Intervju s pulskim gradonačelnikom

Filip Zoričić: Volio bih da me ljudi pamte po tome da sam svakome bio pristupačan i da sam pošteno radio svoj posao

| Autor: Ian Tataj
Filip Zoričić (Snimio Milivoj Mijošek/Glas Istre)

Filip Zoričić (Snimio Milivoj Mijošek/Glas Istre)


Prošlo je 837 dana od početka mandata pulskog gradonačelnika Filipa Zoričića, kada smo zasjeli u Komunalnoj palači da bismo razgovorili o »stanju duša« u gradu, a nastavili, u pravom duhu svakog autohtonog Puležana, u »điru« kroz stari grad. Dobili smo gradonačelnikov uvid i komentar na mnoge teme koje se provlače kroz medije, društvene mreže, i tradicionalnim mediteranskim komunikacijskim kanalom – ćakula.

Uz osobna pitanja, gradonačelniku sam priložio i ona koja sam dobio u komunikaciji s građanima Pule. Bitnije od ispraznog političarenja, u Puli je svakodnevica osnovica pragmatike, i o njoj smo razgovarali.

Mediteranska baština

Idemo prema kraju rujna, međutim, turistička sezona se nastavlja, možda i izvan očekivanja.

- Da, sveukupno je oko 10 posto više dolazaka u Pulu i četiri posto više noćenja. Mislim da je to rezultat i prostora u kojem živimo, naravno, ljepota našega grada, truda pojedinaca, grupacija ljudi u turizmu i programa koje grad nudi. To je sukus svega i zasluga turističkih djelatnika i naših građana.

Jesu li ishodi dosadašnje sezone zadovoljavajući?

- Zadovoljni smo, bilo je puno ljudi, posebno smo zadovoljni koliko je bilo lijepih programa, kao što je »Pulsko kulturno ljeto«, kao novi događaj - nulta godina u Malom rimskom kazalištu koje je započelo s radom, pa onda svjetski koncerti u Areni, jaki regionalni koncerti, odlični programi na kaštelu, odlični programi u Rojcu i ispred Rojca. Odlični programi po gradu, puno kreativaca. Rekao bih da mi je posebno drago da smo uveli noćnu liniju za mlade, do 4 sata ujutro, i to su bili autobusi puni, tako da su se naša djeca puno sigurnije vraćala doma, a time se olakšalo i roditeljima. Cijene karata bile su prihvatljive i tim smo htjeli promovirati i važnost javnog gradskog prijevoza. Evo, nekako mi se čini da je sezona bila dobra, a na nama je da se ljudi u gradu osjećaju sigurno - da je grad uredan i čist, i zasigurno smo tu napravili odličan posao.

Ove godine je i novi događaj u gradu, to jest, procesija na dan Svetog Tome, kao vjerski »dan Grada«…

- Vratila se tradicija koja se održavala tu do 1947. godine. Ove godine je to obnovljeno, na inicijativu i katedrale, župnika i župljana koji jesu. Bila je procesija po gradu, sa stotinama ljudi. Mislim da je to lijep kulturni događaj, što uostalom ima svaki grad i u Istri i u Hrvatskoj.

Mediteranski običaji?

- Tako je, mediteranska kulturna baština, to treba gajiti i čuvati. U Puli je to bilo niz desetljeća i sada se obnovilo. Mislim da smo s tim pokazali i dio identiteta kojem pripadamo, ali i multikulturalnost koju živimo. Znači mi smo u situaciji u kojoj imamo istaknutu (LGBT) zastavu na mjesec ponosa, a isto tako imamo i gradsku procesiju, a imamo i razne multikulturalne događaje nacionalnih manjina koje su u našem gradu, imamo istaknutu i jako bitnu dvojezičnost u našem gradu pa prema tome mislim da je time jasno prikazano bogatstvo našega grada.

Bi li se htjelo od Dana Svetog Tome napraviti veća manifestacija?

- Mi smo pokazali događanjima da nam je stalo do toga. Ove godine procesija je nadomjestak toga. Siguran sam da će kulturni programi i turističke ponude biti sve bolji i kvalitetniji.

Dođi u kvart

Što nam je onda za očekivati za jesenske dane od programa i što je s inicijativom »Dođi u grad?«

- Ove godine imamo »Dođi u kvart«. Posvetiti ćemo se dijelovima grada, koji će imati svoje kulturne, zabavne i gastronomske događaje i projekte. To je važno. To je svojevrsni nastavak programa »Dođi u grad«, ali ipak namijenjeno tome da se dođe u kvartove. Potom nam slijedi Sajam Knjige u Puli - identitetski sajam u gradu i onda se nadovezujemo na Advent, opet cijeli prosinac. Biti će sigurno puno događanja, nekih noviteta, a mi ćemo sigurno tu olakšati pa i u smislu mogućnosti parkiranja u gradu. Da sugrađanima to zaista bude prihvatljivo pa ćemo donijeti uskoro odluku koja će se sigurno svima svidjeti, a vezanu baš za dolaske u grad nakon 17 sati i vikendom.

Tu se ipak moramo osvrnuti na problem zamiranja grada tijekom upravo tog razdoblja, na što upozoravaju mnogi građani. Da je Stari grad zona sumraka. Trgovine i ugostiteljski objekti se zatvaraju...

- Mi želimo programom »Dođi u grad« vratiti ljude u grad i donekle smo uspjeli. Advent je bio bogat lani i preklani, unatoč više kiše, ali je bilo ljudi u gradu. Sada ćemo odlukom za bolje uvjete parkinga nakon 17 sati pokušati animirati ugostitelje i trgovce da oni svojim programima još više ojačaju programe kojima bi ljudi dolazili u grad. Ali isto tako je logično da nakon sezone koja sad već traje šest, sedam mjeseci, grad na neki način i spava. Ako sezona traje do kraja rujna, ali imamo i Sajam knjige i Advent, mi praktički imamo prvi i drugi mjesec kada grad spava. Grad ponekad mora i odmoriti. Ne možemo mi očekivati da će u Puli biti dvanest mjeseci sadržaja. Međutim, da ovdje možemo stvoriti bolju atmosferu u gradu, obnovom fasade, cesta, boljim programima i suradnjom sa ugostiteljima i trgovcima, možemo pospješiti. Znano je da u gradskim prostorima postoji mogućnost da 30 dana budu zatvoreni. Ja očekujem od njih da oni zaista rade, makar u smjenama. Makar od 10 do 16 sati. Makar od 12 do 20 sati. Ali da rade. Mi ćemo također pokušati imati neke programe i na našoj tržnici. Evo, vjerujem da ima ljudi koji žele i hoće i da ćemo moći taj dio poboljšati. Zasigurno je to zadatak, ali ne možemo očekivati da dvanaest mjeseci bude u potpunosti živahno u gradu. Volio bih da imamo razne studentske programe. Imamo ipak određen broj studenata u gradu; oko 3 do 4 tisuće studenata, za koje također očekujem da dođu u grad i sudjeluje u programima. Ponudili smo im jedan prostor u gradu da se zove studentska ulica, i vjerujem da ćemo sa novim vodstvom Studentskog zbora imati dobru suradnju kao i sa starim i da ćemo sa studentima raditi neke programe u gradu. E, to je onda već jedan značajan događaj u gradu.

Da razjasnimo ovo: za vrijeme vašeg mandata dovršeno je više projekata preostalih od prošle uprave. Koji su baš vaši programi?

- Bulevar, Mutilska cesta, Banovčeva, kanalizacija i odvodnja na Velom vrhu i u Šijani, Park Anne Frank, obnovljeni SRC Veruda i pomoćna igrališta na Drosini, solari na Domu sportova, Šumski park na Velom vrhu, polivalentno igralište se gradi u Valici, obnavlja se Banovčeva. Petnaest puta više ulaganja u obnovu fasada kroz program Dolcevita, 20 posto više davanja za stipendije, riješen problem beskućnika u bunkeru na punti, samački hotel, stan za Udrugu za autizam, dodijeljena kuća Centru za inkluziju u podršku, sredstva iz EU fondova, ubrzani zajednički projekti države i Grada itd. Posve je jasno koliko smo toga napravili u dvije godine.

Da ne nabrajam što se sve dogodilo u svakom odjelu: pogledajte da se obnavlja kazalište nakon gotovo 40 godina. Dakle, sve je to rad ove Gradske uprave, ovih ljudi koji su ovdje. Da ne kažem da smo završili sve strategije, da smo svu glavnu dokumentaciju pozavršavali u dvije godine. Da smo također obavili ono što nije napravljeno do sad. Napravili smo strategiju razvoja grada i kulture grada Pule, da smo uključili sve meritorne u to, da smo završili prvi u Hrvatskoj strategiju ITU mehanizma od 30 milijuna eura za projekte koji slijede - od kupališta Stoja nadalje. Kada vidite da smo započeli obnovu ulaza u grad s Hrvatskim cestama, na nama je zaobilaznica, Riva, Giardini - to su sve projekti za koje smo dovršili dokumentaciju. I jedan od glavnih projekata je naravno garaža, gdje ćemo završiti ukupnu dokumentaciju, dozvole, i započeti gradnju 2024. godine. Garaža koja će ići dobrim tempom. Kada znate da metar rive još nije napravljen. Kada znate da smo sve započeli u dvije godine ovog mandata, a koliko će biti sve u četiri godine. Sve ovo što sam rekao je u dvije godine. Mislim da je to dobar posao, naravno, prihvaćajući i kritiku. Napomenuo bih za kraj i da smo uveli aplikaciju za transparentan proračun, da smo proveli sve natječaje za nadzorne odbore i upravna vijeća, direktore… NPOO za vrtiće, na Valmadama ide novi vrtić, da smo tu dobili europski novac. Tu su i zelene politike. Otvoreno je Malo rimsko kazalište, dobili smo milijune za zaštitu zelenih površina, ali imamo i svakodnevnih problema, naravno.

Moram podsjetiti i da sam svaki mjesec dana obilazio mjesne odbore. To je posve novi način komunikacije. Kroz devet kanala komunikacije odgovaram na sve upite građana. Sreo sam se s tisućama ljudi. Novi način komunikacije, kažem. Mislim da je to osnovna razlika u tom pogledu. Uveli smo također novi javni natječaj za medije, dakle nezavisno povjerenstvo odlučuje koliko će oni dobiti sredstava iz javnog proračuna. Ja se ne miješam niti sekunde u to. To su jako važne stvari koje treba naglasiti. A dobre projekte koji su bili od prošle gradske uprave smo itekako nastavili. Ali nema ih puno.

Centri za mlade

Često se spominje nužda za više sadržaja za mlade. Postojale su neke ideje Centra za mlade, međutim Rojc je naš centar za mlade, pogotovo one kreativne. Je li dakle nužan novi centar ili ipak prije popuniti i razriješiti dodjele prostora u Rojcu?

- Je. Mi smo sada završili reviziju prostora u Rojcu. Tamo su zadnji ugovori mislim potpisani 2018. godine, a tada je sve stalo. Mi smo sada završili reviziju i revidirat ćemo sve ugovore sa pojedinim entitetima koji su tamo, i te nove ugovore. Doći će pozivi za nove korisnike. Isto tako, mi ulažemo kroz ITU mehanizam skoro 10 milijuna eura u energetsku obnovu Rojca. Itekako nam je stalo da taj jedan prepoznatljivi dio grada bude još prepoznatljiviji. Upravo sada ulažemo puno u vertikalu odvodnje, cijeli jedan dio zgrade da sredimo, a koji je važan infrastrukturno za Rojc.

Ali Centar za mlade konceptualno nije zabavni centar. Nama je želja da staru školu u Šijani pretvorimo upravo u Centar za mlade. Taj dio upravo rješavamo. Da on bude edukativni, stvaralački i kreativni centar. A upravo stara škola bila je edukativni prostor. I to je onda dobra poruka. Dakle, imamo Rojc koji je zabavan i multikulturalan, ali isto tako mislimo da stara škola može biti dio te kreacije, po uzoru na Ljubljanu, jer smo upravo bili tamo vidjeti Centar za mlade i i to jako dobro funkcionira.

Želimo koncepte koji su u Europi. Kao što je Rojc prepoznatljiv u Europi pa jedna portugalska Evora želi uzeti primjer Rojca i divi se tome, a ima nešto slično. Isto tako mi želimo uzeti druge primjere prakse što se tiče Centra za mlade pa da to bude i ovdje. Tu se želi da oni (mladi) imaju prostore za svoje koncerte i kreacije, i promovirati svoje ideje, jer smo i sveučilišni grad. I mislim da sve to skupa može funkcionirati.

(Snimio Milivoj Mijošek/Glas Istre)(Snimio Milivoj Mijošek/Glas Istre)

A koja bi bila »ulica mladih« koju ste im ponudili?

- Mi smo im ponudili Ulicu Hermana Dalmatina. Da se ona lijepo sredi, da ima svoje događaje, da imaju svoje sajmove rukotvorina. Okupljanja. Mogu to biti i neke stube. Pa da se i na stubama ima nešto tako. I to ide u dobrom smjeru. A studenti to znaju i mogu koristiti prostor u Gradskoj knjižnici za debate, predavanja i tako dalje. I to je dobro. I Udruga ZUM i studentski zbor kao i naš savjet mladih, svi su uključeni u to. Mislim da su to sve meritorni mladi ljudi koji u tome mogu sudjelovati.

I to bi sve bilo otvoreno za javnost besplatno?

- Besplatno, jasno. A ja bih volio da se otvori ponovno i Marelica i bude novi klub gdje bi se mladi okupljali, dapače. Međutim mi na to ne možemo utjecati.

Pitat ćemo građane

Jedan dio ljudi je ogorčen situacijom s Lungomare, kako je pokazao referendum. Tu su i mladi, i aktivisti i razni drugi. Međutim, sad se pojavljuju novi strahovi da se slično može dogoditi i s Muzilom i Vallelungom. Jesu li to realni strahovi?

- Mislim da strahovi nisu realni. Dakle, dobro je da svi mi skupa želimo očuvati prirodu i krajolik, i to je jasno. Hotel je gotova priča. Jasno se dogovorilo da se Lungomare kao takav neće dirati. Vallelunga, vjerujem da je poznato, jedan je od naših ciljeva u ITU mehanizmu. Uskoro potpisujemo sporazum i Vallelunga postaje inovacijski centar, zelena zona po svemu. Inovacije i zelena industrija. To je početak i kraj. Što se tiče Muzila, ondje upravlja vojska. Mi bismo voljeli da to bude veliki botanički vrt, otvoren za građane, da možemo normalno šetati tim prostorom. To iziskuje puno troškova, ali to i dalje na nama nije. I nemamo još jasne odgovore vezane za to kako će se to promovirati, niti što će biti od svega toga.

Zelenilo, ne plastika

Sad kada imamo presedan referenduma mogu li građani Pule očekivati da budu priupitani za neka bitna pitanja?

- Apsolutno. Muzil je jedno od većih pitanja u gradu. Ako se dogodi da država krene razmatrati konkretnije što će biti s time i odluči da bi nam dala prostor. Sigurno bismo pitali ljude što misle da bi trebalo s tim prostorom.

Kroz referendum?

- Putem referenduma, upitnika, javnih rasprava, tribina, debata, u suradnji s društvom arhitekata, dapače.

Ovoga ljeta se u više navrata pojavljivao »Žućo«. Imate li koncept o tome tko je Žućo i što žele?

- Morate znati da je jedan od mojih prvih prijema u gradskoj palači bio upravo Žućo. Gospodin Stermotich i dečki su bili tu kod mene, rekao sam da me pozovu na akcije kada rade na plažama i u šumama. Normalno smo komunicirali, a oni se itekako bore za prirodu. A mislim da ono ljepljenje transparenata na stablima, da sam ja »Ubojica stabala« itekako ne priliči, ali to je njihov odabrani način komunikacije. Ja mislim da nije ok. A nisu ni pitali koliko je stabala i sadnica zasađeno u ove dvije godine...

Koliko?

- Oko šesto stabala plus uskoro 120 u urbanoj šumi na Kaštanjeru i potom još dvije godine sadnje. A ono što je uklonjeno je onih deset na Giardinima, zbog bolesti i opasnosti za sigurnost građana i još poneko zbog istih razloga.

Sada ću navesti, kako prenosi panopticum.hr, da je ove godine u Vinkovcima zasađeno više od 120 »stabala« od plastike i novih materijala, koja po njima služe bolje nego prava, manje prljaju i manje ih treba održavati. Možda je Žućo htio tako nešto napomenuti, da ne završimo kao Vinkovci...

- Kada govorim o stablima, ona se ne ruše zato jer se meni prohtjelo, nego jer su bolesna i ugrožavaju sigurnost građana. Ja ne funkcioniram tako. Stabla na Giardinima su bila bolesna i opasna. Uz ovakve oluje koje se događaju, naravno da ćemo više pažnje posvetiti stablima koja su bolesna kako bi izbjegli štetu i neželjene posljedice kakve su bile u drugim gradovima, poput Zagreba.

Dakle nećemo imati plastična stabla?

- Ne, to prvi put čujem. I o tome nisam nikad razmišljao. Pula je jedan od najzelenijih gradova Europe, prema tome ne dolazi u obzir. To nije stablo uopće.

Vox populi

Govorili ste kako ste u kontaktu s građanima, pa možete li nabrojati što vam najčešće govore?

- Ja odgovaram ljudima na mailove, poruke na Linked Inu, na Messengeru, Whatsuppu, Viberu, SMS-u, mom Gmailu, službenom mailu, i telefonski. I to znaju ljudi da je tako. Problemi su uvijek svakodnevni. Muče ih njihovi problemi. Je li to brza vožnja, potreba ugradnje uspornika, ogledala na uglu ulica, je li to klupica, smeće, promet, parking, legalizacije, dozvole... Pitaju za svoje potrebe što je sasvim normalno.

Sada ću onda ja nabrojati pitanja koja sam ja isfiltrirao od građana, u smislu Vox populia. Prvo pitanje, unikatno, glasi ovako: »Vi ste, bez odobrenja gradskoga vijeća, bili u gradu Lavovu u Ukrajini, i započeli proces pobratimljenja s tim gradom. Ako je to već bilo nužno, zašto ne pobratimiti se s nekim primorskim gradom, primjerice Odessom, koji bi spiritualno bio bliži Puli?«

- Ja vam mogu reći da je želja Tarragone (Španjolska), da se pobratimimo. Ohrid je poslao molbu. Kotor također. Prema tome, ja s tim nemam nikakvih problema. Nama uskoro dolaze djeca branitelja iz Ukrajine, na odmor, ovaj tjedan, i mi svesrdno primamo tu djecu i pomoći ćemo im dva tjedna. Mislim da je to dobra poruka. Mi smo imali situaciju 1990-ih. Itekako treba pomoći, i to je posve u redu. Pula je grad raširenih ruku i otvorenog srca.

Ideja je dakle bila vaša, a ne od Lavova?

- Bila je moja ideja, tako je. I otići u Lavov, i da dođu djeca, i to je jedna dobra poruka.

Drugo pitanje je učestalo. Posljednji preustroj i naplata parkinga u širem centru zapravo stvara muke stanarima, i ostalim građanima. Da bi se osiguralo parkirno mjesto za stanare, mora se kupiti povlaštena karta. Tu smo skoro izjednačeni s turistima, koji ne mogu kupiti povlaštenu, ali ipak, ovo nam pada kao danak za život u centru. Nema li nešto drugo što se može napraviti. Kao u Italiji, da se dobije za svoju zgradu »passo carrabile«, ili slično?

- Passo carrabile je kada ste vi kao vlasnici zgrade vlasnici tog prostora. Većina zgrada ovdje je gradsko vlasništvo, i ljudi koji su nama pisali dopise, da bi dobili parking – mi smo prema tome dobrohotni, ali opet ne možemo sve tako raditi u staroj jezgri. Jer onda zaista blokiramo grad što se tiče parkinga. Kada mi napravimo parkirnu kuću, garažu, onda mi možemo ići prema toj metodi, vinjete, i tako dalje. Ja moram reći; ovo širenje zona su najviše ljudi tražili sami. Jer njima je draže imati svoju povlaštenu kartu – ljeti imaju više poteškoća, ali zimi je lakše. Naravno, ogroman je promet, tolike tisuće automobila na broj stanovnika je velik promet. No, nama je 86 posto prihoda (od parkinga) od turista. Tu su jasne matematike. Ništa novo. Kad se postavimo u našim glavama da smo mi itekako al pari Veroni, Padovi, Veneciji i drugim gradovima, itekako je prihvatljiva ljetna cijena parkinga. No, zimi će ona biti još povoljnija, a radimo s prometnim fakultetom i na općim promjenama, da pojednostavimo zone i pojeftinimo cijene.

Možemo li se onda nadati da se izgradnjom garaže cijene spuste za građane?

- Mi ćemo regulirati i pretplate i satne cijene. I ljeti i zimi. Ali ćemo neke zone u gradu pretvarati u pješačke zone.

Pješaci i zadrugari

To nas onda vodi na sljedeće pitanje građana: mnoge ljude smeta često preusmjeravanje prometa, oko Arene, Giardini (EU tjedan mobilnosti i slično), riva. Mnogi se plaše pješačkih zona, jer naravno, moraju kući ili na posao, i još je problem parkinga sveprisutan.

- Ali stvar je i navike, koje se moraju promijeniti. Ljudi će dobiti informaciju na vrijeme, mi ćemo ih obavijestiti o svemu. Mi ćemo sa prometnim fakultetom poraditi na rješenjima. Ne trebaju se plašiti. Dakle, to je sve dio procesa razvoja grada. Sjetite se da se prije moglo parkirati na Forumu. Sad ne mogu. Neke zone gdje su prije bili parkinzi, sada su se pretvorile u pješačke zone. Ali će biti jasni alternativni pravci i mogućnosti kretanja.

O kojim dakle zonama pričamo?

- Najviše o Laginjinoj ulici, do Istarskih ljekara. I naravno, trg ispred Arene. Prostor ispred Arene treba zatvoriti za automobile.

Kroz koje razdoblje se tu govori?

- To je sve u narednom razdoblju. Ne možemo još govoriti o tome konkretno.

Posljednje pitanje građana: pitanje mladeži koja radi, studenata, koji si ne mogu priuštiti stan u Puli. Mnogi iznajmljuju svoje stanove tijekom sezone turistima. Netko se mora reorganizirati više puta na godinu da osigura stan. Ima li nešto što grad može učiniti?

- Radimo na konceptu stambenih zadruga; novi socijalni model gdje se zemljište da jeftino, za 1 euro, i mladi ljudi kroz zadrugarstvo rade svoje stanove po nabavnoj cijeni. Završili smo reviziju gradskih stanova – tu će se nešto oslobađati, ali imamo listu čekanja. Mislimo da će kroz izgradnju naših stanova i kroz stambene zadruge zapravo mnogo problema biti riješeno i ići ćemo u dugoročni najam.

Zadrugarstvo je opet u modi?

- Je, ali stambena zadruga postoji u Križevcima, i mi ćemo na osnovu tog koncepta raditi isto u Puli. već smo imali radni sastanak oko toga, i imamo u vidu zemljišta baš za tu namjenu. Radimo prema GUP-u. Je li to preko zaobilaznice ili gdje god ima slobodnih zemljišta. Zasigurno bi u taj koncept ulazila i vojarna Vladimir Gortan u Šijani, međutim za to čekamo odgovor od države, i to će biti dugotrajniji proces.

»Otvoreni« Uljanik

Nastavili smo razgovor u šetnji gradom; kroz koju nas je gradonačelnik poveo na razgled novoucrtane biciklističke staze uz Rivu/Flaciusovu ulicu, povodom Europskog tjedna mobilnosti. Bili smo pored Uljanika, kada sam prisjetio gradonačelnika o nedavnim i starijim njegovim stavovima da se Uljanik može prenamijeniti:

- Bilo bi lijepo da se građanima omogući da Uljanikom mogu normalno šetati, komunicirati prema moru, bez da nas dijeli ograda.

Kako sugerirate da treba iskoristiti taj prostor?

- Po meni jedan otvoreni prostor sa sadržajima koji jesu; šetnica, biciklistička staza i tako dalje. A hoće li se na otoku stvarati brodogradnja, daj Bože. A po meni drugi dio treba ostavit ljudima da možemo normalno funkcionirati. Uostalom, toliko fali parkirnih mjesta, da i to dolazi u obzir. U halama pak ima toliko prostora da može biti i zabavni centar za mlade. Puno sadržaja je moguće.

Kao povjesničar, znate da se »vladari« ponekad pamte po nečemu specifičnom, i dobivaju epitete; Vilim »Osvajač«, Robert »Stari«... Po čemu biste voljeli da vas se pamti, ukoliko ovo bude vaš jedini mandat?

- Ja nisam vladar, a volio bih da me ljudi pamte po tome da sam svakome bio pristupačan i da sam pošteno radio svoj posao. Samo to.

Grad je ispred nas i iza nas

Spomenuli ste nedavno i ponovnu kandidaturu Arene za UNESCO. Mislite li da će već za vašeg mandata biti nekih pomaka i prvih koraka?

- Sigurno da u ovom mandatu pokrećemo inicijativu. Međutim, to je procedura koja, kažu kolege, traje 5 ili 6 godina. Meni nije ni važno hoće li biti u ovom mandatu, nego je važno da smo započeli, da pustimo gradu nešto važno. Mislim da je to dobra poruka. Isto tako, svatko tko želi da sve bude u njegovom mandatu, nije dobro. Dakle, moramo nešto ostaviti dobro i nakon nas. To je jako važna poruka. I kada netko drugi nakon mene bude gradonačelnik i Arenu dođe pod UNESCO, bit ću sretan. Kao što sam ja nakon gradonačelnika Miletića otvorio Malo rimsko kazalište. To je radila bivša gradska uprava zajedno s meritornima. Prema tome, grad je ispred nas i iza nas.

Međutim, problemi koji su onemogućili kandidaturu prijašnja dva puta, i dalje su prisutni, a uvjeti i dalje isti. Kako se onda misli postići uspjeh?

- Mi ćemo sad vidjeti što to znači vis-a-vis drugih arena, ali i lobiranja. Dajte da mi pokrenemo proceduru pa se nadamo da će to biti.

Obnovit ćemo Rivu, krećemo već 2024.!

U kontekstu iskorištavanja zapuštenih dijelova grada treba spomenuti da je prostor uz Rivu zapušten, neiskorišteni prostori, polu-izgrađeni. Trenutno nema koristi od cijelog tog poteza. Što s time, jesmo li zaboravili na rivu u Puli?

- Vi znate da je to jedan od strateških projekata. Mi smo najavili i upravo radimo na idejnom rješenju same rive. Radimo i obnovit ćemo je zajedno sa ACI-jem i Lučkom upravom. Ona je tako prostorno i podijeljena. Jedan dio pripada ACI-ju, jedan Lučkoj upravi i ja se radujem tome da ćemo 2024. godine započeti radove na rivi. Da obnovimo najprije statiku, sigurnost. Da na kraju iskoristimo taj potez od oko 500 metara duljine i onda da zaista bude reprezentativan prostor. U kontekstu prometa će isto biti nekih promjena, ali sada o tome ne mogu govoriti, jer moramo završiti cijeli glavni projekt.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter