učenici tehničke škole pula
Ljudmila je iz Ukrajine, Grigorij iz Rusije, a Pula njihov novi dom. Evo kako izgleda integracija učenika s drugih govornih područja
(Snimila Jelena Milović / Glas Istre)
Ljudmila i Grigorij, dvoje je od osam učenika Tehničke škole u Puli koji vrijedno uče hrvatski jezik, kako bi im školske zadaće bile čim lakše. Ljudmila je iz Ukrajine, Grigorij iz Rusije, a Pula njihov novi dom. Ova pulska škola od početka ove školske godine provodi dodatnu nastavu sa šest učenika prvih i dva učenika drugih razreda - useljenika koji je pohađaju, a dolaze s drugih govornih područja. Učestalost nastave je svakodnevna, a nakon što prođu 70 sati djeca pišu ispit kako bi se vidjelo njihovo stečeno znanje.
Za provođenje nastave nakon prvotne procjene brojki takvih učenika, potrebno je dobiti suglasnost od županije, kao i suglasnost države. Ti se sati, naravno, profesorima dodatno i plaćaju. Ova je škola imala sreću da se u tom smjeru uspjela organizirati, a ove su godine dobili mogućnost zapošljavanja pripravnika te su zaposlili profesoricu hrvatskog jezika, koja pored ove radi i u redovnoj nastavi. Cijela je škola implementirana u rad s ovom djecom, budući da im kroz nastavu pomaže u njihovoj integraciji, jer ovi učenici ne mogu biti formalno ocjenjivani ukoliko nisu položili hrvatski jezik.
Dodatna nastava
- Njihovo znanje hrvatskog jezika bilo je gotovo nikakvo ili vrlo slabo. Uključili smo ih u sustav, a zahvaljujući našoj profesorici Emanueli Babich koja je držala pripremnu nastavu, rezultati su vidljivi, uvodno nam je pojasnio ravnatelj Tehničke škole Romeo Šain. Naime, prema zakonu je predviđeno da se procijeni stupanj znanja hrvatskog jezika kod tih učenika, a nakon što je u školi organiziran test, zaključeno je da im je dodatna nastava potrebna.
- Imali smo jednog učenika koji je završio osmi razred u jednoj pulskoj osnovnoj školi te sam prilikom upisa procijenio da on slabo zna hrvatski. On je Nijemac, koji je živio do svog petog razreda u Njemačkoj, a nakon toga u Kaliforniji, prateći oca kojeg je profesionalni put tamo vodio. Pohađao je grupu od pet učenika, a možda i bio najbolji u njoj, premda su i drugi bili dobri. Nakon što je položio tu pripremnu nastavu, stekao sve uvjete te opet otišao u Njemačku, opisuje ravnatelj i jednu ovakvu situaciju.
Premda se u 70 sati strani jezik ne može naučiti, on se može savladati za razinu svakodnevne komunikacije, naglašava profesorica Babich. Međutim, da bi razumjeli gradivo Tehničke škole, koje je vrlo zahtjevno, treba im dodatna nastava. S ovom su praksom u školi krenuli protekle godine, a Ljudmila je bila ona s kojom je sve počelo.
- Nju moram jako pohvaliti. Ona je iz Ukrajine i nije znala niti jedan strani jezik. Istovremeno je s hrvatskim počela učiti i engleski jezik, tako da nam je sporazumijevanje bilo puno teže nego s nekim drugim učenicima. Ali, zbog njenog velikog truda, zalaganja i marljivosti, doslovno se čuje kako je napredovala, veli nam ona. I doista je tako. Ljudmila sad poprilično tečno govori hrvatski jezik.
Najteži su padeži
- Na početku, kad sam tek počela razumijevati hrvatski, bilo mi je čudno jer su mi dolazile misli na hrvatskom jeziku, a ja sam bila zbunjena i pitala sam se; otkuda mi to tako dolazi? Sada ni ne primjećujem; dolaze li mi na hrvatskom ili ukrajinskom jeziku. Kad pričam s nekim prijateljem i on mi kaže da kažem nešto na svom jeziku, ja krenem pričati svoj jezik, ali nakon toga ubacim hrvatske riječi, kroz smijeh nam prepričava simpatična Ljudmila.
U Hrvatskoj je već dvije godine, a ovdje živi s majkom i dvojicom braće. Pohvalila nam se da od svih njih ona najbolje govori hrvatski, pa im često i pomaže. Najteži su joj, veli nam, padeži i pomoćni glagoli te nenaglašeni oblici zamjenica, precizira nam njena profesorica, dok nam Ljudmila opisuje sve kroz primjere. Ima problema jer nije navikla ubacivati riječi, što u njenom jeziku i nije slučaj, ali čini se kako sve pomalo sjeda na svoje mjesto.
Grigorij je iz Rusije u Pulu stigao prije nepunih godinu dana, a to mu se, prema onome kako govori hrvatski, stvarno ne bi moglo reći.
- Jako su slični jezici. Imamo slične riječ, ali i neke riječi koje na ruskom znače jedno, a ovdje nešto drugo. Moj je očuh Hrvat, pa mi kod kuće s njim pričamo hrvatski. On mi pomaže u tome. U razredu imamo dečke koji dobro govore hrvatski i jako ih dobro razumijem, ali mi je problem razumjeti one koji govore brzo, opisuje nam. Za nastavu na kojoj uči hrvatski jezik veli da ima dobar tempo.
- U prošlom polugodištu smo imali šesti sat, pa sam uz četiri učenika donosio domaće zadaće, a pisali smo zadaće i na satu, čitali smo tekstove i zadovoljan sam. Mislim da sam jako napredovao. Ne razumijem neke riječi, ali razumijem smisao cijele rečenice. Pisanje mi je dosta teško jer je u Rusiji pismo - ćirilica, a ovdje latinica, pa ponekad pišem na ćirilici. Čitanje mi je najviše napredovalo, zaključio je Grigorij.
Ljudmila je s pisanjem je imala problema gotovo donedavno, a nasmijala se i sama na izgled svojih bilježnica zbog kombinacija slova. Međutim, kao i kod svega, sve počiva u praksi, a kontakt i svakodnevni govor nemaju cijenu. Sama nastava odnosi se na pripremu i ona je, kako bi sve bilo u formalnim okvirima, obavezna. Ukoliko netko ne položi ispit, postoji mogućnost organizacije još 70 sati. Kad govorimo o ruskom i ukrajinskom jeziku, riječ je o slavenskim jezicima, koji su samim time slični hrvatskom.
Međutim, u ovoj školi ima učenika koji dolaze i s drugih strana. Neki useljenici dolaze iz zemalja bivše Jugoslavije, pa potreba za dodatnom nastavom zbog jezika gotovo uopće ne postoji, ali u školi ima i učenika s Kosova kojima je puno teže usvojiti hrvatski jezik.
- Nema sličnosti s našim jezikom te je stoga puno teže. Sigurno da bi sve skupa bilo lakše kad bi mi, profesori, znali njihov jezik i gramatiku, jer je objašnjavati našu gramatiku na engleskom jeziku za nas jako teško. Puno je tu prakse, samostalnog rada, čitanja najjednostavnijih tekstova, naznačuje profesorica što je bitno.
Odrasli useljenici
Svjesni trenutka u kojoj migracije postaju uobičajene, u ovoj školi ne dvoje da su prepoznali trenutak u kojem moraju reagirati za djecu koja im dolaze. Istovremeno, država kao da nije shvatila da mora ubrzati korak u obrazovanju jer se čini da potrebe "na terenu" premašuju ono što nudi. Tu su i odrasli useljenici koji bi čim prije trebali savladati jezik zemlje u kojoj žive.
- Vidio sam da neki gradovi samostalno organiziraju obrazovanje za te potrebe, a mi kao škola možemo se i ponuditi. Imamo zainteresirane profesorice koje bi mogle držati nastavu. Potreba za bržom integracijom zasigurno postoji, jer po meni nije normalno da kod nas ima jako puno useljenika koji govore engleski, a hrvatski ne govore, smatra ravnatelj. Kroz sustav obrazovanja na ovaj se način ipak nešto čini. Za djecu je vrlo važno da u pravom trenutku svladaju jezik na svakodnevnoj razini, jer će im u budućnosti trebati na stručnoj i akademskoj razini.
Prije nego uđu u školski sustav, trebala bi im se, smatraju naši sugovornici, osigurati edukacija. O značaju socijalnog aspekta obrazovanja suvišno je i govoriti; učenici se primaju u školu čak i u trenutku dok uopće ne govore hrvatski jezik, ali je njihova socijalizacija primaran susret s jezikom. Osim toga, kroz adaptaciju i socijalni kontakt, njihov put k svladavanju jezika je podrazumijevajući, kako se u svemu ne bi osjećali sami, naglasio je ravnatelj.
Djeca s kojom rade u školi, a došla su iz nekih drugih krajeva, vrijedna su i puna potencijala. Upravo stoga se izazov jezika postavlja kao prepreka koja ih ograničava, što brine njihove profesore koji se pribojavaju da će ti razlozi biti i razlozi njihove demotiviranosti.
Kako se znanje "mjeri" ocjenama, profesorica Babich veli kako ne bi željela da one budu lošije od njihovih očekivanja, ali i mogućnosti. Istovremeno, te ocjene ne smiju biti ni nerealne jer su to djeca koja će polagati državnu maturu i na njoj pokazati nivo znanja, naglašava. Na svu sreću, ako dijete ima potencijal, za njega i prepreka stranog jezika može biti poticaj za maksimalni angažman, a time i odlične rezultate. Ova škola dobar je primjer da je toga svjesna, ali i da o tome itekako vodi računa.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
