U Gortanovoj uvali u Puli danas će se na spomenik Vladimiru Gortanu položiti vijence i održati prigodni govori članova Udruge antifašističkih boraca i antifašista grada Pule i Istarskog povijesnog društva, a u povodu 95. obljetnice strijeljanja Vladimira Gortana.

Tim povodom donosimo razgovor s Brankom Ladavcem, sinom pokojnog Vjekoslava Ladavca, nećakom Vladimira Gortana, koji je autobiografske članke objavljivao u nizu publikacija, a koje su većim dijelom pretočene u posmrtno objavljene memoare »Moji zatvori« objavljene 1983. godine.

Pristupanje TIGR-u

- Knjiga moga oca, dijelom je autobiografska, a dijelom povijesna, jer obuhvaća razdoblje od Prvog svjetskog rata do završetka Drugog svjetskog rata. U predgovoru Maria Mikolića iz prvog izdanja knjige iz 1983. godine stoji kako je moj otac talijansku okupaciju Istre i zatim fašističku vlast doživljavao kao najveću tragediju pa je jako brzo shvatio da se tog zla Istra može osloboditi samo silom.

(Snimio Zoran Oljača)

S tom preokupacijom spremno je prihvatio poziv te se uključio u aktivnosti tajne Tršćansko-istarsko- goričke organizacije, skraćeno »TIGR«. Nije imao niti 17 godina, dakle, još je bio maloljetan. Ubrzo nakon prve akcije ispod Kamus brijega, na cesti za Pazin, u ožujku 1929. godine, u sprečavanju birača da izađu na izbore, koji su bili unaprijed predviđeni kao referendum za fašistički režim, biva uhapšen i osuđen zajedno sa svojim drugovima od fašističkog Specijalnog tribunala za zaštitu države, u listopadu 1929. godine u Puli.

Odmah po izlasku iz zatvora, moj se otac uključio u Narodnooslobodilački pokret te je opet uhapšen i zatvoren, ali ga ti zatvori nisu uplašili jer se po odmah po puštanju iz zatvora priključio partizanima. Nakon oslobođenja zemlje radio je u Pazinu, na raznim dužnostima. Godinama je radio kao poljoprivredni stručnjak i do svoje smrt bio je društveno - politički aktivan, priča nam Branko Ladavac.

Dodao je kako je njegov otac sa 17 godina upućen na izdržavanje 30. godišnje zatvorske kazne u razne kaznionice fašističke Kraljevine Italije.

- Poznato je, naime, da je ta akcija koja se zbila 24. ožujka 1929. godine odjeknula u svijetu jer se tako nešto nije očekivalo, pogotovo u tom diktatorskom režimu Mussolinija. Ta je oružana akcija jedina koja je izvedena na području cijele Kraljevine Italije.

Navedena akcija kod tadašnje je fašističke vlasti bila znakovita jer je stvorila bojazan da bi se slične stvari mogle dogoditi i u drugim krajevima. Konkretno tog 24. ožujka Gortanovci, kako su sami sebe nazvali, onemogućili su građanima, odnosno pretežno seljacima s područja Središnje Istre, izlazak na glasačka mjesta u Pazin.

(Osobna arhiva)

Želja im je bila spriječiti glasače kako ne bi bili glasovali za veliko fašističko vijeće jer je u to doba postojala samo jedna politička stranka, a to je bila fašistička stranka Benitta Mussolinija koji je htio plebiscitom osvojiti vlast, priča nam Ladavac.

Hajka i suđenje

Sprječavanje odlaska u Pazin odvijalo se, dodaje, na dva mjesta. Jedno mjesto bilo je na cesti za Brestovicu, sa sjeverne strane Pazina, prema Grdoselu i upravo tu je djelovao Vladimir Gortan, a naravno, zadatak je uspješno obavljen.

- Glasači su se vratili kućama jer su agitatori s nekoliko hitaca u zrak stvarali paniku i ljudi su se razbježali. Međutim, na drugom dijelu ove akcije, kod Kamus brijega, danas preko puta asfaltne baze u Podbermu, gdje su djelovali Viktor Bacač, kao voditelj grupe, Dušan Ladavac i moj otac Vjekoslav dogodila se nesreća.

Teško je bio ranjen Ivan Tuhtan, koji je od posljedica teškog ranjavanja preminuo idući dan u pulskoj bolnici. Tragedija se dogodila jer na čelu kolone nije bilo dvoje agitatora koji su trebali stvoriti paniku. Baš u tom trenutku prolazio je autobus koji je vozio na relaciji Trst-Pazin-Pula. Kolona se razdvojila.

Gortanovci, među kojima je bio moj otac, počeli su pucati u zrak. Kod trećeg pucnja odlučili su zapucati u zrak ispred kolone koja je išla u Pazin i na jedno 30 do 50 metara od nje metak je pogodio kamen koji je, kako je u istrazi potom ustanovljeno, potom skrenuo u nailazeću kolonu ljudi.

Metak je ranio Stipu Brajkovića i pogodio Ivana Tuhana. Nakon toga je započela je fašistička hajka, uslijedila su uhićenja, maltretiranja ljudi, skupljanje informacija. U danima koji su uslijedili oni su i uhićeni i odvedeni u rimski zatvor Regina Coeli, a među njima i Vladimir Gortan i Danilo Vivoda. Tuhtan i još jedan svjedok lažno su svjedočili da su kod Kamus brijega pucali Gortan i Vivoda.

Početkom listopada podignuta je optužnica. Suđenje je održano na Specijalnom sudu za zaštitu države 14. listopada 1929. u Puli (sadašnja Osnovna škola »Tone Peruško), a optuženi su tada 25-godišnji Vladimir Gortan, 23-godišnji Viktor Baćac, 25-godišnji Živko Gortan i 19-godišnji Dušan Ladavac, svi iz Berma, te moj otac Vjekoslav Ladavac, tada 17-godišnjak, iz Vele Trabe. Suđenje pred fašističkim Specijalnim sudom za zaštitu države okončano je 16. listopada.

Vladimir Gortan strijeljan je idućeg dana rano ujutro u pulskoj uvali koja danas nosi njegovo ime, a njegovi drugovi osuđeni su na po 30 godina zatvora, gotovo u dahu ispričao nam je Branko Ladavac.

Rušenje fašizma

Vladimir Gortan (Beram, 7. 6. 1904. – Pula, 17.10. 1929.) postao je 1928. član antifašističke organizacije Borba-TIGR (Trst, Istra, Gorica, Rijeka), osnovane u Trstu ljeti 1924.

Bila je to revolucionarna organizacija Slovenaca i Hrvata za obranu od fašističkog odnarođivanja. Cilj joj je bio rušenje fašizma i oslobođenje Istre i Slovenskog primorja svim sredstvima te priključenje domovini. Krajem 1929. u Trstu, Goričkoj i Istri postojalo je oko 130 ćelija. Njen član bio je i Slavko Zlatić iz Sovinjaka, tada student glazbe u Trstu, koji je za vrijeme blagdana dolazio ocu u Beram. On je bio glavna veza s Glavnim odborom u Trstu.

Upravo pod njegovim utjecajem nastala je tršćanska podružnica u Bermu. Radi što veće zaštite od izdaja djelovalo se u ćelijama: u Istri nisu mogle imati manje od četiri ni više od osam članova.

»To je ime, pod kojim je osnovana sredinom 1942. pod Risnjakom prva četica od Istrana - partizana. Pod tim imenom formirana je 1. travnja 1944. brigada na Učki. Pod tim imenom jurišali su borci za slobodu Istre na fašističke bunkere. Pod tim imenom padali su borci u borbi za slobodu svoje zemlje.«

Poslijeratni Glas Istre pisao je kako je smrtna osuda Vladimir Gortanu imala veliki odjek, ne samo u predratnoj Jugoslaviji, nego i u svijetu, te napominje: »S osudom i strijeljanjem Vladimira Gortana fašizam prelazi u svoju drugu fazu: fazu odbacivanja maske i legalizacije zločina.« Demonstracije su održane u više velikih gradova u svijetu gdje su živjeli istarski emigranti.

Povezane vijesti

• PULA ZA GUINNESSA: U Areni najveći ljudski svjetlosni znak
• Tamara Obrovac na Kaštelu promovirala novi album
• Jedinstvena vizualna atrakcija - 360° 3D mapping na Forumu