Pripadnici pulske ratne postrojbe posjetili Otočac
Prva Domobranska bojna Pula na obilježavanju tri desetljeća od zaposjedanja prve crte bojišnice ličkog ratišta
(Foto: Privatna arhiva)
U organizaciji Udruge "1. Domobranska bojna" Pula, jučer su pripadnici ratne postrojbe 1. Domobranske bojne Pula zajedno sa članovima obitelji došli su autobusom u Otočac na obilježavanje 30. obljetnice zaposjedanja prve crte obrane Republike Hrvatske.
Tu su ih dočekali domaćini - gradonačelnik Otočca Goran Bukovac, pukovnik Davor Peitl, nekadašnji zapovjednik 133. brigade HV, a kasnije zapovjednika Zbornog mjesta Pula, pukovnik Ivan Brajković, nekadašnji zapovjednik Domobranske bojne Otočac i zadnji zapovjednik 133. brigade HV-a.
Manifestaciju su svojim prisustvom uveličali i brojni izaslanici: brigadir Marin Kostelac u ime predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića, Marko Ratković u ime potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra hrvatskih branitelja gospodina Tome Medveda, gospodin Vladimir Usmiani u ime ministra obrane RH Marija Banožića, Milan Sekušak u ime Istarskog župana gospodina Borisa Miletića te predsjednici i predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata Grada Pule i Grada Otočca.
Program je započeo polaganjem vijenaca na centralni spomenik u Otočcu za sve poginule branitelje, nakon čega je održana svečana akademija u kino dvorani Pučkog učilišta, te je uslijedio domjenak i druženje u Društvenom domu Mate Kostelca Maljutke u Prozoru pored Otočca.
O 30. obljetnici i na koji način je 1. domobranska bojna Pula otišla na ličko ratište, te ulozi koju je bojna imala više je rekao jedini ratni zapovjednik 1. Domobranske bojne Pula, umirovljeni časnik HV-a.
- Okupili smo se danas ovdje u Otočcu, u čijoj su ingerenciji bili naši položaji u odsudnoj obrani sela Ramljani, a to znači u čvrstom i upornom držanju položaja u zaštiti sela Ramljani kao strateški važnog mjesta kako za neprijatelja tako i za nas. Ovladavanjem selom Ramljani, otvoren je put neprijatelju prema Sincu i Otočcu. Zauzimanjem strateški važnog sela Sinac zauzeli bi i vodocrpilište koje opskrbljuje šire područje Gacke doline te presjekli cestovnu komunikaciju Otočac - Gospić kod Ličkog Lešća.
Naša je postrojba ustrojena zapoviješću prvog predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana 30. travnja 1992. godine.
Prva Domobranska bojna Pula uz drugu Domobransku bojnu Pula (obje su rangirane jačinom brigade) imala je zadaću braniti teritorij na kojemu su ustrojene.
Po mome preuzimanju zapovijedanjem 1. Domobranske bojne Pula, 1. ožujka 1993. godine, nekoliko nas je samoinicijativno započelo izvoditi obuku s dijelovima ojačanja bojne i to sa zaštitnom desetinom, desetinom veze i izvidničkom desetinom, budući smo s njima jedino mogli izvoditi obuku odnosno eventualnu pripremu za kasniju borbenu uporabu jer tada nismo imali niti odore, ali ni potrebnog naoružanja. Imali smo nešto mobilnih radio uređaja i nešto opreme za uspostavljanja nužno potrebne veze između zapovjedništva i nekoliko punktova, kao i topografskih zemljovida, kompasa, kurvimetra i dvogleda te diverzantskih noževa i druge opreme (imali smo i nekoliko majstora borilačkih vještina). Započelo se i s pisanjem naputaka potrebnih za normalni rad postrojbe te upotpunjavanje Planova za uporabu 1. domobranske bojne Pula, što je i kasnije nastavljeno, a posebno u vrijeme borbenog angažiranja postrojbe u obrani voljene Republike Hrvatske.
Vrlo brzo je uslijedila zapovijed od ministra obrane RH da se domobranske postrojbe popunjavaju sa starijim vojnim obveznicima.
Poslije akcije vojno redarstvenih snaga "Medački džep" (od 9. do 11. rujna 1993. godine), upoznati smo na skupu svih zapovjednika domobranskih postrojbi iz sastava Zapovjedništva zbornog područja Gospić da će se na prvoj crti bojišnice u obrambenim zadaćama angažirati i domobranske postrojbe koje nisu zahvaćene ratom i to u sklopu obuke.
Tako je naša 1. Domobranska bojna Pula prva domobranska postrojba iz Istarske županije bila mobilizirana i upućena na prvu crtu bojišnice u obrani Republike Hrvatske.
Uz logističku potporu 119. brigade HV-a Pula i zapovjedništva Zbornog područja Gospić uspjeli smo obući naše pripadnike u odore HV i dobiti nešto naoružanja, što je bilo neophodno za pripremu vojnika za obrambene zadaće i preuzimanje borbene zadaće na obrambenim punktovima. U logističkom smislu, veliku ulogu su odigrale domaće firme koje su nas potpomagale u opskrbi s toplom odjećom, higijenskim i drugim potrepštinama kako i sa raznim servisiranjima od naoružanja, opreme do cestovnih vozila. Sva naša domaća logistička potpora koja je bila usmjerena prema svim stradalnicima i ljudima koji su bili spremni s oružjem se oduprijeti neprijatelju je posljedica naše burne povijesti Istre.
Istra je 1991. godine prihvatila izbjeglice iz ratom ugroženog stanovništva i na svaku se mobilizaciju odazivala u velikom broju. Tako su se i u Domovinskom ratu Istrani pokazali da su pravi domoljubi i da vole svoju Hrvatsku grudu. Istarski štabovi TO su veliki dio svoga naoružanja slali postrojbama HV koje su u njemu oskudijevale, pa su time u naoružanju kasnije bile oštećene postrojbe domaćeg domobranstva pri njihovom ustroju u Istri 1992. godine.
Isto tako su istarske firme od samoga početka stvaranja Hrvatskih oružanih snaga logistički potpomagale HV na području nezauzetih teritorija od strane neprijateljsko okupacijskih snaga.
Naš odaziv na mobilizaciju je bio zaista velik, 1. satnija je imala odaziv od 93,02%, 2. satnija 98,60% i 3. satnija 91,39%. No, svi ti vojni obveznici nisu angažirani budući su tadašnji pozvani vojni obveznici u velikom broju bili zdravstveno nesposobni za upućivanje na prvu crtu ratišta te su pri dolasku prvih liječnika bili trijažirani i zamjenjivani putem Ureda za obranu tadašnje općine Pula. Tako "pomlađena" bojna je imala prosjek starosti od 1. i 3. satnije od 46 godina života, a 2. satnija 48 godina. U takvim okolnostima su sve angažirane satnije bojne maksimalno izvršile svoje dobivene zadaće.
Napominjem da je 1. Domobranska bojna Pula u svom sastavu imala četiri satnije i vodove i desetine ojačanja s ukupnim brojem od 610 pripadnika ako ne ubrojimo još i novo ustrojeni Sanitet od 10 ljudi koji je bojna ustrojila pri odlasku na borbenu zadaću odsudne obrane sela Ramljani.
Kao mobilizacijsko zborište korišten je prostor 119. brigade HV-a iz Pule na Svetici u blizini vojarne i austrougarske tvrđave Monte Madona budući da se tamo nalazi čvrsti objekt slijedom čega su tu boravili vojnici 1. i 2. satnije, a gdje se izvodila obuka odnosno priprema za odlazak u Liku.
Na tom prostoru je obuku izvodila nastavna grupa iz sastava 9. domobranske pukovnije iz Rijeke, a naš tim potpomognut časnicima HČZ Grada Pule je izvodio obuku s liječnicima o njihovoj samostalnosti odlučivanja o odabiru mjesta za formiranje zdravstvene ambulante i punktova za privremeni smještaj ranjenika te o pravcima izvlačenja istih, kao i vođenje sanitetskih borbenih dokumenata. Treća satnija je sama izvodila obuku u mjestu Breze i izvodila gađanje na neuređenom strelištu uz velike mjere opreza.
Dolaskom na prvu crtu bojišnice, naše su satnije jako lijepo prihvaćene od tadašnjeg zapovjednika 133. brigade HV-a pukovnika Franje Jankovića, ali i od svih pripadnika njegove brigade te isto tako i od stanovništva. Upravo nam je to je dalo snage i poticaj za izvršenje svih obrambenih zadaća.
Dolaskom 1. satnije, zamijenili smo Domobransku bojnu Senj, a smješteni smo bili u vojarni Ramljani čiji smo prostor, a i položaje s 1. našoj satnijom dijelili sa Samostalnom satnijom iz Korenice. Uvjeti smještaja i hrane bili su izuzetno dobri pa su jako brzo stvorena i prijateljstva. Pomagali smo u svemu što je bilo tada moguće, od fizičkog rada do prijevoza.
Dijelovi 133. brigade HV-a koji su bili uz nas su se zbog našeg novoformiranog Saniteta oslanjali na njegove zdravstvene mogućnosti, ali isto tako i lokalno stanovništvo što nas je još više zbližilo pa se i danas ovdje osjećamo kao kod svoje kuće.
Zahvaljujući uzajamnom razumijevanju i pomoći smo uspjeli izvršiti sve borbene zadaće bez gubitaka, mada smo bili izloženi svakodnevnim neprijateljskim paljbenim provokacijama, što iz pješačkog, što iz topničkog oružja. Ispred nas je bila oklopno mehanizirana jedinica podčinjena 50. pješačkoj brigadi smještenoj u Vrhovinama, a tenkovi su dolazili iz Korenice iz sastava 15. korpusa SAO (Srpska autonomna oblast) Krajine. Najgore je bilo 2. satniji naše bojne koja je bila uz svakodnevne paljbene provokacije i 13 dana i noći pod neprekidnim topničkim granatiranjem. Unatoč tome, sistemom samozaštite i prikrivne discipline uspjeli smo osmatrati kretanje neprijatelja i javljati u zapovjedništvo 133. brigade HV-a.
Treća je satnija imala najviše obrambenih položaja, osim Dumana, Oštrog griča, Stipanovog griča, Grahovčevog sela i Jerinovog brda, slijedom čega je jedan njezin dio bio smješten u samome selu Ramljani, gdje su naši vojnici pomagali pretežno starijim ljudima u onim normalnim kućanskim poslovima, rekao je ratni zapovjednik i sadašnji predsjednik Udruge "1. domobranske bojne" Pula, Boris Ružić.
Povezane vijesti
- REAKCIJE NA PRIJEDLOG DA SE 16. PROSINCA PROGLASI DANOM HRVATSKIH BRANITELJA IZ ISTRE: Srbi su protiv, HDZ i SDP za, Miletić neutralan, a skoro svi ističu velike zasluge jednog političara iz 90-ih. Kajin se prisjetio ratnih zločina koje su činili branitelji iz Istre
- REAKCIJE NA PRIJEDLOG DA SE 16. PROSINCA PROGLASI DANOM HRVATSKIH BRANITELJA IZ ISTRE: Srbi su protiv, HDZ i SDP za, Miletić neutralan, a skoro svi ističu velike zasluge jednog političara iz 90-ih. Kajin se prisjetio ratnih zločina koje su činili branitelji iz Istre
- Dušan Bulešić, Marijan Vinković, Damir Meaški, Tomislav Brstilo, Nenad Kalčić, Bajro Draginović i Slavko Cindrić - imena koja se ne zaboravljaju
Podijeli: Facebook Twiter
