale i koncesijama na stotinu godina.

No, što o svemu misle građani? Što gradu nedostaje, a što bi pohvalili?

- Otvorio bih javnu kuću, ironično će jedan od sugovornika, a onda ozbiljno nabraja: nedostaje parkiralište, još jedan kasino i dom umirovljenika koji bi, da se njega pita, otvorio u robnoj kući u centru grada. Aludira pritom na katastrofalno stanje nekadašnjeg ponosa grada, robne kuće na tržnici, o čijoj namjeni njezin vlasnik, jedan strani fond, još nije odlučio. Ili još uvijek čeka povoljnu priliku za preprodaju zgrade i dobru zaradu.

Iako u Hrvatskoj službeno vlada sloboda govora, građani su se na vlastitoj koži uvjerili da ih je ta sloboda katkad koštala, i to vrlo brutalno i skupo, a tu cijenu ne žele opet platiti. Uglavnom žele biti anonimni "jer imaju dugačak jezik", "žele izbjeći neugodnosti" i tako dalje. Jedna od rijetkih koji su istupili iz anonimnosti, Andrea Šikić, kaže da ne može reći da nešto naročito nedostaje, no ipak dodaje da je potrebno oživjeti centar grada, koji je trun u oku mnogih sugrađana.

- Minus je parking. Fasade je potrebno sanirati, ali uz očuvanje autohtonog izgleda. Potrebno je zadržati taj starinski štih, kao u svim primorskim gradovima. Prvomajsku je bilo lakše asfaltirati, ali ju treba popločati, poput ulica u Poreču i Rovinju, kolikogod skliske bile, bolje je zadržati autohtoni izgled, smatra Šikić. Dobili smo šoping centre, ipak se nešto uredilo: zaobilaznica i kružni tokovi koji su poboljšali protočnost prometa, kaže ona.

Mariju Jugovcu "fali puno tega."

- Ta koruna je i ne možeš zahtijevati zabavu, ali sve je i inače mrtvo. Centar je mrtav, grad je mrtav bez obzira na koronu. Ja sam rođeni Puležan i u doba moje mladosti prije 70 godina je bilo bolje. Bio je disko Uljanik, u Circolo sam rjeđe išao. Korzo je uvečer bilo divota. Tu su bile tri generacije: si baca oko na cure. Malo si hitija oko livo, desno i bi prošlo vrime, kaže Jugovac, koji danas vrijeme najčešće provodi u prirodi. Bere šparuge skoro cijeli dan.

- Gradu fali duša i tijelo, kaže nam Puljanka, uz uvjet da ostane anonimna. "Kad sam doselila 1969. godine, stalno sam šetala gradom. Kako je Pula mirisala! Svugdje je mirisalo, a sad je svugdje smeće. Ovaj grad umire, sve je stalo, ništa se ne događa. Nit' je sportski, nit' muzički grad, samo za penzionere koji čekaju svoj kraj. Djeca su mi, hvala bogu, odselila jer se ovdje ne bi razvijala. Ovdje je nepotizam, samo svoj svome ugađa. Ako nemaš nekog i ne poznaš nikog, ti si gotov", veli.

I drugoj našoj sugovornici je "žao zbog Pule" u kojoj je rođena. "To je bio lijep grad. Rovinj i Poreč su išli dalje, a centar Pule je mrtav. Sve se preselilo u trgovačke centre, a grad umire, naročito zimi", rekla nam je Puljanka koja je, usprkos žurbi, uspjela ispričati što joj sve u gradu smeta. "Nema dućana, nedostaje i dom penzionera na koji sad čekate deset godina. Prije ćete umrijeti nego doći na red. U Gradu znaju urediti fasade, ali i stanari su krivi jer se ne mogu dogovoriti. Možda bi Grad trebao više pomoći, naročito u centru jer je on odraz grada. Još da mi zatvore merkat, ne bih imala gdje kupovati", smatra gospođa.

Četvrta pak upozorava da trule fasade opasno prijete i da bi netko mogao poginuti. Pritom misli na lijepu, ali oronulu povijesnu zgradu preko puta centra Pattinaggio koja se urušava, a ispred koje je istaknuto samo upozorenje, iako onuda u normalno doba prolaze učenici triju škola. "Zgrada zahtijeva skupocjenu obnovu uz nadzor konzervatora, a stanari nemaju novca. Previše je tržnih centara, a u glavnoj ulici u gradu prodaju se štrace", zamjerila je ova Puljanka.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter