U našu su se redakciju mailom javili članovi Atletskog kluba Spektar koji su u nedjelju putovali FILS-ovim, posebno prilagođenim kombi vozilom za Zagreb te navode da je putovanje postalo prava noćna mora za koju su jedva čekali da se završi. Inače, članovi ovoga trofejnog kluba su vrlo uspješni na natjecanjima te su lani proslavili i titulu viceprvaka Hrvatske. No, ovo putovanje bilo je poput igara bez granica i svojevrsna igra živaca, ispričala je cijelu priču Jelena Vuković, hrvatska paraolimpijka.

Šofer ne kopča

"Početak puta bio je na Punti, kada je stigao šofer koji nas nije ni pozdravio, a kada nas je počeo trpati u kombi gurajući nas preko kopči kojima se kolica vežu, ne želeći ih skinuti iako smo mu to rekli, imala sam osjećaj da mu je baš muka što sad mora voziti tolike "invalide". Gurajući nas silom preko tih kopči ogrebao nam je sva kolica, odnosno obruče kojima guramo kolica, vezao nas svakako, samo ne onako kako treba", prisjeća se početka putovanja. Kaže da je skidanje kopči vrlo jednostavno i za to je potrebno svega nekoliko sekundi.

"Krenuli smo prema Šijani, tamo nas je čekao veliki autobus, komentar šofera je bio da je on kolica dobro vezao i da ako nam se ništa nije desilo na ova dva kružna toka, niti neće. Prvi dio puta do odmorišta Kupjak je bilo skoro OK, osim naglih kočenja. Kada smo stali na odmorištu, šofer se jednostavno pokupio u kafić, a nas ostavio u kombiju. Sva sreća da su nas moja asistentica i dobri ljudi iskrcali iz tog kombija, jer znate, inače i osobe s invaliditetom moraju na WC, priča Vuković. "Kada smo se vratili natrag, isti taj šofer komentira drugom 'pa šta su ovi izašli, ja sam mislio da ovi ne izlaze, šta će vani'.

"OVI?????? Što smo mi to točno?", zgroženo će Vuković. Kaže da je od Kupjaka do Zagreba šofer vozio između 130 do 150 kilometara na sat. "Smije li se uopće voziti toliko brzo?", pita se paraolimpijka.

Kaže da pri povratku iz Zagreba šofer nije skidao nogu s gasa. "Kombi doslovno leti, kazaljka se podiže na 160 i stoji. Svaki zavoj mi letimo po kombiju. Željela bih naglasiti da nas je četvoro bilo u kombiju, među kojima troje koji ne možemo kontrolirati donji dio tijela. Svi se grčevito držimo, tko se za što ulovio.

Dolazimo do Kikovice gdje kreću radovi, oznaka za to postoji nekoliko kilometara prije, ali šofer kao da je ne vidi, dolijeće doslovno do sužavanja ceste i prelazi u trak suprotnog smjera ogromnom brzinom te skoro pokupi sve stupiće. Zabijam se u sjedalo ispred sebe jer koči kao sumanut. Vičem mu da nas ne može tako voziti jer ćemo svi poispadati iz kolica. On ignorira i nastavlja vožnju, dolijeće na naplatne kućice i jedva staje pred rampu, opet mu vičem nek' uspori, da ispadamo iz kolica! Okrene glavu i krene voziti 60 km/h. Tako vozi do Petrola na Grobniku gdje je dogovor s drugim autobusom da stanemo na WC, ali on to ignorira i želi samo natočiti gorivo, kaže Vuković.

Ni da trepne

"Od straha svi molimo asistenticu da nas što prije izvadi iz kombija jer ne želimo dalje nastaviti put dok ne stigne autobus pa da se vozimo iza njega. Telefonski kontaktiramo drugi bus, oni kažu da su prošli tek Vrbovsko, naglašavam da smo krenuli s nekoliko minuta razmaka. Čekamo ih. Kreće razgovor sa šoferom koji kaže da ne vidi u čemu je problem, da sam jedini problem ja koja vičem i, zamislite ovo, da se namjerno zabijam kolicima u njegov sic te da sam stavila nogu na otvor za grijanje da grijanje ne bi radilo, priča Vuković.

"Dok ja odlazim na WC, gospodin povrijeđenoga ega počinje me vrijeđati pred drugima, što su mi kasnije prepričali.", veli uz ostalo Vuković.

"Krećemo, vozi na rastojanju od samo nekoliko metara iza autobusa koji vozi do 100 kilometara na sat, a onda namjerno dodaje gas pa koči tako da smo se po kombiju kotrljali.

Vrhunac je ulazak u zavoj ispred željezničkog kolodvora, gdje usred zavoja nabija gas, prevrće me iz kolica na bok, u krilo asistentice, kopče odlijeću, svi se počinju derati da zaustavi taj kombi, a on ni da trepne. Zovemo drugi autobus i molimo da stanu sa strane da se prekrcamo jer se svi tresemo od straha. Stajemo, prekrcavamo se, ljude nose u bus ali smo bar tih sat vremena putovali mirno i bez stresa.", navodi Vuković.

Asistentica Katarina potvrdila je da se radilo o vrlo neobičnom putovanju:"Put do Zagreba i natrag je bio užasan. Šofer je bio izričito bezobrazan i nekomunikativan. Kada je došao po nas, nije rekao ni dobar dan. Vozio je 160 kilometara na sat, a kod Grobnika je uletio tako da je skoro porušio sve stupiće i jedva stao na naplatnim kućicama. I ja sam se kao zdrava osoba sva protresla, a kamoli oni u kolicima koji su letjeli po kombiju".

"Jako volim putovanja - vožnju autom, kombijem, autobusom, ali nedjeljno putovanje kombijem prilagođenim za osobe s invaliditetom bilo mi jako neugodno, bio sam u strahu. Vozač kombija ponašao se doslovno kao da vozi krumpire, a ne osobe u invalidskim kolicima", rekao je Marin, jedan od putnika. I drugi putnik, Massimo, kazao je da je bio vrlo prestrašen i sigurno se više neće voziti Filsovim vozilima.

Nije bilo primjedbi

Biljana nam je ispričala svoje iskustvo:"U par sam se navrata vozila kombijem i sjedila u kolicima za vrijeme vožnje i zaista moram priznati da nije udobno i da se jako osjeti svako kočenje, krivina i loša cesta i uz najboljeg profesionalnog vozača koji ima empatije u sebi.

Zaista smatram da svi profesionalni vozači trebaju odraditi 12 sati vožnje sjedeći u kolicima (primjerice po šest puta na relaciji Pula -Rijeka ), jer uzalud je pričati i uvjeriti osobu ako te netko ne želi saslušati i nema empatije u sebi. Zaista mogu samo reći da se divim Jeleni ,Emiliju, Marinu i Masimu na strpljenju koje su pokazali za vrijeme vožnje Pula - Zagreb - Pula, koja za njih nije bila ugodna."

Kako komentira ovakvo vožnju i ponašanje svog šofera upitali smo vlasnika FILS-a Franka Paulišića.

"Kao prijevoznik trudimo se u okolnostima i uvjetima poslovanja raditi u dobroj vjeri i pružiti kvalitetnu uslugu. Naravno da atmosfera koja se u vozilu stvara kreće s prvim kontaktom korisnika usluge i vozača.

Vozač je odgovorna, smirena osoba koja ozbiljno pristupa svom poslu i bio je pod stalnim ometanjem jedne od korisnica, iako u vozilu postoji upozorenje da se za vrijeme vožnje ne ometa vozača. Uslugu prijevoza u navedenom vozilu koje jedino prima invalidska kolica korišteno je na relaciji Pula - Zagreb - Rijeka. Svaki dogovor s voditeljem puta bio je ispoštovan i nije bilo primjedbi na vožnju.

Razumijemo da vožnja u vozilu koja nije na fiksiranim sjedalima nije jednako udobna i ne može biti u jednakim uvjetima pružena svim korisnicima, na što uvijek i upozoravamo naručitelja prijevoza, što smo i ovaj put učinili s obzirom na strukturu grupe", odgovorio nam je Paulišić. Također veli da nisu u mogućnosti komentirati "osobne dojmove korisnika koji su pod utjecajem atmosfere koja se stvori".

- Vozilo je uredno održavano, ima licencu za unutarnji javni prijevoz putnika, a procjena je naručitelja prijevoza je li primjereno zahtjevima grupe i relaciji, odgovorio je Franko Paulišić.

Povezane vijesti

• Sl. Brod: Vozaču autobusa određen istražni pritvor
• U nesreći autobusa iz Srbije u Bugarskoj četvero teško ozlijeđeno - ministar
• Vozač autobusa s 0,42 promila alkohola u krvi namjeravao voziti učenike na izlet