U prostorima MEMO muzeja u Puli šestero gimnazijalaca predstavilo je svoje strasti prema fotografiranju i dokumentiranju najbitnijih životnih trenutaka. Oni su Borna Černe, Ina Jakičić, Jorja Kogej, Lana Lončar, Marko Liverić i Andrej Jelenić.

Mlade zaljubljenike u fotografiju ugostio je Memo muzeje gdje izmjenjuju svoja razmišljanja i znanja o fotografiji (Snimila Nina Petrović)

Osim iste srednje pulske škole, spaja ih i ljubav prema fotografiji, kao i osnutak fotokluba Gimnazije Pula. Kako kažu mladi entuzijasti, sve je započelo prije otprilike četiri godine, kad ih je jedan stariji kolega, maturant, upitao bi li se priključili fotoklubu, na što su ovi, nakon dužeg razmišljanja, pristali. To je bio trenutak početka zajedničke suradnje i rada, ali i veselja i zajedničkog druženja.

Učenje, ali i zabava

Ovi gimnazijalci, u sklopu fotokluba, surađuju, odnosno, pohađaju i fotografsku radionicu smještenu u Rojcu, koju vodi poznati pulski fotograf Hassan Abdelghani te često zainteresirane učenike upućuju upravo na radionicu kod Hassana.

Voditelj MEMO-a David Orlović, pak, učenicima je prije nekoliko mjeseci prepustio korištenje jedne prostorije muzeja za zimskih mjeseci, da bi ondje imali svoju vlastitu »cameru obscuru«, gdje mogu u miru razvijati fotografije nastale starim fotografskim metodama. U MEMO muzeju se gimnazijalci nalaze jednom tjedno za potrebe Fotokluba; organiziraju ondje radionice po vlastitom ukusu i međusobno si pomažu u svladavanju fotografske opreme i tehnika.

Tako uz pomoć profesionalnog fotografa, prijateljski nastrojenog muzeja i same škole, ovi mladi akteri kulture imaju gotovo sve što im treba za ispoljavanje svojeg talenta, u odabranom interesnom polju. Borna Černe je ujedno i jedan od predsjednika fotokluba Gimnazije Pula. Kako sam kaže, ovim putem želi upoznati širu javnost s postojanjem fotokluba u Gimanziji.

- Moram priznati da se broj članova, od trenutka osnivanja kluba ipak povećao. Nekad je bilo između 8 i 10 učenika, sad nas je otprilike 30-ak. Puno smo toga napravili i stvarno sam zahvalan svim sudionicima. Naglasio bih da je fotoklub vannastavna aktivnost u sklopu škole. Nitko vas na to ne tjera niti nagovara, riječ je o slobodnom izboru i entuzijazmu. Riječ je prvenstveno i o zabavi, jer, osim što se ovdje okupljamo i zabavljamo, ovdje su se sklopila i prijateljstva, koja traju već godinama, kaže Borna Černe.

Ljubav od malena

Članica fotokluba Jorja Kogej kaže da je zanima fotografija otkad je bila jako mala, ali nikad nije imala priliku njome se baviti.

- Kad sam upisala gimnaziju, bila sam jako sretna jer sam shvatila da se, paralelno sa školom, mogu baviti i fotografijom. Kad pričamo o kulturi grada Pule, iskreno, ne razmišljam previše o tome i ne bih ništa mijenjala, mislim da nema potrebe. Spomenula bih da sam jako ponosna na svoje nedavne fotografije, i to koncertne fotografije, koje uopće nije lako fotografirati. Bila sam jako sretna kad sam dobila priliku i bilo je zahtjevno.

Sumnjala sam u sebe, da neće biti dobro, međutim, kad sam ih prebacila na kompjutor i pogledala ih u miru, bila sam njima jako zadovoljna. Sljedeći tjedan će vjerojatno u prostorijama Gimanzije biti izložene. Riječ je fotografijama Mikrofonijade, dakle, zadatak je bio fotografirati bendove, izvođače u pokretu, publiku i to nije nimalo lako. Ipak, zadovoljna sam kako je to u konačnici ispalo, kaže Jorja Kogej. Druga članica fotokluba Lana Lončar kaže da se upisala u fotoklub jer je oduvijek zanimala fotografija.

- Nisam nikad imala priliku susresti se s time i kad sam čula da se formirao fotoklub, zaintrigiralo me je i odlučila sam se učlaniti. Otkad sam članica, naučila sam dosta o filmu, kako funkcioniraju fotoaparati i tomu slično, kaže ne skrivajući zadovoljstvo aktivnostima kluba. Ina Jakičić nadovezuje se svojim iskustvom i učlanjenjem u fotoklub.

- Zadnje dvije godine imam jedan svoj mali fotoaparat kojim bilježim svoje male momente, a moja me je majka potaknula na to jer je ona nekad pohađala školu fotografije u Rijeci. Prenijela mi je tu ljubav i to me je zaintrigiralo i to su bili motivi odabira ove vrste vannastavne aktivnosti, kaže Ina.

Obiteljsko »naslijeđe«

Marko Liverić se prijavio u fotoklub jer je kod Hassana na radionici puno toga naučio i htio je na neki način nadopuniti to znanje.

- Ipak, najveći razlog zbog kojeg sam se priključio fotoklubu je društvo. Sve što znam o fotografiji, naučio sam kod Hassana - teoriju, analognu footgrafiju, razliku između digitalne i analogne i tomu slično, kaže Marko dodajući kako se nada da će se za Noć muzeja uspjeti prikupiti dovoljno novaca za svu opremu koja je neophodna da bi klub nastavio postojati i dalje.

Andrej Jelenić kaže kako se njegov otac se neko vrijeme bavio analognom fotografijom, više iz zabave i rekreacije i gledajući oca, počelo je zanimati i njega.

- Pokušavao sam se baviti time kad sam bio mlađi, ali nije išlo (smijeh). Prije dvije godine sam se zainteresirao, kad sam kod djeda našao jedan stari polaroid. Negdje u tom periodu sam čuo od starijeg kolege za fotoklub. Osjetio sam neki entuzijazam i »povukao« ostale u tu priču.

Prije ovog nisam o fotografiji baš nešto previše toga znao, naučio sam puno toga kod Hassana, puno novih i nepoznatih stvari, kako funkcionira analogni fotoaparat, kao digitalni, kako ih koristiti i ta me cijela priča toliko zainteresirala da sam na kraju kupio oba aparata (digitalni i analogni), iako, priznajem, češće koristim analogni jer mi je nekako primamljivije iskustvo s njime.

Što se Noći muzeja tiče, očekujem da će posjećenost biti visoka, volio bih i da malo starije generacije zainteresiramo za to, da vide da to nije »stvar prošlosti«, pogotovo ne ovdje u Puli gdje imamo foto klubove koji funkcioniraju i stalo primaju nove članove. Također, volio bih da mlađe generacije motiviramo da prouče to malo detaljnije i da se zainteresiraju za fotografiju kao takvu, želja je Andreja Jelenića.

Razvijati, ne mijenjati

Na pitanje koja ja poruka mlađim generacijama ovih iskusnijih članova fotokluba po pitanju kulture, Borna Černe odgovara: »Treba jednostavno biti malo »sulud« (smijeh).«

- Zvuči smiješno, ali je istinito. Treba biti hrabar, probati sve i onda vidjeti što čovjeku odgovara, a što ne. Ponekad se treba uhvatiti u koštac s nečim da bi čovjek otkrio svoju pravu strast.

Na takav način upoznaš puno ljudi, puno istomišljenika, stvoriš kontakte i to je put kojim ideš. Za nove generacije bilo na najbolje da samo probaju i oni će se već naći u nečemu. Primjerice, do prije nekoliko godine, pulska scena po pitanju glazbe bila je uspavana. Danas više nije tako, stvari se mijenjaju.

Sad samo u Gimnaziji postoje tri ili četiri benda koji se pokušavaju probiti na scenu, da ne pričamo o cijeloj Puli, gdje ih ima puno više. Spomenuo bih bend koji se u posljednje vrijeme jako spominje, Freaktion. Oni su zaigurno potaknuli neki trend, na koji se mlađi ugledavaju ili će se tek ugledati i to tako treba ići, smatra Borna. Andrej Jelenić kaže da ne zna jesu li oni stvorili neki velik utjecaj.

- Vrijeme će tek pokazati, ali volio bih, da za deset godina još uvijek postoji fotoklub i da mogu za sebe reći: »Wow, bio sam u prvoj generaciji (smijeh)!«. Da se mogu time ponositi! Što se kulture općenito tiče u Puli, osobno mi je jako žao se klub Uljanik zatvorio, isto kao i brodogradilište.

U tom smo teškom vremenu izgubili jako puno stanovnika. To je bio negativan trend, izgledalo je kao da će se sve zatvorit, ali ipak, srećom, nije došlo do toga. Kao što se vidi iz priloženog – kultura je u gradu – ipak opstala, poručuje Andrej, a s njim se slaže i Borna Černe: »Pula kao grad ima jako dugu povijest, time i kulturu i ne treba ništa mijenjati. Samo razvijat. Na razvijanju je naglasak! Jedino bi možda trebalo otvoriti više mjesta za izlaske za mlađe generacije.«

Povezane vijesti

• Svi složni - nove knjige su preskupe
• Hommage Tinu Ujeviću
• Pulske gimnazijalke u projektu "10 škola - 10 umjetnika"