iz PULSKog KLUBa LIJEČENIH ALKOHOLIČARA O GORUĆEM PROBLEMU:
Depresija je sestra blizanka alkoholizma, a ne zna se što je bilo prije, kokoš ili jaje
Ilustracija (Snimio Milivoj Mijošek)
Bolesti ovisnosti u hrvatskom društvu u velikom su porastu. Prednjači alkoholizam, ali u mlađim skupinama je to politoksikomanija, jer alkohol kombiniraju s drugim psihoaktivnim tvarima kao što su ketamini, ecstasy, speed, kokain, marihuana. Dosta mladih konzumira energetska pića koja su nabrijana sa svim i svačim, od kofeina nadalje, a sve je dozvoljeno, ali u kombinaciji s alkoholom je opasno. Energetsko piće podiže, a alkohol spušta pa i kod mlade osobe može dovesti do poremećaja srčanog ritma i zastoja srca, upozorava Snježana Černe, viša medicinska sestra, zaposlena na Odjelu psihijatrije u Puli, gdje radi u dnevnoj bolnici za liječenje alkoholizma i drugih bolesti ovisnosti, a suvoditeljica je i Kluba liječenih alkoholičara Stvaranje koji ove godine također bilježi rast broja članova.
Alkoholizam je u svijetu treći najčešći uzrok smrtnosti, nakon kardiovaskularnih i zloćudnih bolesti.
Dnevna bolnica pa Klub
U Klubu Stvaranje trenutno je 30-ak aktivnih članova, većinom sa šireg pulskog područja, a nekolicina ih je s Bujštine, iz Višnjana, Labina, Rovinja, Rovinjskog Sela. S članovima se radi u dvije grupe, jedna se nalazi utorkom, a druga četvrtkom od 17 do 18.30 sati u sjedištu Mjesnog odbora Gregovica, na adresi Mutilska 44. Prvu grupu vodi sestra Černe, a drugu Anamarija Ivković, diplomirana socijalna radnica zaposlena u pulskom Centru za socijalni rad, praktičar transakcijske analize i certificirani učitelj tehnike relaksacije autogenog treninga. Klub Stvaranje godinama je djelovao pri psihijatrijskom odjelu Opće bolnice u Puli, ali se po preporuci struke 2018. osamostalio kao posebna udruga.
Svake godine, pa tako i ove, početkom travnja okupe se na svečanoj podjeli priznanja apstinentima. Proslave tako Međunarodni dan borbe protiv bolesti ovisnosti koji se obilježava 1. travnja i Međunarodni dan zdravlja koji je 7. travnja.
- Bilo je veoma emotivno, upoznali su i članove iz druge grupe, koje su inače odvojene. Podijeljena su priznanja apstinentima: desetak ih se može pohvaliti s godinom dana bez alkohola, iza nekih je treća, četvrta, peta, šesta, sedma godina apstinencije. Jubilarac koji slavi 10 godina bez alkohola živi u Prihvatilištu za beskućnike i nema obitelj kao podršku. Član s najdužim stažem od 15 godina apstinencije u zadnje vrijeme ne dolazi u Klub i nije bio na ovom okupljanju.
Apstinencija podrazumijeva potpuno i trajno suzdržavanje od pijenja alkoholnih pića, nema smanjivanja, nema "samo jedna čašica". Kada ovisnost uzme maha i razvije se bolest, centar za samokontrolu u mozgu zakaže i te osobe ne mogu nikad održati te male količine što nazivamo društvenom potrošnjom. S namjerom da popiju samo jedno piće, to prelazi u prekomjerno opijanje i opet su u zatvorenom krugu ovisnosti, gdje tonu samo dublje i dublje u ponor, upozorava Černe.
Ženski i muški alkoholizam
Od bolesnika koji su prošle godine stigli kroz objedinjeni hitni trakt pulske bolnice, kaže da ih je 127 imalo problem prekomjernog konzumiranja alkohola. Od tog broja njih 37 je prošlo kroz dnevnu bolnicu, a njih devet javilo se u pulski Klub liječenih alkoholičara Stvaranje, dok se jedan pridružio klubu u Labinu.
- To su "žive" grupe, ponekad padne broj članova, neki odu, dođu novi, neki nam se ponovno vrate. U odnosu na prošlu godinu nešto je više članova, u dnevnoj bolnici bilježimo rast broja pacijenata, a dnevna bolnica je baza našeg kluba. Među našim članovima brojčano dominiraju muškarci, ali zadnjih godina primjećujem porast alkoholizma u žena, naročito među djevojkama koje traže pomoć na hitnom bolničkom prijemu. Da li time dokazuju ravnopravnost s mladićima, ne znam, ali žene izlaze iz te neke stigme i prijavljuju se više na liječenje, što je dobro. U Klubu sada imamo četiri žene, kaže Černe.
Poznato je da naše tradicijsko društvo puno više osuđuje ženski od muškog alkoholizma, pa žene češće piju krišom. Potrebno je da prije Kluba pacijenti prođu kroz dnevnu bolnicu. Svi koji žele pomoć trebaju se javiti u ambulantu za prevenciju ovisnosti ili na hitni prijem pulske psihijatrije, gdje se obavi razgovor s psihijatrom koji procijeni ima li osoba kapacitet da prođe kroz dnevnu bolnicu. To znači da može koncentrirano pratiti program dnevne bolnice, da može duži period održati apstinenciju iz dana u dan, bez recidiva. Program dnevne bolnice traje od tri tjedna pa do tri mjeseca, a potrebna je samo uputnica D2 za pregled psihijatra koju izdaje obiteljski liječnik.
- U dnevnoj bolnici prođemo edukacije o štetnosti alkoholizma, od fizičke i psihičke do ekonomske i socijalne: kada je bolestan jedan član obitelji, bolesna je čitava obitelj. Naročito je pogubno kada to dugo traje, a drugi "zdravi" članovi obitelji nisu ništa poduzeli, sudjelovali su, takoreći, u opijanju tog jednog člana godinama. Tu je obitelj kompletno bolesna. Što ovisnost kraće traje i pacijent se prije javi na liječenje, to je bolja prognoza i ishod. Iako imamo i drugačijih primjera: nekoliko osoba koje su pile 30 godina javile su se u dnevnu bolnicu, aktivni su u Klubu i još se dobro drže, kaže Černe.
Alkoholizam je dugotrajna recidivirajuća bolest, recidivi se mogu dogoditi, ali ne bi smjeli biti isplanirani.
Jaka apstinencijska kriza
- Znaju pokleknuti, ali jave se - ako se ne jave i duže ne dolaze, kontaktiramo ih, jer je njima neugodno to priznati. Uz nagovor mnogi se vrate, ponekad ide jako teško. Ako su 10-20 dana pili, imaju tako jaku apstinencijsku krizu, s drhtanjem cijelog tijela, sa znojenjem, lupanjem srca, povišenim tlakom, mučninom, povraćanjem. To je teško podnositi i zato se vrate alkoholu. U takvom stanju je dobro dobiti ih da opet idu u bolnicu na par dana da se stabiliziraju i oporave uz hidraciju i prikladnu terapiju. Onda opet krenu u dnevnu bolnicu i nastave u Klubu, pojašnjava Černe.
Jedan njihov član je krenuo apstinirati prije tri godine i nijedan recidiv nije napravio, a nekad su mu kafići bili dnevni boravak, kaže. Ali, došlo je do nekih pomaka u obitelji: supruga je definitivno odlučila otići, godinama je to trpjela i rekla je da više neće, djeca su odrasla i otišla svojim putem, i shvatio je da će ostati sam.
- Odluka da idu na liječenje mora izaći iz njih, da sami osjete korist apstinencije. Većina na liječenje dođe na nagovor, ali budući da apstinencija duže traje, treba im duži period da im se poslože kockice u glavi i netko klikne, a netko ne prepozna korist jer sve se u životu vrti oko koristi. Oni kažu da su im motivi zdravlje, dijete, obitelj, ali kasnije, koliko je ta bolest duboko zabilježena u našoj psihi, opet ih tjera da to ignoriraju. Zato je bitna podrška, i naša stručna i obitelji. Pacijent kojeg znam 13 godina apstinirao je lijepih pet godina, ali onda je otišao u recidiv i nije se više pojavio jer ga je bilo sram. Uspjeli smo ga dobiti nazad i evo godinu i pol dana je odličan, priča Černe.
Nekad se pita ima li smisla ovo što radi, "da li mi oremo more, rekla je jedna liječnica", ali ovakvi uspješni primjeri ih ohrabre, a primjer su i drugim članovima Kluba. U Klub dolaze i članovi obitelji, oni su podrška, ali voditeljice i s njima rade na edukaciji.
- Sva događanja unutar obitelji mogu biti triger da se ide ponovno u recidiv, naročito u prvoj godini kada su jako osjetljivi. Poruka je ne postavljati si prevelike ciljeve, nego ići dan za dan, stepenicu po stepenicu, ne trčimo šprint, nego maraton. Kako kaže Vladimir Hećimović u svojoj knjizi "Terapijska zajednica", čovjek je kao parni stroj koji se neprestano loži. Temperatura neprestano raste i ako se ventil otvori, dolazi do pucanja šavova i na kraju do eksplozije kotla“. U našem slučaju - do recidiva, navodi voditeljica Kluba liječenih alkoholičara.
Česti psihički problemi
Navodeći najčešće razloge početka opijanja, kaže da velik dio njih ima psihičke probleme, najčešće neki od poremećaja osobnosti koji pokušavaju liječiti alkoholom.
- Teško se nose sa stvarnošću, s problemima, teško komuniciraju s drugim ljudima, imaju slabu toleranciju na pritiske i probleme, i onda im je alkohol kao psihoaktivno sredstvo koje je dostupno, legalno, ima ga na svakom koraku. Ljudima koji pretjerano piju, alkohol dolazi kao bijeg od problema. Ako su krenuli s manjim dozama, povećavaju, jer više nisu zadovoljni s malom količinom, potrebna im je veća količina da bi postigli taj euforičan učinak da bi mogli funkcionirati. Tako se "liječe". Kod drugih je depresivna podloga, depresija je kao sestra blizanka alkoholizma, a ne zna se što je bilo prije, kokoš ili jaje. Ako depresiju pokušaju „liječiti“ pretjeranom konzumacijom alkohola, onda osim depresivnih epizoda i tjeskoba, razviju ovisnost i opet su u velikim problemima kada vide da su ovisni, da ne mogu bez alkohola i depresija se samo produbljuje. Česta su i različita anksiozna stanja, dakle stanja uznemirenosti, paničnih ataka, vezano uz njihov posao koji je stresan i teško se nose s tim pritiscima. To je često kod mlađih osoba, radno aktivnih, kazuje Černe.
U dnevnoj bolnici pacijenti prolaze redovite kontrole psihijatra. Najbolje rezultate daje grupno liječenje. Što se dobi tiče, Černe kaže da im je u dnevnoj bolnici najmlađa bila 25-godišnja djevojka, a najstarijem članu Kluba su 73 godine. Imali su primjera i supružnika koji su se zajedno liječili, ali onda moraju biti u različitim grupama. Što se tiče tinejdžera, kaže da se doktor Šain i doktorica Klunić-Vlahović bave adolescentnom psihijatrijom, dok maloljetnici moraju dalje, u Rijeku i Zagreb. S pulskim gimnazijalcima prolazili su radionice o alkoholizmu i drugim ovisnostima, držali su predavanja i u Prihvatilištu za beskućnike. Klubu su partneri pulski Crveni križ i Opća bolnica, a financiraju se iz članarina, sponzorstva jednog svog člana te ih manjim iznosom podržava Grad Pula.
Socijalna kriza, konzumerizam, emotivno nezadovoljstvo
Možemo li porast alkoholizma povezati s porastom siromaštva, neimaštine?
- Sa socijalnom krizom vjerojatno da, ali i s konzumerizmom koji je u porastu, gdje ljudi totalno nekritično ulaze u velike kredite, rastegnu se više nego što imaju i upadaju u financijske ponore i tako krene ta priča. Kod žena, međutim, najčešći su emotivni razlozi i loši partnerski odnosi, gdje ona ne vidi sebe, a ne razriješi to, jer uvijek imamo izbor, nego i dalje ostaje u tom patološkom odnosu i počne alkoholizam. Žene prije razviju ovisnost o alkoholu, radi fiziologije ženskog tijela, i alkoholizam prije napravi veću štetu pa žene prije od muškaraca umiru od posljedica alkoholizma. Mi radimo na apstinenciji, a partnerske odnose prepuštamo Obiteljskom centru. To je specifično kod žena, emotivno nezadovoljstvo, ističe Černe.
Zašto se ljudi ne žele javiti na liječenje?
- Stid ih je. Ako se jave, priznat će da imaju problem koji ne mogu kontrolirati, a to znači da su slabi, manje vrijedni, tako oni rezoniraju, a društvo je osuđujuće, misli da je to isključivo problem pojedinaca, da su oni sami krivi i da to mogu sami kontrolirati. Nažalost, to je bolest i ako dugo traje, a u ovisnosti vrijeme je jako pogubno, kontrola nestaje i samo se pada. Kada problemi eskaliraju, pritisnuti od obitelji, poslodavca ili sudskim rješenjem, onda se prijave za liječenje, zaključuje Snježana Černe, voditeljica Kluba liječenih alkoholičara Stvaranje.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
