U Puli će se, u Europskom centru za mir i razvoj u subotu, 11. svibnja održati simpozij posvećen muzikoterapiji. Bio je to povod za razgovor s Andreom Prenkom, muzikoterapeutkinjom koja organizira to zbivanje.

Na upit kada se i kako počela baviti muzikoterapijom, odgovara:

- Moje glazbeno putovanje započinje još u vrtiću, jer je teta Dunja nama djeci često svirala harmoniku. Kasnije, od osnovne škole pa do fakulteta bila sam orijentirana na klavir. Pred kraj fakulteta, smjer Glazbene pedagogije na Muzičkoj akademiji u Puli, počela sam istraživati zanimanja koja su dodatno povezana s glazbom, a da su mi zanimljiva, privlačna i da se u tom zanimanju vidim u budućnosti. O muzikoterapiji sam tada već čula, ali apsolutno ništa nisam znala. Nedugo nakon istraživanja, sudjelovala sam na seminaru muzikoterapije u Sloveniji i odmah sam znala da je to za mene. Potom, 2014. godine sam upisala trogodišnji studij u Sloveniji na Institutu Knoll za muzikoterapiju i superviziju. Tijekom studija imali smo razne domaće i inozemne predavače, koji su bili jako inspirativni i koji su imali širinu, pogotovo što se muzikoterapije tiče, jer je to još uvijek neistraženo područje, veli.

Razbijanje mita

Što je to muzikoterapija, i kome je namijenjena?, pitamo Prenku.

- Glavni mit koji je prisutan je da je muzikoterapija slušanje glazbe. Da, muzikoterapija se može baviti i slušanjem glazbe, ali ne isključivo samo time. Postoje dva glavna područja muzikoterapije – pasivna i aktivna. Pod pasivnom (receptivnom) se smatra slušanje glazbe, i za to postoji poseban studij, a pod aktivnom se, između ostalog, smatra improvizacija (instrumentalna, vokalna, tjelesna), što je moje područje interesa i time sam očarana. Improvizacijska glazba u muzikoterapiji razlikuje se od jazz improvizacije. Muzikoterapijska improvizacija, koja se naziva klinička improvizacija, naglasak stavlja na glazbeno iskustvo, a ne na note, unaprijed odlučeni tonalitet, ritam, melodiju kao u jazz improvizaciji. Osoba na muzikoterapiji ne treba znati svirati ni pjevati, niti imati ikakvo glazbeno predznanje. Ono što je cilj je da se spontano izrazi kroz glazbu, instrument, glas, pokret, ponekad je to crtanje, ponekad pisanje… Ima raznih tehnika i područje muzikoterapije je jako široko.

- Simpozij koji organizirate u svibnju je nešto posve novo?

- Simpozij muzikoterapije s temom "Muzikoterapija u pedagoškom kontekstu", je prvi u Hrvatskoj. Imat ćemo četiri radionice, sve su iskustvenog tipa, a voditeljice tih radionica su međunarodni vrhunski muzikoterapeuti, s više od 20 godina iskustva. Špela Loti Knoll, koja je završila magisterij muzikoterapije u Londonu, vlasnica je privatnog studija muzikoterapije u Sloveniji, Nicoletta Valente nam dolazi iz Barcelone, gdje predaje muzikoterapiju na fakultetu, Adriana von Runić, koja živi glazbu, ima najviše iskustva, proputovala je svijet dijeleći svoje glazbeno znanje i uživa u tome. Četvrti predavač sam ja, a želja mi je približiti muzikoterapiju svim znatiželjnim ljudima, to je bio i povod organiziranja ovog Simpozija. Program je na hrvatskom jeziku, raznolik i obuhvaća velik dio djetetovog razvoja od rođenja do kraja osnovne škole. Točnije, teme su glazba u ranom djetinjstvu, glazbene igre s elementima muzikoterapije i muzikoterapija u nastavi glazbe. Ovaj Simpozij namijenjen je svim znatiželjnim ljudima, koji žele osobno iskusiti ove radionice, a kasnije, ako žele, mogu ih implementirati u svoj rad.

Muzikoterapija se može provoditi sa svim ljudima, na primjer to mogu biti trudnice, novorođenčad, vrtićka djeca pa sve do odrasle i zrele dobi. Muzikoterapija se započela provoditi sa ljudima koji imaju psihofizičke teškoće, a danas se primjena muzikoterapije proširila na područje osobnog rasta i razvoja, kao i na poslovno područje - team building, gdje glazba pomaže u poboljšanju dinamike i funkcioniranju tima.

Prenošenje znanja

Glazba se u vrtićima i osnovnoj školi provodi isključivo u svrhu pedagogije, odnosno prenošenje znanja. Muzikoterapija u fokus stavlja čovjekove prirodne potrebe – prepoznavanje vlastitih i tuđih emocija, samoregulacija emocija, poboljšanje govora, poboljšava socijalne vještine – pogotovo ako se radi u grupi, gdje onda voditelj vodi i usmjerava grupu, dodatno povezujući grupu, prateći njihovu dinamiku, sam proces i radi na razrješavanju problema. Glazba je u ovom slučaju neverbalni medij, koji djeluje izvanredno u trenutku kad riječi ne izlaze. U toj improvizacijskoj glazbi može se iščitati i više od riječi koje bi čovjek sam izrekao. Zato, riječi ponekad nisu potrebne, ponekad je potrebna samo glazba. Tek nakon glazbe, uključuje se razgovor i diskusija o glazbenom iskustvu, uz stručno vodstvo muzikoterapeuta, zaključuje Prenka.

Povezane vijesti

• ANDREA PRENKA O GLAZBOTERAPIJI: Glazbom do zdravlja na kvalitetan način
• ANDREA PRENKA, glazbena terapeutkinja: Glazba nas povezuje i približava jedne drugima na višestruke načine. SADA NAM TO TREBA VIŠE NEGO IKAD
• NOVIGRAD: Završnica projekta iz muzikoterapije