STATUS QUO NA VARGAROLI
Ribari ne odlaze jer im je dobro, a Tehnomont i Grad nisu našli način da promijene sadašnje stanje
Za ribare iz Vargarole ne postoji druga lučica u Pulskom zaljevu u kojoj bi bili zaštićeni od nevremena i vjetra (Snimio Milivoj Mijošek)
Kada su se početkom godine predstavnici Grada Pule uključili u pregovore o problemima vezanim uz lučicu Vargarola, stekao se dojam da će se brzo naći rješenje za ribare koji borave na parceli Tehnomont brodogradilišta ili koriste vez u lučici za koju koncesiju plaća spomenuta tvrtka. No, nakon inicijalnih sastanaka, ništa se nije dogodilo. Ribari se nisu preselili, Tehnomont ih nije deložirao, a predstavnici Grada za sada nisu uspjeli nagovoriti ribare da dobrovoljno napuste lučicu smještenu između brodogradilišta i vojne luke. Tehnomont plaća koncesiju, ali ne može koristiti prostor jer su tamo ribari i vlasnici čamaca.
Dragan Marić je profesionalni ribar koji je ranije istupao u javnosti u ime njih 10 -15 koji u lučici Vargarola imaju vezove. Jučer nam je, komentirajući trenutno stanje, rekao da nema pomaka i da je njima ribarima dobro u Vargaroli.
Međutim, direktorica Tehnomont brodogradilišta Gordana Deranja ima druge planove o tome što bi napravila u toj lučici, ali to ne može dok su tamo ribari.
- Neposredno iznad obale je naša zemlja koju smo kupili od Narodne tehnike jer je naša porta ulazila u tu parcelu koja nije pod koncesijom. I tada smo bili prisiljeni kupiti tu parcelu da nam netko ne ulazi u brodogradilište. Sada nam je ta parcela važna jer imamo u planu prodati našu halu u Industrijskoj zoni i tu na svojoj parceli napraviti novu halu, a također i premjestiti upravnu zgradu. Pedeset vlasnika čamaca usidrenih u uvali za koju mi plaćamo koncesiju prolaze kroz tu našu parcelu i mi ne možemo za sada raditi ništa. Otkako je zapaljena šuma na našoj parceli, rekla sam da to moramo riješiti. Dala sam im vremena da pronađu rješenje. Krenuli su sastanci s predstavnicima Grada. Nudila su im se rješenja, međutim, do dan danas još su na našem koncesijskom području. Što da sada radim? Da čekam novu sezonu i požare? Oni tamo imaju i plinske boce, roštiljaju, nema sanitarnog čvora… Možete zamisliti kako to izgleda. Za razliku od ostalih vlasnika brodica u Puli, oni ne plaćaju vez. Nekada su bili udruga, mi smo imali spisak i znalo se tko ima ključ za ulazak kroz naš prostor. Sada nema udruge i nije poznato tko ima ključ i tko sve tamo dolazi, nezadovoljno ističe Deranja te naglašava da su morali preuzeti koncesiju na navedeno područje.
- Nama je 2019. isticala koncesija na pomorsko dobro u brodogradilištu. Legalno smo zatražili produženje. Grad je to odobrio, a Ministarstvo mora nije dalo suglasnost. U obrazloženju je stajalo da je prema GUP-u brodograđevna zona do vojne zone, i zato smo morali uzeti u koncesiju i taj dio, sve do vojske. Mi o tome nismo imali pojma, niti nas je to zanimalo. Međutim, sada za taj prostor plaćamo sto tisuća kuna godišnje, a ne možemo ga koristiti jer su tamo ribari. Radi se o jako malom prostoru pomorskog dobra koji smo dobili uz ogroman prostor mora. Prošlog ljeta dva puta je iznad te lučice gorjela šuma. Srećom, požar je na vrijeme ugašen. Nedaleko požara bila su naša dva broda. Što bi bilo da se dogodila šteta? Tko bi bio odgovoran?, pita Deranja.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
