uvažena djelatnica u kulturi dobitnica JE Nagrade grada Pule
Gorka Ostojić Cvajner: Grad ima pravo na tragove i znakove svih razdoblja, na sve epohe i sva vremena, na sve žrtve i sva stradanja, na sve ličnosti od vrijednosti i značaja
Kulturni život u Puli je zanimljiv i svakako značajan. No, aritmičan je, disperzivan, disharmoničan, nevaloriziran i u konačnici neusustavljen. On je poput orkestra sjajnih, dobrih i manje dobrih glazbenika kojima manjka vrhunski dirigent koji će od svakoga izvući ponajbolje, odredit će i vrijeme, i ritam, i prostor izvođenja, vodeći uvijek računa o najvažnijem čimbeniku i prosuditelju, a to je publika
Gorka Ostojić Cvajner (Snimio Duško Marušić Čiči)
Ugledna pulska povjesničarka umjetnosti i uvažena djelatnica u kulturi Gorka Ostojić Cvajner dobitnica je ovogodišnje Nagrade grada Pule. Bio je to povod da s njom razgovaramo o kulturnom životu u Puli te raznim licima i naličjima toga života.
- Dobitnica ste Nagrade grada Pule jer ste Vašim umjetničkim izražajem, organizacijom i sudjelovanjem u kulturnim događanjima i projektima na unapređenju i razmjeni kreativnih ideja, dali značajan doprinos promociji umjetnosti, raznolikosti i živosti kulturnog života u Puli. Kako danas ocjenjujete kulturni život Pule?
- Da, potpuno nenadano i potpuno neočekivano! Moram priznati da nikada, doista nikada nisam razmišljala o nagradama, niti si postavljala pitanja o možebitnim zaslugama, pa ni očekivala. Naime, meni je rad duboka i istinska strast, a kultura kao polje djelovanja toliko je široka i duboka da ni za više života ne bih popunila žeđ za njom.
Kulturni život u Puli je zanimljiv i svakako značajan. No, aritmičan je, disperzivan, disharmoničan, nevaloriziran i u konačnici neusustavljen. On je poput orkestra sjajnih, dobrih i manje dobrih glazbenika kojima manjka vrhunski dirigent koji će od svakoga izvući ponajbolje, odredit će i vrijeme, i ritam, i prostor izvođenja, vodeći uvijek računa o najvažnijem čimbeniku i prosuditelju, a to je publika. Ona domaća, koliko i inozemna. Aritmičan je zbog svog diskontinuiteta, vremenskih ishijatusa, pretrpanosti, pa onda ničega.
Objektivna i pravedna valorizacija
Za istinski dobru i cjelogodišnju kulturnu scenu Pule potrebna je objektivna i pravedna valorizacija svih programa, svih sudionika, svih sadržaja i izvođača, kao i svih prostora. To zahtijeva i efikasnu, brzu analizu financijske, organizacijske i izvedbene naravi kako bi se na vrijeme trojezično, u tiskanim i elektronskim medijima objavio cjelogodišnji program kulture grada Pule, dodatno praćen tjednim i mjesečnim informacijama za domaće i inozemne ljubitelje, poznavatelje i štovatelje kulture našeg grada.
- Učestalo se govori o tome da treba unijeti živo(s)t i nove sadržaje za revalorizaciju uže gradske jezgre, nižu se pokušaji, no, situacija se ne mijenja previše. Pula je zimi mrtav grad, izuzev prosinca. Što bi trebalo po tom pitanju poduzeti? Kako vratiti živo(s)t?
- U taj vrući kolač, tu i tamo, parcijalno su zagrizli neki od gradonačelnika Pule. Nikad, ali nikad nikom nije palo na um da je grad sustav, da nalaže susljednost, temeljitost i sveobuhvatnost.
Zvuči gotovo nevjerojatno da jedan grad tako duboke, daleke i pune povijesti, obećavajuće budućnosti dočekuje jedini u Hrvatskoj sutrašnjicu u derutnoj starogradskoj jezgri. Naspram veličanstvene i prelijepe Arene, taj elipsoidni KultuRing kako sam ga nazvala na 1. Kongresu kulturnih radnika Istarske županije 2000. godine u kontekstu formiranja Muzeja suvremene umjetnosti Istre, preko Kandlerove, Foruma, Ulice Sergijevaca, Doma hrvatskih branitelja, Giardina, pa ponovno do amfiteatra, jedinstven je spomenik povijesti i kulture Pule prvoga reda. Danas, srećom tomu pomažu i podzemna i nadzemna Pula, tuneli i milenijski lift, novoobnovljen Arheološki muzej Istre i čudesan Mali rimski teatar, upravo pred inauguracijom… A da ne kažem čemu se i komu imamo sve zahvaliti. Ponajprije božanskom zaljevu koji je Jazonu i Kolhiđanima ponudio mitski zaklon, no najvažnije vodu. Ta voda, mit kaže, krsno je ime našeg grada. Da, početi od zahvale izvoru vode bio bi istinski izazov novom, životnom i lijepom preporodu Pule, gradu na sedam brežuljaka, okrunjenom parkovima i zelenilom.
- Na nedavnoj tribini posvećenoj Pulskom filmskom festivalu iznijeli ste prijedlog da bi dio od Doma hrvatskih branitelja do Arene trebao biti poput prave filmske promenade, sastavni dio programa festivala, te da bi to "vratilo" festival Puli i Puljanima, da bi se osjetio njegov duh i dah svugdje oko nas.
- Da, na toj tribini održanoj za Sajma knjiga u Puli, napokon u jedinoj, ne samo najljepšoj palači Pule, svoj prostor "zauvijek" trebale bi naći naše najvažnije i najbolje manifestacije, Sajam i Filmski festival. Festival je bio u fokusu slavnoga "praškog trojca", Grlić, Karanović i Šijan (u odsustvu), pored knjiga koje su objavili.
Govorili su argumentirano i emotivno o velikoj važnosti i značaju Filmskog festivala prema doživljenosti i sjećanjima, ali i s obzirom na činjenicu da ovogodišnji Festival bilježi svoju značajnu 70. obljetnicu kao jedan od tri najstarija u Europi. Kao sudionica tribine, priključila sam im se, govoreći o tri temeljne točke Festivala. Prvo je velebna, rajska Arena, drugo, njezina sjajna publika i neizostavno sjedište Festivala u Domu hrvatskih branitelja, sa svim potrebnim sadržajima i ljepotama zdanja. Kako smo tijekom decenija izgubili još jedno mitsko mjesto, terasu Hotela Riviera, o kojemu su strastveno govorili režiseri na tribini, DHB može donekle taj gubitak nadomjestiti. No, zatvaranjem prometa na potezu od INK-a do Arene, s kazališnim trgom, otvara se maestralna šetnica kao festivalska promenada do najvećeg i najljepšeg kina na otvorenom na svijetu.
Za Gradski muzej Pula
- Razgovara se i o potrebi osnivanja Gradskog muzeja Pula, muzeja koji bi prezentirao pulsku povijest.
- Svakako da, predložila sam to i usvojeno je u kontekstu razvojne Strategije Grada Pule. Mi imamo odlične institucije: Povijesni i pomorski muzej Istre, Arheološki muzej Istre i Muzej suvremene umjetnosti Istre, ali nemamo Muzej grada Pule. Što to znači? Da smo grad, no da li jesmo? Ima li milenijski grad te imaju li građani svoju dugu povijest, ili ne? Ako nemamo Muzej grada Pule, imamo grad bez identiteta. Grad bez svoje povijesti, grad je bez fizionomije i personalnosti. Tko nam to i zašto uskraćuje? Grad ima pravo na tragove i znakove svih razdoblja, na sve epohe i sva vremena, na sve žrtve i sva stradanja, na sve ličnosti od vrijednosti i značaja, ima pravo i na katarzu ako treba. Zato treba! Kao što treba mali, suvremen, atraktivan Muzej Antonija Smareglie u svojoj rodnoj kući do samog Foruma, u znak zahvale velikom opernom skladatelju.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
