Nekad i sad (Snimila Doria Mohorović)
Stanari austrougarske zgrade u Zadarskoj ulici na broju 47, izgrađene davne 1905. godine, odlučili su sami obnoviti fasadu svoje zgrade. Prepoznatljivo pročelje nekad oronule stambene zgrade s dva balkona, u kojoj je smještena stomatološka ordinacija dr. Ivora Ledinskog, već neko vrijeme blista u novom ruhu, privlačeći poglede prolaznika.
Zgrada, obnovljena prije četiri godine, godinama je bila u derutnom stanju. Fasadna žbuka je pri svakom nevremenu otpadala, predstavljajući opasnost kako za stanare, tako i za prolaznike. Balkonima, koji su danas potpuno obnovljeni, prijetilo je urušavanje, a stanari su iz straha izbjegavali sjediti na njima. O izazovima i zadovoljstvu koje im je donio projekt samoobnove, govori nam Bosiljka Rosignoli, tada predstavnica suvlasnika.
- Ove male terasice koje su sada prekrasne, s njih su padale gromade betona i žbuke i svega. Prolaznici su hodajući ulicom prelazili na drugu stranu. Onda se tek počelo pričati o Dolceviti. Međutim, mi se nismo odlučili za to jer nismo ispunjavali sve uvjete, prisjeća se Rosignoli.
Zbog alarmantnog stanja, osmero suvlasnika odlučilo je podići zajednički kredit kako bi financirali obnovu. Ponuda upravitelja zgrade činila im se preskupom pa su sami pronašli izvođača iz Rijeke, koji je tada obnavljao fasadu na drugoj zgradi u istoj ulici. Začudili su se, prepričava, što je odmah prihvatio ponudu jer bila je to, kaže, "starudija nad starudijom".
Rekonstrukcija fasade trajala je tri mjeseca, a koštala ih je oko 200 tisuća kuna. Obnova je uključivala, između ostalog, skidanje stare žbuke i rekonstrukciju balkona, a zamijenili su i stolariju. Stanari su odabrali vanilijastu nijansu žute boje za fasadu, dok su originalnu sivu boju drvenih škura zadržali. Dok nam pokazuje dopis iz Grada, Rosignoli ističe da su se neki od stanara oglušili na uvjete Grada Pule, pa su na fasadi, na pročelju, ostavili tendu i vanjsku jedinicu klime.
- Skela se postavila, postavile su se i zaštitne tende. I radnici počnu lupati, počnu skidati žbuku. To je trajalo tri mjeseca. Svakodnevno. I nikad kraja, vrućina, ne možeš otvoriti prozore, pa prašina... Uz to, majstor je tijekom skidanja žbuke nalazio na razno razne stvari koje nije očekivao, priča Rosignoli i dodaje da je sam proces bio poprilično stresan.
Napominje da joj je najveći vjetar u leđa za sanaciju davao zubar Ledinski, ujedno zamjenik predstavnika suvlasnika. Jedan od ključnih trenutaka bio je rušenje starih balkona i postavljanje novih betonskih terasa s unutarnjim nosačima. Rosignoli priznaje da ju je bilo sram i strah sjediti na starom balkonu jer je prijetio urušavanjem. Sada, u potpunosti renoviran, balkon je mjesto na kojem svakog jutra uživa u kavi.
- Otvara se zavjesa, skida se skela, e kad je to zasjalo! Kakva je to ljepota bila za mene, prisjeća se s osmijehom Rosignoli.
Unatoč uspjehu, projekt nije bio bez prepreka. Bočna strana zgrade još uvijek čeka na obnovu zbog neslaganja sa susjedom, čija je garaža naslonjena na zgradu.
- Voljeli bismo da se to završi, da zgrada konačno izgleda kako treba, svima bi bilo ljepše. Uz to, mi i plaćamo kao da je sve napravljeno, zaključuje Rosignoli.