Pulski lukobran star više od stotinu godina vapi za kompletnom rekonstrukcijom (Snimio Duško Marušić Čiči)
Izgradnja pulskog lukobrana (diga ili Staudamm) započela je 1910. godine dok je Pula bila pod Austro-Ugarskom vlašću, kao obrana grada od neprijateljskog brodovlja i podmornica. Ali isto tako kao zaštita od snažnih i velikih valova.
More je, naime, znalo doprijeti do pod zidine stare jezgre, Zlatnih vrata, a pri jakim zapadnim i jugozapadnim vjetrovima prodiralo je u podrume Marine Casina i kazališta Politeama Ciscutti. Da bi, stoga, zaštitila rastući grad i svoju ratnu luku, Austro-Ugarska je poduzela u to vrijeme jedan od najvećih projekata na Sredozemlju.
Odluka o gradnji lukobrana donijeta je nakon opsežnih proučavanja, uspoređivanja s drugim ratnim lukama i njihovih lukobrana, izbora oblika, dubine, dužine i širine, oceanografskih i hidrografskih ispitivanja. Obavljene su i opsežne pripreme u stvaranju platformi za rad. Na prostoru Val de Figo, uvale Smokvice, u podnožju brda Muzil, "odrezan" je dobar dio brda, obavljen izbor i pripreme kamenoloma i ostalog materijala, te završna mjerenja mora na odabranoj trasi.
Gradnja je počela s korijenom na rtu Kompare, koji se proteže prema rtu Proština, a projekt je realiziran pod zapovjedništvom admirala Rudolfa Montecuccolija i Antona Hausa.