Udruga invalida rada

Vrijedna donacija: Iz Beča nikad praznih ruku

| Autor: Jelena Milović
(Snimila Jelena Milović)

(Snimila Jelena Milović)


Simbolično, uoči samog Nacionalnog dana invalida rada, Boris Jurevini, predsjednik Udruge tjelesnih i invalida rada Istre, još je jednom pohodio Caritas Bečke nadbiskupije i ponovo se nije vratio praznih ruku. Naime, donacija koju je ovog puta dovezao do sjedišta Udruge, vrijedna je više od 10.000 eura i rezultat je dugogodišnje suradnje s glavnom sestrom mobilnog hospicija Caritasa Bečke nadbiskupije Nadom Paić.

To je samo jedna u nizu brojnih donacija koja u Pulu stižu s ove adrese, a kao što to i inače biva, riječ je o vrijednoj medicinskoj opremi i pomagalima te medicinskim potrepštinama.

Privatna donacija

- Ovog puta dobili smo lift za pacijenta koji ga diže od kreveta do invalidske stolice ili princeze, a može podići do 150 kilograma težine. Mogli bismo reći da je to prijenosno dizalo. Vrijednost ovog lifta bi mogla biti i tri tisuće eura. Po taj smo lift, koji je potpuno novi, otišli u jednu obiteljsku kuću i to je privatna donacija, a sve je opet išlo preko sestre Nade, kojoj se obitelj javila nakon smrti člana obitelji. Dakle, taj lift nije uopće korišten. Dovezao sam i dva kreveta, također nove; jedan medicinski madrac i jedan profesionalni antidekubitalni madrac, za koje znam da koštaju pojedinačno i do 2.800 eura. Tu su i dvije princeze, jedna hodalica, dva specijalna jastuka, kao i lijekovi te jedan inhalator, nabrojao je Jurevini.

(Snimila Jelena Milović)(Snimila Jelena Milović)

I ovoga je puta put Beča otišao sam u svojem kombiju, premda mu je uvijek za sve sestra Nada pri ruci. Da bi preuzeli lift i jedan krevet, otišli su do jednog mjesta, 30 kilometara udaljenog od Beča. Prilikom ukrcaja uvijek im pomažu djelatnici Caritasa, ali i ljudi koji privatno doniraju. Sestra Nada je još uvijek u formi, premda je, iako još radi, već djelom u mirovini, ali će sljedeće godine po austrijskom zakonu doista i otići u zasluženu mirovinu sa 65 godina života. Pobrinula se da čim ode, veza Pule i Beča ne pukne, te se Jurevini upoznao s njenom nasljednicom, sestrom koja će preuzeti njenu funkciju kao glavne sestre hospicija.

Potreba još jedna "ruka"

Lani je u pet navrata predsjednik Udruge tjelesnih i invalida rada Istre odlazio put Beča i dolazio s vrijednim donacijama. Prema planu će još jednom do ljeta otići na ovo putovanje, a do kraja godine, na jesen, to će biti još pokoji put. Sve je to već uhodana praksa, a Jurevini, iako mu s godinama ova putovanja nisu baš jednostavna, ne popušta. "Ići ću dok god mogu", najavljuje on. Naravno da bi mu pomoć dobrodošla, ali nakon što njegovog prijatelja koji je običavao ići s njim u Beč, više nema, Jurevini je svjestan da će se takva ‘ruka’ teže naći. Dok god je s druge strane sestra Nada, nema dvojbi da će se ova suradnja nastaviti, a predsjednik ove udruge vjeruje da će se i nakon nje, s njenom nasljednicom, stvari brzo uhodati.

Članovi Udruge uvijek mogu proći u sjedište u Tomasinijevoj ulici, a već su to činili i ovog četvrtka prilikom našeg posjeta. Za one u potrebi uvijek se nešto može pronaći. Pelena ima gotovo uvijek, a ove koje su dostupne, otkriva nam predsjednik, jako su dobre kvalitete. Najuputnije je kontaktirati udrugu, jer kao i u ostalim udrugama koje funkcioniraju s malim brojem ljudi, kao što je i ovdje slučaj, najbolje se unaprijed dogovoriti s predsjednikom ili tajnicom, kao i saznati ima li onoga što vam je potrebno.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter