PRVI PULA PRIDE
Želimo pokazati da je Pula grad ljudi koji razumiju, poštuju i prihvaćaju drugačije
(Privatna arhiva)
Lipanj je poznat i kao mjesec ponosa u kojem se zastave LGBTIQ+ pokreta vijore gradovima diljem svijeta i u kojem imaju za cilj podsjetiti širu populaciju na stalnu borbu za prava pripadnika LGBTIQ+ populacije. Ove se godine ponovo vijore i u Puli. Međutim, ova, 2024. godina predstavlja veliku prekretnicu u našem gradu. Naime, u Puli se ove godine organizira prva Povorka ponosa koja će se održati 22. lipnja, na Dan antifašističke borbe, najavili su organizatori iz Udruge Proces.
Ponukani upravo tom činjenicom, porazgovarali smo s njihovim članovima koji nam otkrivaju kako je povorka ustvari zamišljena kao prosvjed, a i sam datum zaintrigirao nas je da otkrijemo razloge tome.
Otvoreni grad
- Svaka povorka ponosa u suštini je prosvjed, ali je bitno naglasiti kako se tu radi o prosvjedu koji je za, a ne protiv nečega. Borimo se za jednaka prava neheteroseksualnih i necisrodnih ljudi, za pravo na dostojanstven život. Borimo se za pravo na ljubav. Dugo nam je želja bila organizirati Pride u Puli, jer smatramo da je Pula grad koji to zaslužuje te grad koji se ponosi svojom otvorenošću i prihvaćanjem različitosti. Trenutak koji nas je nagnao na organiziranje Pridea svakako je prošlogodišnji napad koji se dogodio za vrijeme proslave mjeseca ponosa u Rojcu. Shvatili smo da je nužno pokazati da je Pula grad ljudi koji poštuju, razumiju i prihvaćanju drugačije od sebe, a ne grad onih koji mrze, diskriminiraju i pozivaju na nasilje. Također, shvatili smo da je prošlo vrijeme za puste riječi te da je došlo vrijeme za djela, a od tud i slogan prvog Pridea: "Jer ćakule ne delaju fritule!" Datum također nije slučajan, Pula Pride - Pride di Pola bori se za prava svih onih koji su isključeni, za sve žene koje se bore za jednakopravnost te za sve manjine koje traže zaštitu svojih prava. Borba za prava jedne obespravljene skupine, inherentno obuhvaća i borbu za prava drugih obespravljenih skupina, pojašnjavaju na početku.
Oko povorke ponosa i programa mjeseca ponosa okupljeno je tridesetak volontera, koji svakim danom imaju sve više zadataka te ih s veseljem obavljaju, opisali su nam.
- Središnje događanje mjeseca ponosa dakako je prvi Pula Pride koji će se održati na Dan antifašističke borbe, u subotu 22. lipnja. Okupljanje za povorku počinje u 18 sati na trgu Portarata, a povorka zatim u 19 sati kreće kroz centar grada, preko Foruma do Zajednice Talijana, Circola, gdje će se održati službeni program koji započinje u 20 sati. U Circolu će nastupiti bend ŽEN, jedan od najvažnijih i najsnažnijih queer feminističkih kolektiva koji glazbom otvaraju osjetljive i važne društvene teme. U svoj umjetnički rad uključuju aktivizam, potiču na dekonstruiranje normi i izlazak iz okvira. Zatim slijedi nastup kolektiva Zbeletron koji će DJ nastupima zabaviti publiku, a večer zaključuje Nikola Pezić – DJ Pez. Program mjeseca ponosa zaključit će se 28. lipnja održavanjem popularnog programa "Gaymes Night", večeri igranja društvenih igara u unutrašnjem dvorištu Rojca, najavljuju organizatori.
Program mjeseca ponosa, pojašnjavaju nam, ne bi se mogao održati bez volonterki i volontera, velike podrške Comunità degli Italiani di Pola - Zajednice Talijana Pule. Podršku za program mjeseca ponosa dobivaju i od Grada Pula-Pola i Zaklade Solidarna. Pula-Pola Pride organiziran je uz potporu Zaklade Solidarna te veleposlanstava Kraljevine Belgije, Francuske Republike i Kanade.
(Ne)ravnopravnost
Istraživanje Eurobarometra iz 2023. godine pokazalo je da je podrška istospolnim brakovima u Hrvatskoj porasla na 42 posto (u odnosu na 2019. godinu), a još uvijek im se protivi 51 posto stanovništva. Istodobno, 35 posto ispitanika složilo se s tvrdnjom da bi "lezbijke, homoseksualci, biseksualne osobe trebale imati ista prava kao i heteroseksualne osobe (brak, posvojenje, roditeljska prava)", dok se 60 posto i dalje protivi toj tvrdnji.
- Ako gotovo 60 posto ljudi misli da netko ne bi trebao imati jednaka prava poput njih zbog svoje orijentacije ili rodnog identiteta, rekli bismo da živimo u društvu koje sebe ne može nazivati otvorenim i ravnopravnim, komentiraju na pitanje jesmo li ravnopravni u provedbi ili smo samo deklarativno ravnopravni. Je li današnje društvo, po pitanju LGBTIQ+ populacije, bolje upućeno u ono što oni godinama naglašavaju i problematiziraju, iz Udruge smatraju da je još dugačak put zbog toga što većina rada na području edukacije i obrazovanja stoji upravo na organizacijama civilnog društva, umjesto na državi.
- Veliki su napori osoba koje volontiraju te onih zaposlenih u organizacijama civilnog društva, na polju obrazovanja o temama poput reproduktivnog i spolnog zdravlja, građanskim pravima i demokratskoj participaciji te na polju promicanja prihvaćanja tradicionalno marginaliziranih skupina, vele nam.
Događaji s terena možda su i najplastičniji prikaz našeg društva. Koja su to prava koja zazivaju, a koja često ne konzumiraju, iz Udruge argumentiraju onim s čime se susreću u praksi.
- Iako su na snazi brojni zakoni kojima se LGBTIQ+ osobe štite od diskriminacije i zločina iz mržnje, oni se vrlo često u praksi ne provode. Iz tog razloga, napade i diskriminaciju LGBTIQ+ osobe često i ne prijavljuju. Broj prijava zločina iz mržnje je u stalnom porastu, kao i kršenja odredbi zakona o suzbijanju diskriminacije. Istospolni parovi u neformalnom životnom partnerstvu redovito nailaze na probleme kod javnih bilježnika u ostvarivanju svojih prava kod kupnje, darovanja i nasljeđivanja nekretnina. Žene koje nisu u vezi, bile one heteroseksualne ili LGBTIQ+, nemaju pristup medicinski potmognutoj oplodnji. Istospolni parovi i dalje imaju velike poteškoće kod priznavanja statusa roditelja, skrbnika ili statusa roditeljske skrbi nad djetetom. Transrodne osobe nemaju pristup brzom i transparentnom procesu zakonske promjene spola prema samoodređenju, nego su svaki korak puta ograničene u ostvarivanju toga zakonima zajamčenog prava. Ne postoje nacionalni planovi kojima bi se djelovalo na suzbijanju samoubojstva kod LGBTIQ+ osoba i radilo na njihovom mentalnom zdravlju. Također, ne postoji nacionalni plan borbe protiv homofobije i transfobije u školama, niti zakon kojim bi se zabranila konverzijska terapija. Interspolne osobe nisu prepoznate u hrvatskom zakonodavstvu te im je otežan pristup prijeko potrebnoj zdravstvenoj skrbi. Listu bi mogli nastaviti još mnogim primjerima iz svakodnevnoga života, i upravo zato pozivamo sve osobe da dođu na prvi pulski Pride i pokažu da žele i mogu živjeti u društvu u kojem svi imaju jednaka prava, vele oni.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
