I u pulskoj bolnici djelatnici hitne veći se dio vremena bave se pacijentima koji nemaju hitna stanja (Snimio: Milivoj Mijošek/Glas Istre)
Bolnički hitni prijem već godinama muku muči s istim problemima. Veći dio vremena bavi se pacijentima koji nemaju hitna stanja i svoje bi probleme trebali rješavati kod liječnika specijalista ili obiteljskog liječnika. Teško je osobu koja svoje narušeno zdravstveno stanje u nekom trenutku doživljava hitnim uvjeriti da sama procijeni je li upravo ona slučaj za hitnu. Do nekog optimalnog rješenja hitni će prijem i dalje ostati jedino mjesto gdje će se građani obraćati sa svojim težim i manje težim hitnim stanjima. Kako da hitni prijemi rasterete nehitnih pacijentata počelo se razmišljati i u resornom ministarstvu, a prije nego što otkriju model po kojem bi se ovaj problem rješavao, zanimalo nas je kakva je situacija u Općoj bolnici Pula koju, naravno, nije zaobišao ovaj problem.
Na njega je ukazivala i ravnateljica bolnice Irena Hrstić koja nam je pojasnila kako se ova situacija odražava na rad hitnog prijema pacijenata. Da bi brojčano oslikali kako to izgleda, upitali smo je kakva je statistika pacijenata s pulskog hitnog prijema u protekloj godini, koji je dnevni prosjek u godini, kao i kakav je prosjek u najfrekventnijim ljetnim mjesecima.
- U našoj bolnici funkcionira više hitnih ambulanti, a to su: objedinjeni hitni bolnički prijem (OHBP), hitna pedijatrijska/ ginekološka/psihijatrijska/infektivna/očna ambulanta. Broj pregledanih u našim hitnim ambulantama u 2023. godini je 96.760 pacijenta, što je 3,5 posto više od prethodne 2022. godine, a za 18,8 posto više od 2019., predpandemijske godine. Godine 2022. bilo je pregledano 93.486 pacijenata ili 15,2 posto više od prethodne 2021. godine, kada je bilo 81.183 pacijenta, što je 21,8 posto više od prethodne 2020. godine, navodi Hrstić brojke koje su evidentirali. Za usporedbu, saznajemo od nje, 2020. godine bila je to brojka od 66.681 pacijenta, ali tada govorimo o »pandemijskoj godini«, dok je godinu ranije, 2019. godine bilo pregledano 81.425 pacijenata.
Koliko je u brojkama i postocima u prošloj godini bilo nehitnih pacijenata, što se i problematizira kada govorimo na ovu temu, upitali smo ravnateljicu koja nam je pojasnila brojke.
- U 2023. godini za OHBP, gdje se pacijenti pri dolasku kategoriziraju u tzv. trijažne kategorije, od jedan do pet, s napomenom da prema definiciji kategorije jedan do tri svrstavaju se u hitne, a kategorije četiri i pet u ne-hitne, bilo je 42.509 pacijenata od kojih je 13.901 »hitnih«, što iznosi 32,7 posto, odnosno 28.608 nehitnih, što odgovara postotku od 67,3 posto. Sličan omjer bio je i u 2022. godini. U toj godini bilo je 38.450 pacijenata od kojih je 12.601 »hitnih«, ili 32,77 posto, odnosno 25.849 nehitnih, što je 67,23 posto. Za ostale hitne ambulante pri dolasku pacijenti se ne trijažiraju po kategorijama, ali možemo ih promatrati prema udjelu pacijenata s i bez uputnica. Naime, u 2023. godini bilo je 27.868 pacijenata od kojih 5.367 sa uputnicom, što iznosi 19,3 posto posto te 22.501 pacijent bez uputnice, što je 80,7 posto. U 2022. godini bilo je 29.089 pacijenata od kojih 5.299 s uputnicom, dakle 18,2 posto te 23.790 pacijenata bez uputnice što je 81,8 posto, pojašnjava ravnateljica pulske bolnice.
Često se javno apeliralo da nehitni pacijenti ne dolaze na hitni prijem, kako bi se djelatnost fokusirala na hitne pacijente. U nekoliko navrata činila je to i sama ravnateljica. Ali, prema brojkama, to nije dovelo do smanjenja brojki takvih pacijenata.
- Nažalost, ne zamjećujemo smanjeni broj dolazaka, dapače on s godinama raste, pa je u 2023. godini broj pregleda veći i u odnosu na predpandemijsku 2019. godinu, a već tada smo ukazivali da je to visoki broj dolazaka. U 2023. godini za 3,5 posto veći je broj pregleda u odnosu na prethodnu, 2022. godinu. Tada je za 15,2 posto veći broj pregleda bio u odnosu na prethodnu, 2021. godinu, navodi ona. Trend porasta potvrđuje i činjenica da je u 2021. godini za 21,8 posto bio veći broj pregleda u odnosu na prethodnu, 2020. godinu. Ta je godina ipak bila iznimka, jer govorimo o pandemijskom periodu kada je za 18,1 posto manji bio broj pregleda u odnosu na prethodnu, 2019. godinu. Te je, pak, godine pregledano 81.425 pacijenata.
Poimanje hitnoće predstavlja izazov za brojne građane i iako se apelira da u slučaju kada hitnoće nema, ne dolaze na hitnu, to se i dalje događa u velikoj mjeri. Neki građani smatraju da je problem u ordinacijama nekih obiteljskih liječnika, s obzirom na to da se znaju žaliti kako teško dolaze do svojih liječnika - ne mogu ih dobiti na telefon ili liječnici ne odgovaraju na elektroničku poštu. Ravnateljica OB-a Pula smatra da prvenstveno treba imati na umu da je svaki bolestan čovjek sam sebi najhitniji.
- U trenutku bolesti apsolutno se gubi percepcija je li stanje hitno ili nehitno. To se ne može osporiti, taj subjektivni dojam. Ali ono što je nama, zdravstvenim radnicima važno, da pacijenti jasno razlikuju hitno i životno ugrožavajuće stanje, u odnosu na akutnu bolest. Razgovarajući s pojedincima, kako s pacijentima u bolnici, tako i u neformalnoj komunikaciji izvan bolnice, uzroci su različiti: strah, neznanje, nestrpljivost, kao i nemogućnost dobivanja osobe za konzultaciju i pregled »odmah, istog časa«. Ima i drugih razloga, poput, »doktor mi sada ne radi, vikend je«. Sve to zajedno dovede do zaključka akutno oboljele osobe: »A, ma, idem tamo, sigurno ima nekoga«. I onda se dogodi da je čekaonica prepuna, da nema slobodnih stolaca. I tako je sve češće, opisuje ravnateljica. Nakon što pacijenti odčekaju satima, i obave pregled, budu mirniji, ali i svjesni da možda i nisu pravi hitni pacijenti, veli ona. Opravdanje nalaze u argumentima da je njima pregled bio potreban »odmah i tada«.
Ima li naznaka kojim bi se modelom i kroz koje vrijeme u budućnosti tome pokušalo doskočiti i postoji li već nekakvih ideja iz nadležnog Ministarstva, barem prema njenim saznanjima, Hrstić odgovara da ne sudjeluje u direktnoj i formalnoj komunikaciji razrade novih modela, ali vidi moguća rješenja.
- Moj osobni stav je da su ranije planirani centri obiteljske medicine bili dobro zamišljeni. Ono što je najvažnije, kako god se planira u neposrednoj budućnosti, važno je da svi dionici u sustavu imaju jednako raspoređeno opterećenje rada, kako bolnička hitna služba, tako i vanbolnička hitna služba te primarna medicina. I vrlo bitan faktor je edukacija opće populacije te svakako odgovornost. Svi trebamo dobro znati da, osim prava koja imamo, trebamo biti svjesni, ali i prakticirati obveze koje imamo. Jedna od naših ideja bila je da, kad već nema centara obiteljske medicine, da se negdje na dovoljno dostupnom mjestu oformi »ambulanta akutno oboljelih« ili »ambulanta prvog pregleda«, sve kako bi se jasno odvojili oni pacijenti koji nisu istinski hitni i kojima nije u tom trenutku neophodna hitna bolnička zdravstvena zaštita, zaključuje Hrstić.