35 GODINA KASNIJe
Otvorena glazbena vremenska kapsula: U nekadašnjoj diskoteci Colosseum Puljani su se zabavljali - kao nekada
Izgled diskoteke ničime nije ostavljao dojam proteka vremena (Foto: Privatna arhiva)
»Kao nekada«, bila je to često ponavljana rečenica koja se mogla čuti u nekadašnjoj diskoteci Colosseum, poznatijoj kao HP (Hotel Pula) koja je, kao da je izvučena iz vremenske kapsule, ponovno otvorila svoja vrata u povodu 35 godina otvorenja.
Naime, ova je diskoteka otvorena 1987. godine, radila je do 1994. godine, a bila je jedino mjesto u gradu Puli, Istri pa čak i šire, gdje su ljubitelji alternativne, dark, rock, heavy i punk glazbe mogli uživati u omiljenim ritmovima. Ova posebna diskoteka ostavila je neizbrisiv trag na glazbenu scenu, a DJ Redžo želio je proslaviti 35. godišnjicu disco cluba kroz poseban glazbeni događaj. I bio je doista poseban.
Sve je retro
Portal kojim su prošli brojni gosti i na trenutak zavirili u vlastitu prošlost podsjetio je na te »slavne dane«, evocirao uspomene, ali i rasplesao aktere nekadašnje pulske scene mladih. Sve je bilo u znaku mladenačke energije, premda su podij zauzimali najčešće sredovječni Puležani; s punom odgovornošću mogu ustvrditi, odlično izgledajući i ničime ne odajući da su im subotnji izlasci ovakvog tipa više iznimka nego pravilo. A večer je započela s tek nekolicinom onih koji su entuzijastično odlučili da od nje ne propuste niti maleni dio.
Dvorana se kontinuirano popunjavala da bi do vrhunca večeri bila respektabilno puna, ali prije svega ispunjena razdraganim licima i odličnom atmosferom. Odjeća, obuća, šminka, sve je bilo kako treba, ali prije svega bila je tu dobra volja i želja za zabavom. Izgled diskoteke ničime nije ostavljao dojam proteka vremena - baš sve, od šanka, podija, separea, djela uz podij, baš sve je onako kako smo zapamtili. Možda je upravo u tome ležala sva čar ove večeri i njena pozitiva koja se u svakom trenutku mogla osjetiti i u zraku.
Bio je to i dobar trenutak da se s DJ Redžom prisjetimo što je to tako posebno u prostoru koji je obilježio brojne izlaske i ostavio trajni trag na onima koji su u njemu uživali.
- Vjerojatno je ovo mjesto tada pružalo utočište u kojem su se mladi osjećali ugodno u svom ambijentu i među svojim ljudima. Slušali su ono što su voljeli, a upravo zato što su imali prilike i gdje. Tu muziku je i u to vrijeme bilo hrabro negdje pustiti. Riječ je bila sigurno o alternativnom klubu. Nedavno me jedan novinar pohvalio rekavši da sam pozvao rockere, punkere, heavy metalce, darkere na jedan party gdje će se svi zajedno družiti. »Ali ti si uvijek to i radio«, rekao mi je.
To i jest bilo mjesto spajanja. I tada je bilo podjela, po žanrovima, ali onih pozitivnih. Sjećam se Circola iz tog vremena. Na jednoj strani su stajali punkeri i metalci, a na drugoj alternativci. Svatko je čekao svoju pjesmu. Bilo je pozitivnog natjecanja, ali uz puno međusobne tolerancije, opisuje on tadašnju situaciju na pulskoj glazbenoj sceni, koje se mnogi i sami prisjećaju. Uz puno razumijevanja za današnju mladost komentira kako im odrasli ništa po tom pitanju ni ne nude. »Mladi nemaju gdje izaći, izvan ljetnih koncerata, pa nemaju ni tu naviku. Koncerti im ne znače toliko, ali oni ipak imaju neki svoj način zabave, koji je drugačiji od nekadašnjeg«, komentira on.
Diskoteke su nestale
Međutim, diskoteke su neminovno nestale kao fenomen tih godina, a danas ne postoje u tom obliku. Naš sugovornik smatra da je to razumljivo jer je došlo vrijeme za promjene.
- Sjetimo se kraja 80- tih i početka 90-tih i techno generacije. Jedno je smjenjivalo drugo i tako to mora biti. Meni je i drago da je tako jer idemo naprijed, konstatira on ono čega smo svi svjesni.
- Danas ima jako puno obrada starih hitova, jer oni su još uvijek inspirativni, a ljudi ih izvlače iz naftalina. Koliko se uopće može stvarati nove glazbe, koja će zvučati potpuno novo?, pita DJ Redžo referirajući se na fenomen stare glazbe, ali i obilja sveukupnog dosadašnjeg stvaralaštva.
Osvrnuo se i na današnje velike zvijezde koje dolaze iz njegova faha - faha DJ-a.
- Danas neki jako puno zarađuju, a u moje vrijeme pokretala nas je ljubav i entuzijazam, jer tu nije bilo jako puno novaca, otkriva on.
Godine iz kojih datira postojanje HP-a bile su prepoznatljive i po jako puno plesa. Svoj glazbeni izričaj pokazivalo se i plesnim koracima, u svom stilu i na svaki način. Plešu li mladi danas manje?
- Vjerojatno mladi danas doživljavaju ovo vrijeme kao nešto problematično. Manje im je do plesa, više do bijega, smatra on. - Da im damo alternativu, mladi bi možda mogli i izabrati, ali je oni tu alternativu baš i nemaju, ponovo skreće pažnju na zakon ponude i potražnje. Uglavnom, ono što se o glazbi može reći jest da ona i nekada i danas govori neki svoj jezik.
U ono su se vrijeme na repertoaru HP-a bili su bendovi poput Nirvane, The Culta, Red Hot Chili Peppersa, B-52’sa, Iggy Popa, The Stoogeas, AC/DCja, Metallice, Pink Floyda, Pixiesa, Primusa, Sonic Youtha, Sex Pistolsa, Ramonesa, Joy Divisiona, The Cure, Jane’s Addiction, The Cramps, The Clash, Let 3, KUD Idijoti, FIT, EKV, Disciplina Kičme, Prljavo kazalište, Električni orgazma, Idola, Mizara, The Spoonsa, Azre, Filma, Haustora i mnogi drugi koji su oblikovali glazbenu scenu tog vremena.
Ovom prilikom nije izostalo prisjećanje uz ova velika imena i neke poznate hitove koji su se pjevali uglas. Tijekom večeri prostor se sve više popunjavao, a atmosfera postojala sve užarenija. Osmijesi na licima bili su najbolji pokazatelj koliko je gostima subotnja večer bila pravi trenutak da vrijeme provedu upravo na ovom mjestu, sa svojim društvom i nezaobilaznom pratnjom glazbenog izbora domaćina.
Ovo kultno mjesto imalo je u prošlosti svojih najboljih šest, sedam godina, ali u kolektivnoj memoriji obilježilo je brojne pojedince i ostavilo trajniji, teško prepričljiv trag. DJ Redžo se ovdje zadržao tri, četiri godine nakon čega je na njegovo mjesto zasjeo Brada (Branimir Slijepčević).
- Nakon što je ovo bilo dobro popunjeno mjesto, krenuo sam dalje i nastavio popunjavati neke prazne diskoteke, jer sam se uvijek želio dokazati, ispričao je. - Ovakva diskoteka nije postojala ni u Londonu, rekao mi je jedan od članova britanskog benda koji je ovdje tada gostovao. Zvao me da dođem raditi u London, ali ja to nikad ne bih učinio. Uvijek sam u Puli imao gdje raditi, a ovdje su i moji ljudi, otkriva razloge ostanka naš sugovornik. Puležani ne zaboravljaju lako, a kao i u svakom drugom gradu vole se prisjetiti svojih omiljenih mjesta. Dokazali su to i ovog puta.
Nema je ni London
I predstojeće subote Hotel Pula ponovno će biti domaćin ovog nezaboravnog glazbenog putovanja kroz vrijeme.
- Bilo bi mi drago i iduće subote dođu ljudi. Čak i u ponovljenom, ovom broju, bilo bi sasvim dovoljno, zadovoljno nam je komentirao naš domaćin, dok se rasplesana gomila u ritmu glazbe gibala na podiju.
Cilj ovog događanja bio je oživjeti duh legendarne diskoteke koja je nekoć bila epicentar alternativne glazbene scene u Puli i šire, a ovom se večeri to, bez sumnje, uspjelo. Tko zna, sljedeća subota možda je i nadmaši.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
