ide - na sitno
Tržnica na Verudi: Čekaju se ljepša vremena i novi kupci
(Snimila Jelena Milović)
Tržnica Veruda ušla je u neku svoju dnevnu rutinu, ratne sjekire oko nadstrešnice, čini se, zakopane su, ali štandova nema u punom obimu. Situacija je ipak puno bolja otkako su stolove izmaknuli prema sredini, a prema pričama koje čujemo, bit će tu još nekih dorada.
Ide - na sitno
Ono što je uvijek tu, isti su zakupci, redovni platiše, oni koji su ovdje godinama, a gestu suradnje od strane Grada pozdravili su kao znak dobre volje. Vrijeme je takvo, nekako prijelazno, pa su neki trgovci odlučili uzeti mali predah, a sve naravno diktira i roba koju prodaju; ako je nema, logično; nema ni njih.
Zato su na štandovima oni najstalniji. Budući da smo tržnicu posjetili u najfrekventnije doba dana, kada ovaj dio grada živne nekom svojom uobičajenom dinamikom, a u okolnim kafići kuhaju kave svojoj stalnoj klijenteli, gotovo kućnim prijateljima, očekivalo bi se da se sve to reflektira i na središnji dio - Tržnicu Veruda. Međutim, iako sve oko nje djeluje kao pravi ljudski mravinjak, doduše uglavnom ne u pokretu, već prije zvukovima "dokonih" ćaskanja, na tržnici prodaja ide kako ide - na sitno, rekli bi naši trgovci.
- Svi su se malo povukli u kuće i čekamo lijepa vremena. Ne mogu reći što se najviše kupuje. Uzmu vezicu peršina, kilu krumpira, mali keljić, brokulić…stariji ljudi ne dolaze, bolesni su, mladih nema, a mnogi mladi kad dođu ne znaju prepoznati ni svu robu na štandu, kamoli što će od toga napraviti. Ali ja se i ne čudim, druga su vremena. Ne moram biti ovdje, ali ne želim se zatvoriti u kuću. Tu vidim ljude, one s kojima sam radila do mirovine, a po sezoni imam svega dobrog; radića, rajčice koja bude velika i predivna i gušt je biti ovdje. Ima svakakvih ljudi k’o i svugdje, a najviše je onih koji nemaju.
Mušterija dođe pa pita može li dobiti besplatno neki stručak povrća, a ovdje sam jako puno godina i ne mogu odbiti. Neki si uzmu jedan kumpirić, luk mali, mrkvicu, šačicu blitve, a ja uvijek gledam da im dam. Vele, treba mi za maneštricu, pa im i ja sama ponudim kelj ili nešto slično. Ovdje više i nema puno tih nekih starijih ljudi, mnogi su u međuvremenu umrli. Nekad su tu ljudi znali zastati, popričati, ali toga ima sve manje, u dahu nam prepričava vremešna, ali vrlo zahvalna sugovornica koja ovdje radi dugi niz godina.
Mlada blitva
Štandovi su otvoreni negdje do podne ili 13 sati, a više od toga nema nekog smisla, saznajemo. Subota nekad bude bolja za prodaju, ali ni to više nije pravilo. Stolovi su doista bogati pa izgleda da odgovori ne leže u ponudi, već u općem stanju u društvu; prije svega onom financijskom. Cijene su na ovoj tržnici vrlo slične onima u centru grada.
Paketić za juhu, u kojem ima i pola kilograma povrća, na jednom od štandova stoji 1,5 eura. Mladi luk je od 1 do 1,5 eura, kelj je po 3 eura, koliko dođe i cikla, a zelena salata je po 4 eura. Brokula je također 4 eura, a cvjetača po 3 eura za kilogram, koliko košta i poriluk. Mlada blitva je po 4 eura i stvarno izgleda sjajno; baš sezonski. Mladi krumpir može se pronaći za 1,5 eura, a toliko dođe i kilogram luka. Naravno, ako mušterija uzme više namirnica, cijena na količinu uvijek bude povoljnija, potvrđuju nam gotovo uobičajenu praksu na tržnici.
Svi stolovi koji su na tržnici su u najmu, ali trenutno se prodaje na njih otprilike trećinu. Kad ostane robe, priznaju nam neke trgovkinje, daruju je kupcima koji kupe nešto drugo; sve se nekako odvija gotovo prešutno, podrazumijevajuće. Najbolji period za tržnicu jesu proljeće i ljetna sezona, a do tada, tržnica na Verudi punit će se robom svakim danom sve više, kao što će i zrake sunca sve jače sjati. Na svu sreću, golubovi pomalo odustaju od "bombardiranja" s visine, jer su na mjestima gdje su se do sada okupljali, ispod nadstrešnice uz reflektore, doskočili iz Grada šiljcima koje su počeli postavljati, a oni se pokazali dovoljno učinkoviti da odvrate ove uporne letače.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
