(M. MIJOŠEK)
U uvalu Zonka nećemo svi stati, a izgleda da ćemo morati jer druge opcije nema. Ili to, ili ćemo prestati delati. S rive će nas ionako hititi van. Mi očito smetamo Gradu i Županiji, kaže Neven Lorencin, predsjednik Ceha ribara Puljštine
"Uvala Zonka u Štinjanu najgora je moguća lokacija za ribarsku luku, ali jedina koja nam je preostala. Tamo nećemo svi stati, a izgleda da ćemo morati jer druge opcije nema. Ili to, ili ćemo prestati delati. S rive će nas ionako hititi van. Mi očito smetamo Gradu i Županiji jer smrdimo", emotivno govori ribar Neven Lorencin, predsjednik Ceha ribara Puljštine. S njim pričamo na njegovoj 30-metarskoj plivarici Tureta vezanoj na pulskoj rivi. Povod razgovora nedavna je odluka Grada da svom trgovačkom društvu Luci Pula prepusti vođenje projekta izgradnje Ribarske luke u bivšoj vojnoj zoni, uvali Zonka u Štinjanu. To je ujedno i jedina lokacija u gradu koja je GUP-om definirana kao ribarska luka. Nigdje drugdje duž pulske obale za ribare nema mjesta. Iako se naizgled nešto događa, radi se o projektu koji se najavljuje već godinama, a još se ništa nije pomaklo s mrtve točke.
Ovdje gdje su sada, na rivi, ističe Neven ogorčeno, ribarima nije omogućena nikakva infrastruktura. Nema ni struje, ni vode, ni parkinga. Po njemu je idealna lokacija ona u vlasništvu Lučke uprave, bivši ACI-jev plato. Odonuda bi kamioni, procjenjuje, prilično brzo mogli doći po ribu i potom odmah izaći na Ipsilon. Ljeti, objašnjava, ribari iskrcaj obavljaju na Molo Carbone u carinskoj zoni. Riva je tada turistička zona. No, kamionima s Molo Carbone treba, veli, 45 minuta do sat vremena da izađu na Ipsilon. Moraju proći cijelu zaobilaznicu, a ne treba dodatno napominjati kolika je gužva za vrijeme turističke sezone.
- Ribari nisu zadnja rupa na svirali. Nakon zadnje ima još puno praznog prostora, pa su tek onda ribari, kaže Neven.