prva vozačica u pulaprometu
Vožnja kurijerom po Puli ljepša uz Marijin osmijeh
Marija Stevanović (Snimio Milivoj Mijošek/Glas Istre)
Gradska prijevoznička tvrtka Pulapromet nedavno je doživjela značajnu promjenu u svojoj povijesti. Iako nije neobično vidjeti ženu za volanom, Marija Stevanović, 40-godišnja Puležanka, postala je prva žena koja je zasjela za upravljač gradskog autobusa u Puli, a u uskoro joj će se pridružiti još dvije kolegice. Unatoč tek nekoliko mjeseci vožnje gradskog autobusa, već je osvojila srca putnika i postala inspiracija mnogima.
Izazovan posao
O tome kako se snašla u novoj ulozi vozačice kurijere, uz to što je majka troje školaraca i studentica Informatike, razgovarali smo s Marijom prije no što je započela svoju popodnevnu smjenu.
- U biti mi je kamion bila želja od djetinjstva, uvijek mi je djelovao moćno. Nisam nikad pomislila na autobus, no onda sam vidjela oglas "postani vozačica" na Verudeli. No, nisam to uzela za ozbiljno. Dva mjeseca sam o tome razmišljala, ali sam pretpostavljala da primaju samo muškarce. I jedan dan kad sam odvela djecu u školu, rekla sam si: "Ma, idem pokucati". Nisam znala ni je li oglas još uvijek aktivan. Ondje je bio jedan ozbiljan kolega u uniformi i, s obzirom na to da su uvjeti za zaposlenje bili prijašnje iskustvo i dojam, mislila sam si, nema šanse da mene ovako nasmijanu i s crvenim ružem uzmu. Sve je to bilo jako smiješno, prepričava nam dobro raspoložena Marija koja i tijekom našeg razgovora nije skinula osmijeh s lica.
Vožnja joj nikada nije bila nepoznanica. Često, dok djeca spavaju, uzme auto i provoza se po Puli, što za nju ima opuštajući učinak. No, zanimljivo je da, iako je s 19 godina položila vozački ispit, desetak godina nije vozila. A sad svakodnevno, nakon što je prošla obuku i položila D kategoriju, prevozi nekoliko stotina putnika i dnevno, u jednoj smjeni, prijeđe 100 kilometara. Upravo ju je njezina strast prema izazovima potaknula da prihvati vožnju gradskog autobusa.
Komentira da vožnja ovih velikih vozila nije zahtjevna, no zahtijeva stalnu pozornost i brzu reakciju, što nije lak zadatak.
- Ne smiješ ni sekundu odlutati. Druga stvar koja otežava posao je što vlada prometna džungla i nekultura, nitko ne daje žmigavac u kružnom toku, ili kad daju žmigavac, ne skreću nego nastavljaju. Uz vožnju, moj posao uključuje i brigu o putnicima i prodaju karata, kao i nove linije, ističe sugovornica.
Pozitivne reakcije
No, Marija se raduje svakom danu na poslu, prvenstveno zbog pozitivnih reakcija putnika.
- Kad vam putnici kažu: "Uljepšali ste mi dan", ili pitaju kako ste, ili pak kad kažu: "Sad ćemo se lijepo voziti", to me odmah učini sretnom. Super su reakcije, govore mi da me lijepo vidjeti za volanom. Raspričamo se, pohvale vožnju, upoznam ljude i sada gledam na grad iz druge perspektive. Što je najbolje, smjene prođu u tren oka. Pa makar i nema nikog u busu. Linije su zaista šarene, u jednoj smjeni imam Stoju, Barbarigu, Premanturu. Uvijek vozim pet, šest linija dnevno, tako da bude stvarno dinamično. Već prepoznajem i djecu, pa primijetim da nema jedne djevojčice, a ona trči prema busu pa je sačekamo, kaže Marija. Otkriva nam da vozi na gotovo svim gradskim i prigradskim linijama. Iako je za volanom gradskog autobusa tek tri mjeseca, zanima nas je li vozeći doživjela neku neobičnu situaciju.
- Jedna gospođa mi je prišla i šapnula: "Ja glasam za nas". Ništa mi nije bilo jasno. Druga bakica mi je rekla: "Što god ti treba, tu sam svaki dan", kaže Marija. Rezolutno kaže da diskriminacije nema, a jedino prvi tjedan, kad je tek sjela za volan, bile su jedna do dvije opaske, uključujući onu od starije žene: "Bože nas sačuvaj!", priča nam Marija kroz smijeh.
Uživa veliku podršku firme i kolega, često je savjetuju i iznenade s kavom.
- Mislila sam da, s obzirom na to da Pulapromet ima dugogodišnji rad iza sebe, firma posluje po istim pravilima. No, vidim da su promijenili programsku podršku, promijenili su naše smjene i zaista se sve kontinuirano mijenja i poboljšava uzastopno, od vrha do dna, kaže nam sugovornica.
I mama, i studentica, i sportašica...
U prošlosti je radila različite poslove, od recepcionerke u marinama do dostavljačice hrane. Okušala se na različitim fakultetima, a nakon što je isprobala studij arhitekture, fizike i geodezije, zaradila je diplomu iz Politehnike. A trenutno, uz vožnju autobusa, pohađa diplomski studij Informatike. Uz sve obaveze i dinamičnu svakodnevicu, čini se kako Marija dobro raspolaže vremenom. Prva vožnja kreće već u ranih 5.05 sati, što znači da oko 4 i 15 Marija kreće na posao iz Valture gdje živi.
Njezinih troje školaraca presretni su kada vide mamu kako upravljajući velikim žuto-zelenim autobusom vozi gradskim ulicama. A osobito su ponosni na svoj autobusni pokaz Pulaprometa. Uz vožnju, ističe da voli trčati pa je tako, uz to što je deset godina bila članica Atletskom klubu Sljeme, sudjelovala na više maratona. Sada ima ambiciju istrčati maraton u Islandu ili Norveškoj.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
