RAZGOVOR
Robert Fabris, predsjednik Županijskog suda u Puli: "Ljudi će se radije grliti, nego suditi"
Jednom mi se dogodilo da sam u predmetu diobe između braće i sestra, koji je trajao nekoliko godina, uspio ih nagoditi, ali je bilo prethodno nužno potaknuti stranke da počnu razgovarati i da ponude svoje prijedloge za rješenje
Robert Fabris (snimio Dejan ŠTIFANIĆ)
"Bio je to spor za oko devet milijuna kuna. Dolaze dva direktora i govore mi da imaju još sedam drugih sudskih postupaka, i da im je situacija komplicirana. Rekao sam im da mogu riješiti sve odmah danas i nastaviti se baviti svojim poslom dalje. Čudno su me gledali. Počeli smo, malo po malo, čistiti situaciju, objasnio sam im koji bi bili troškovi postupka i koliko bi sve to skupa trajalo. Obojica su ubrzo krenula s povlačenjem raznih žalbi, jedan pa drugi. Svatko je malo popustio. Ubrzo su me zamolili mogu li popiti kavu, prošlo je bilo već dva sata pregovora, ali su na kraju izašli sa suda bez ikakvih repova", prepričava nam predsjednik Županijskog suda u Puli Robert Fabris dajući nam odmah do znanja o čemu bi najradije razgovarao i što je, po svemu sudeći, još uvijek relativno nepoznat način rješavanja sporova, barem u Hrvatskoj - radi se o takozvanoj medijaciji, ili mirenju.
- O čemu se tu zapravo radi?
- Žao mi je što se na pravnom fakultetu nikad nije učilo, recimo, psihologiji ili sličnim disciplinama, već samo i isključivo pravo. Evo vam primjer - jednom mi se dogodilo da sam u predmetu diobe između braće i sestra, koji je trajao nekoliko godina, uspio ih nagoditi, ali je bilo prethodno nužno potaknuti stranke da počnu razgovarati i da ponude svoje prijedloge za rješenje, te što je u toj diobi za njih bitno, a što manje bitno, kojim bi rješenjem ipak bili zadovoljni, a da ne nastavljaju dugotrajno parničenje. Sklapanjem nagodbe o diobi došlo je do zagrljaja, a godinama su se sudili, zasigurno puno nervirali i s velikom nelagodom dolazili na ročišta.
- Vratit ćemo se na tu temu svakako. No, prije toga možemo proći i same razloge zašto je zapravo medijacija dobar put za rješavanje sporova. Počnimo malo opširnijim pitanjem. Kakvo je stanje s kadrovima na vašem Sudu?
- Županijski sud u Puli, po rješenju Ministarstva pravosuđa iz 2011. godine, sistematiziran je s 25 sudačkih mjesta. Trenutno je popunjeno 22 mjesta suca, uključujući predsjednika suda. Shodno tome upražnjena su tri mjesta. Prvog ožujka stupaju na dužnost dvije građanske sutkinje, dok je u postupku imenovanje za jednog kaznenog suca.
- Stignete li biti ukorak s količinom predmeta?
- Iz izvješća Ministarstva pravosuđa proizlazi da je od 1. siječnja do 30. rujna 2022. primljeno ukupno 68.000 građanskih i kaznenih predmeta, a da je ostalo neriješeno 33.679 predmeta, te da je ovaj sud po akcijskom planu to ispunio u kvartalima u 2022., u svezi rješavanja starih predmeta, te je smanjio broj neriješenih predmeta, a ostvaren je i napredak u trajanju postupka. Prosjek rješavanja predmeta koji pristignu na ovaj sud povodom žalbe je 61 dan.
- Ove godine su donesene izmjene Zakona o parničnom postupku i Zakona o kaznenom postupku.
- Tako je. Došlo je do bitnih izmjena u Zakonu o parničnom postupku, posebice u dijelu tonskog snimanja ročišta (što bi uštedjelo na vremenu), napuštanja instituta zastoja, preciznijeg definiranje nezakonitih dokaza, postupka rješavanja sporova male vrijednosti. Posebna novina je u propisivanju roka za dovršetak postupka, pa se tako parnični postupak pred prvostupanjskim sudom mora okončati u razumnom roku, a to je svakako u roku kraćem od tri godine od dana podnošenja tužbe, dok u sporovima male vrijednosti postupak pred prvostupanjskim sudom se mora okončati u razumnom roku, svakako kraćem od godine dana od dana podnošenja tužbe.
- Koliko god se zakonski pojednostavljuju postupci i procedure, sudovi su i dalje previše zatrpani predmetima i kadrovski potkapacitirani.
- Istarsko pravosuđe suočeno je sa velikim odljevom kadrova, pogotovo s općinskih sudova. Čitajući članak o zdravstvu i najavu štrajka liječnika i ostalih zdravstvenih djelatnika, važno je istaknuti da zaposlenici u pravosuđu ne štrajkaju, ali odlaze. Otišlo je nekoliko sudaca, određeni broj sudskih savjetnika, te velik broj službenika zapisničara, pa je upitno hoće li zaživjeti rokovi određeni zakonom za okončanje sudskih sporova. Na veći broj oglasa ne javljaju se kandidati za zapošljavanje, kraj činjenice da je početna plaća službenika otprilike 4.400 kuna, a velik broj službenika s višegodišnjim iskustvom napustilo je sudove.
- Što je s izmjenama Zakona o kaznenom postupku?
- Također je došlo i do izmjene Zakona o kaznenom postupku, također u dijelu tonskog snimanja rasprava i svih drugih izmjena, a glede kojih postoje i primjedbe sudaca koji primjenjuju odredbe kaznenog postupka, a da ne spominjem da je u zadnjih 20-tak godina najmanje devet puta izmijenjen taj zakon. Posebice bih htio naglasiti i učestale izmjene Ovršnog zakona, pa i Stečajnog zakona, to su zakoni koji predstavljaju autoritet države, u smislu kada ne dođe do dobrovoljne provedbe naplate i slično, primjenjuju se odredbe Ovršnog zakona i Stečajnog zakona radi prisilne naplate potraživanja.
- Zašto se ti zakoni mijenjaju toliko često?
- U mojoj sudačkoj karijeri skoro svake godine izmjenjivane su pojedine odredbe Ovršnog i Stečajnog zakona, pa su često suci i odvjetnici odlazili na seminare i na dodatnu edukaciju u smislu koju izmjenu izmjene Ovršnog zakona će primjenjivati u konkretnom slučaju. Ponekad se takve izmjene zakona donose stihijski bez dužeg razmatranja kako će se izmijenjene odredbe eventualno provesti u praksi i hoće li ti rezultati biti pozitivni, pa ukoliko nestane pozitivna provedba rezultata ponovno se izmjenjuje pojedini zakon. Nama sucima to predstavlja velik teret prilikom sudovanja, jer alat za sudovanje jest zakon, a ukoliko se isti često mijenja dolazi do pravne nesigurnosti, kako glede donošenja sudskih odluka, tako i više razloga za podnošenja žalbi i stvaranje dodatnih predmeta na sudu, pogotovo na drugostupanjskom.
- Kako komentirate "beskrajnost" određenih sudskih postupaka?
- Citirat ću vam Statut Grada Vrsara iz 1609. godine, gdje se navodi: "mi, želeći da različiti sporovi i razilaženja koja će se u budućnosti pojaviti na ovim našim Vrsarskim sudovima među bilo kojim osobama koje su naši podanici, tako u prvome tako i u drugome stupnju, budu riješeni i dovršeni bez cjepidlačenja i s najvećom žurbom, te najmanjim mogućim troškom za parničare".
Potom, stoji da parnice mnogo puta traju beskrajno upravo zbog žalbi, "jer ih stranke često podnose ni radi čega drugoga nego kako bi se povećali troškovi postupka, u prvom i drugom stupnju, na tešku prijevaru protustranaka i protivno zakonu, ne mareći nakon toga za postupak." Znači i prije 414 godina postojao je problem u dugotrajnosti sudskih postupaka, pa je razvidno da su tadašnje odredbe i poruke iz Statuta i danas aktualne. Mi moramo i dalje stremiti ubrzanju postupka pred sudom.
- Koje je po vama najbolje rješenje?
- Smatram da rješenje o ubrzavanju postupka nije u učestaloj izmjeni, posebice procesnih zakona. Isto tako, kada se pogleda koju vrstu priljeva predmeta imaju Općinski sud u Puli i Općinski sud u Pazinu, proizlazi da se u zadnjih nekoliko godina velik broj podnesenih tužbi odnosi na tužbe zdravstvenih djelatnika i drugih državnih i javnih službenika protiv države, a radi isplate razlike u plaći i drugog - takozvane kolektivne tužbe. Tako je u 2021. godini Općinski sud u Puli bio opterećen sa 41 posto takvih predmeta, koji nisu nužno trebali postati sudski da je eventualno došlo do mirnog i dogovornog rješenja između državnih i javnih službenika i države.
- Eto nas na prvotnoj temi. Medijacija je u zapadnoj Europi i SAD-u uvelike zaživjela.
- I u odredbama Zakona o parničnom postupku se spominje da je sudac dužan upozoriti stranke da spor mogu riješiti i mirnim putem, a to je eventualno postizanje nagodbe, zbog čega po mom mišljenju postoji prednost mirenja od klasičnog sudovanja.
U mirenju, ili bolje medijaciji, utvrđuju se interesi stranaka, a ne samo njihovo pravo, i postoji mogućnost brzog i efikasnog završetka postupka. Taj je postupak besplatan, a nagodba postignuta mirenjem je po meni od zajedničkog interesa zato što nagodba omogućuje kreativno rješenje spora, uvažavajući interese jedne i druge strane, dok donošenjem presude najčešće je slučaj da je jedna strana pobjednik, a druga gubitnik u sporu. Što je još i najvažnije, postizanjem sudske nagodbe pred sudom prvog stupnja postupak se u cijelosti okončava, jer sudska nagodba ima snagu pravomoćne presude. Time se dobiva i na vremenu, jer stranke ne čekaju ishod svoje podnesene žalbe još najmanje dvije do tri godine.
- No, ipak je taj proces moguć samo ukoliko se svi slažu s time.
- Naravno, za mirenje je potrebna volja obiju parničnih stranaka, ali poučen dugogodišnjim iskustvom, smatram da bi suci trebali koristiti taj institut, tražiti od stranaka privolu prezentiranjem prednosti takvog načina okončanja postupka. U mirenju je stranka aktivna u postupku, a nije cijeli svoj predmet prepustila punomoćniku, odvjetniku, vještacima i drugima, a na kraju i sucu, koji će temeljem provedenih dokaza donijeti odluku koja može biti za stranku u cijelosti pozitivna, ali isto tako i u cijelosti negativna. Dok, ponavljam, u mirenju svaka stranka nešto dobiva, nešto i gubi, ali izbjegava dodatno podnošenje žalbi na odluke i iščekivanje potom još godinama do okončanja postupka. U mojoj sudačkoj karijeri od 26 godina više se sjećam kvalitetnih sudskih nagodba, nego potvrđujućih presuda.
- Naravno, taj bi način rješavanja sporova uvelike pomogao i samim sudovima.
- Zbog priljeva predmeta, posebice kod suda prvog stupnja, oni se objektivno ne mogu rješavati u relativno kratkom roku, a time dolazi do loše percepcije javnosti glede rješavanja predmeta, pa tako i pojedinačnih predmeta. Jer, svakome je njegov predmet najvažniji. Ponavljam, naše postupovne odredbe strankama dopuštaju dosta procesnih ovlaštenja, pa tako primjerice kod jednog postupka pokrenutog za naplatu 5.000 kuna najprije je potrebno podnijeti prijedlog za ovrhu na temelju isprava javnom bilježniku, kojim on potom izdaje rješenje o ovrsi, protiv kojeg nezadovoljna stranka ima pravo prigovora. Ukoliko je podnesen prigovor takvo se rješenje o ovrsi stavlja van snage pa predmet ulazi u parnični postupak, koji se vodi pred prvostupanjskim sudom.
- I tu tek počinje trakavica…
- Potom se povodom takve naplate provodi dokazni postupak, a po njegovom okončanju se donosi prvostupanjska odluka. Potom, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe protiv takve odluke, o kojoj odlučuje viši sud, te nakon odluke višeg suda ista odluka je pravomoćna i ovršna. Vrlo često se događa da stranka ponovo pokreće prijedlog za ovrhu, sada na temelju ovršne odluke, jer stranka ponovo nije postupila po odluci suda, pa opet stranka ima pravo prigovora da je ovrha nedopuštena. Ukratko, iz ovog što sam naveo razvidna je frustracija sudaca kada rješavaju predmete, jer javnost očekuje da se predmeti brzo rješavaju, a to je nemoguće uzimajući u obzir broj predmeta za koje je zadužen sudac na sudu.
Tako, prvostupanjski građanski suci zaduženi su otprilike s 300 predmeta i imaju i godišnji priliv koji eventualno pokriva njihovu godišnju normu. U kontekstu ovih novih izmjena Zakona o parničnom postupku, gdje je naveden rok trajanja, što sam ranije govorio, to bi bilo efikasno kada bi sudac bio zadužen od trenutka primjene zakona, a ne da već sada ima od 400 do 500 predmeta u radu.
- Spominjali ste kolektivne tužbe.
- Sudovi često sude u predmetima u kojima se pojavljuje država kao stranka, a to stvara niz dodatnih problema, primjerice efikasnost države jer se stvaraju učestalo sudski predmeti, pa dodatni troškovi u smislu na troškove odvjetnika, pa i troškove za plaće sudaca koji su mogli za tu isplaćenu plaću rješavati druge predmete koji čekaju, umjesto da se rješavaju te kolektivne tužbe koji su postupci hitne naravi. Konačno, smatram da neki predmeti nisu trebali biti predmeti sudskog postupka, a to je primjerice naplata parking karata, HRT pristojbi i slično, pa tako Općinski sud dobiva i takve predmete u svoju sudsku nadležnost. O njima povodom podnesene žalbe odlučuju županijski sudovi, a vrijednost predmeta spora jest 10-20 eura, a nije ih mali broj. Po meni, sudovi bi trebali rješavati prave konkretne predmete, vlasničke, obiteljske predmete, uzdržavanja djece i druge obveznopravne predmete.
- Kažete da same izmjene zakona nisu dovoljne za rasterećenje sudova.
- Smatram da se o tome više vodilo računa, kako o mirenju tako i o vrstama predmeta koji dolaze na sud, zasigurno ne bi bilo potrebno donositi nove izmjene spomenutih zakona, jer je rijetkost da izmjene odredbi brzo i pozitivno djeluju na ishod postupka. U svojoj 26-godišnjoj sudskoj praksi mogu reći da je jedna izmjena zakona pozitivno djelovala na broj predmeta na sudu, a to je izmjena Zakona o obveznim odnosima, o početku trajanja zatezne kamate na naknadu štete. Tada je došlo do izmjene odredbe da zatezna kamata teče od dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete, a ne kako je bilo prije od dana presuđenja, te je odjednom veliki broj predmeta riješen mirnim putem pred osiguravajućim kućama, jer više nije bilo interesantno tuženicima da odugovlače postupak znajući da će zatezna kamata teći tek od podnošenja zahtjeva, pa je već tom izmjenom i tuženicima bio interes da se što prije okonča zahtjev za naknadu štete na obostranu korist osiguravatelja i osiguranika.
- Dakle, solucija je veći angažman izvršne vlasti i okretanje medijaciji?
- Svakome je jasno da se i stanje u pravosuđu može zasigurno popraviti, ali isto tako obveza je i građana da poštuju odluke suda, jer je do prije nekih 15 godina bilo godišnje predmeta otprilike od 2.000.000 na 4.000.000 milijuna stanovnika, iz čega proizlazi da se građani Hrvatske vole suditi. Kolege iz EU su bili iznenađeni o velikom broju ovrha te su me pitali "pa je li u hrvatskim presudama u izreci naznačeno da se nalaže da se neka činidba novčana ili nenovčana mora izvršiti u roku od 15 dana od donošenja presude". Spomenuo sam da takva izreka postoji, ali da veliki broj građana ne poštuje ni pravomoćnu presudu, već traže dodatni rok, ili pak čekaju prisilnu ovrhu da se provede presuda, jer ne žele u dobrovoljnom roku od 15 dana sami izvršiti svoju obvezu po navedenoj presudi. Ovo je ukratko slika pravosuđa u Istri i u ostatku Hrvatske. Nije bila namjera nikoga posebice prozivati, nego samo konstatirati situaciju koja se može riješiti na bolji i efikasniji način dodatnim angažmanom svih.
- Kakva je situacija u drugim državama, imate li saznanja?
- Recimo, prije nekih 15 godina bio sam predsjednik Trgovačkog suda u Pazinu te sam rješavao stečajne predmete, a primjerice u Njemačkoj i Velikoj Britaniji bio je slučaj da obrtnici, ukoliko imaju dugovanja prema državi i drugim obrtnicima, mogu biti izbačeni iz obrtničke komore, izgubiti licencu i tako dalje. Već time je pritisak da moraju podmirivati svoju obveze, a oni koji ne podmiruju da se stave van tržišta, da ne bi iziskivali nova dugovanja i tako stvarali nove probleme na tržištu i sudske postupke. Također, država putem porezne uprave ili drugih službi može prevenirati da se smanji takav broj tvrtki koje su neplatiše, ne ispunjavaju svoje obveze prema partnerima, prema svojim zaposlenicima, i stvaraju veliki broj sudskih sporova.
- Valja spomenuti i plaće sudaca.
- One se nisu mijenjale od 2009 godine. Kako je sucima određena plaća po Zakonu o plaćama sudaca, u zadnjih 14 godina samo je jednom došlo do povećanja plaće od 6 posto, ali isto tako prije toga umanjena je bila plaća u dva navrata po 10 posto. U razdoblju od 2009. do 2022. godine povećavane su više puta osnovice za državne službenike, po Zakonu od državnim službenicima i namještenicima, a ta povećanja nisu pratile plaće sudaca jer je njima plaća određena po posebnom propisu. Tako se sudski savjetnik približio plaći prvostupanjskog suca, jer sucima u tom razdoblju nije povećavana plaća. Po podacima Državnog zavoda za statistiku, od 2009. do 2022. prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenom u pravnim osobama porasla je za 43,70 posto, inflacija je u tom razdoblju iznosila 33,5 posto, a plaće sudaca su ostale iste. Velik je broj odlazaka sudaca, posebice mlađih, dok iz izvješća Ministarstva pravosuđa najveći broj sudaca ima u prosjeku 30 godina radnog staža.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
