(Snimio Zoran Oljača)
Ovim putem pozvala bih sve nadležne da se Osnovnoj školi Stoja vrati ime Vladimira Gortana. Jer on to zaslužuje, rekla je to predsjednica Saveza udruga antifašista Istarske županije Ada Damjanac u današnjem programu polaganja vijenaca na spomenik Vladimiru Gortanu koji je 1929. godine strijeljan u Gortanovoj uvali u Puli.
Vijence su na spomenik položili predstavnici Grada Pule, Istarske županije, udruga proisteklih iz Domovinskog rata, predstavnici MO Sv. Polikarp-Sisplac, Policijske uprave istarske i gosti iz Slovenije iz organizacije TIGR, čiji je član tih godina bio Vladimir Gortan.
U programu su sudjelovali učenici Osnovne škole Stoja, zbor Praksa, KUD Matko Brajša Rašan i Puhački orkestar Grada Pule.
U okviru programa u Domu antifašista u Puli (Emova 1, kraj Arene), održalo se javno predavanje dr. sc. Milana Radoševića "Vladimir Gortan (1904. – 1929.): simbol nepokorene Istre".
Organizatori su Udruga antifašističkih boraca i antifašista grada Pule i Istarsko povijesno društvo. Vladimir Gortan (Beram 1904. – Pula 1929.), istaknuti član grupe gortanovaca i Tajne organizacije Borba, postao je simbol antifašističkog otpora pokušavajući sabotirati održavanje izbora za parlament Kraljevine Italije 24. ožujka 1929. godine.
Izbori, odnosno plebiscit kontroliran od Mussolinijevog režima, nije nudio stvarnu političku slobodu – kandidate je predlagalo Veliko fašističko vijeće, čime je onemogućena bilo kakva stvarna demokracija.
Gortanovci su, u znak protesta, organizirali sabotažu podno Berma s ciljem rastjerivanja birača. Epilog je bio tragičan i neočekivan, završivši pogibijom jedne osobe.
Fašističke vlasti odmah su reagirale – Gortan je uhićen, osuđen na smrt i strijeljan u Puli 17. listopada 1929. Smrtna presuda izazvala je snažan medijski i politički odjek diljem Europe i svijeta.
Osim što je postao simbol nepokorene Istre i otpora fašizmu, Gortan je ostao zapamćen i kao borac za nacionalna prava istarskih Hrvata, boreći se protiv prisilne talijanizacije i fašističkog ugnjetavanja.
Njegova hrabrost i prkos nadahnuli su Istrane u godinama Drugoga svjetskog rata, a njegovo ime ostalo je do danas urezano u kolektivnoj memoriji kao predvodnika borbe za slobodu.