Na listi čekanja između 10 i 20 djece

Pulski Učenički dom zablistao u novom ruhu. Iako se konstantno u njega ulaže vapi za proširenjem, poznato i u kojem dijelu objekta

  Potkrovlje je renovirano i ima uvjete da se ti planovi i ostvare. Dvadeset kreveta u tom prostoru bilo bi optimalno, a prema interesu kojeg roditelji iskazuju za Dom, time bi zadovoljili i njihovu potrebu, kaže Milica Meštrović, ravnateljica Učeničkom doma Pula Potkrovlje je renovirano i ima uvjete da se ti planovi i ostvare. Dvadeset kreveta u tom prostoru bilo bi optimalno, a prema interesu kojeg roditelji iskazuju za Dom, time bi zadovoljili i njihovu potrebu, kaže Milica Meštrović, ravnateljica Učeničkom doma Pula

| Autor: Jelena MILOVIĆ
Učenički dom (Snimio Duško MARUŠIĆ ČIČI)

Učenički dom (Snimio Duško MARUŠIĆ ČIČI)


"Mijenjajući sebe, mijenjamo svijet" ovogodišnji je moto Učeničkog doma u Puli koji se može podičiti sa 75 godina postojanja. Smješten u zgradi staroj 130 godina, na lokaciji šireg centra, ali uz netom obnovljenu fasadu s kojom sada djeluju puno mlađi, doslovno su promijenili sebe, ali i izgled pulske ulice koju zauzimaju. Naime, ovoj impozantnoj građevini nova je fasada, koja se počela uređivati prije dva mjeseca, dala sjajno ruho kakvo i zaslužuje. Nešto manje od 400 tisuća kuna trebalo je konkretno za ovaj vanjski dio fasade, koji gleda na cestu, dok je za kompletnu fasadu na zgradi utrošeno milijun kuna. Dvije trećine troškova financirala je Istarska županija, kao osnivač, a trećinu sam Dom. Skele tek što su se poskidale, radovi jedva ohladili, eto nas da u ugodnom razgovoru s dugogodišnjom ravnateljicom Milicom Meštrović prošetamo zdanjem i saznamo što se sve promijenilo i renoviralo, osim evidentno, s ulice vidljivo, lijepe nove fasade. A toga ima doista puno, kroz sve ove godine u kojima se radovi i odvijaju.

Lista prioriteta

- U ovoj ustanovi na mjestu ravnatelja sam od 1999. godine, a renoviranje zgrade je pomalo, u skladu s financijskim mogućnostima, počelo 2000. godine, faza po faza, i dio po dio. Na lanjskom reizboru za mjesto ravnateljice kolege sam upitala postoji li mjesto u domu koje nismo renovirali, na što se doista nisu mogli sjetiti ničega, osim jednog malog skladišta, metar puta metar. Nije bilo moguće zgradu kompletno renovirati, kroz jedan projekt, zato što smo cijelo vrijeme radili, primali učenike i nismo si mogli dozvoliti da ne radimo i stanemo. Ali nije bilo ni novca, zato se sve radilo dio po dio, uz listu prioriteta. Ova je zgrada lijepa sama po sebi, nikada nije namjenski građena, što jest problem, pa smo je postepeno prilagođavali, a ni sada nismo gotovi sa svime što planiramo, jer kao što svoju kuću obnavljamo, tako se ophodimo i prema Domu. Djeca su u njemu 24 sata, oni ovdje nisu gosti, a i stvari se troše. Dolaze nam u prvom razredu i ostaju do kraja srednje škole, a vezuju se zauvijek, kaže Meštrović.

Milica MeštrovićMilica Meštrović ( Snimio Duško MARUŠIĆ ČIČI)

Priča o Domu u našem gradu kreće 1948. godine kada je ondašnja Ugostiteljska škola iz Opatije preseljena u Pulu s pripadajućim domom. Potrebe za učeničkim domovima tada su bile velike te su u to doba u Puli bila tri učenička doma, a današnji je nosio naziv Prvi đački dom. Prije tridesetak godina krenulo se s primarnim radovima, a procijenilo se da su to upravo prostori koji služe djeci: kupaonice, sanitarni čvorovi i spavaće sobe. Sve ostalo je bilo u drugom planu, a tako se i naknadno događalo; rješavali su se prioriteti, a ostalo stavljalo "na čekanje", premda se uvijek nešto radilo i stajanja nije bilo. "Nikada nismo odjednom mogli napraviti jedan cijeli kat, već smo sami određivali cjeline. Primjerice, kuhinjski smo blok uređivali tri godine jer nije bilo novca za sve odjednom pa smo se snašli. Važno je ne odustati, a bitno je da se svaki kvadratni metar obnovi jer svaki i jest bitan", veli nam ona. Naravno da sve to nisu mogli sami.

Novi krov

- Kroz sve ove godine imali smo podršku Županije, makar uvijek ponešto, a bilo je bitno izboriti se i biti prepoznat kao takav, manje u Gradu, više u Županiji, jer su ovdje i smještena djeca iz cijele Županije, njih je više od 95 posto. U manjem postotku ovdje su smještena djeca iz Slavonije i Gorskog kotara, čak smo jedno dijete imali i iz Lastova. Imamo i tri učenika koji dolaze izvan Europske unije: jedan iz Makedonije i dvoje iz Vojvodine. Uglavnom su to djeca koju zanima Medicinska i Škola za turizam i ugostiteljstvo ili dolaze zbog nekog sporta, otkriva nam.

Prostor zgrade, koju dijele s OŠ Tone Peruška, a koji pripada Domu, proteže se na 2.100 četvornih metara. Prostor se koristi do potkrovlja, koje je u posljednjih nekoliko godina također renovirano. Kako je sve korespondiralo s coronom, tako je za građevinske radove to bio splet dobrih okolnosti. U to vrijeme renovirano je i krovište, kao i fasada s dvorišne strane zgrade, a koja je bila opasna, manje važno i estetski neatraktivna, dok je atrij sad funkcionalan i lijep te ga koriste, kako djeca Doma, tako i djeca OŠ Tone Peruška.

Učenički dom PulaUčenički dom Pula ( Snimio Duško MARUŠIĆ ČIČI)

- U posljednje tri godine u Dom su uložena tri milijuna kuna, što europskih sredstava, posredstvom Istarske županije, koja je i osnivač, što kroz druge projekte. Bili smo ipak skromni u zahtjevima, ali smo se i snalazili. Kad su se renovirali hotelski kompleksi, mi bismo si uvijek našli nešto dok ne kupimo novo, priča Meštrović. Sedam je godina, primjerice, projekt krovišta bio spreman i čekao pravi trenutak, jer je bila riječ o velikom novcu, a pazinska tvrtka "Vladimir Gortan" uredila ga je 2020. godine. U posljednjih nekoliko godina, u obnovi su uvijek bile angažirane veće ili manje firme iz Istre, poput Dalmisa iz Pješčane Uvale. Želja im je da se kapacitet ustanove proširi i u potkrovlje, koje je renovirano i ima uvjete da bi se ti planovi i ostvarili. "Dvadeset kreveta u tom prostoru bilo bi optimalno, a prema interesu kojeg roditelji iskazuju za Dom, time bi zadovoljili i njihovu potrebu", otkriva Meštrović.

Pomoć u učenju

U Dom mješovitog tipa smješteno je 114 djece u 30 spavaonica, čime je kapacitet maksimalno iskorišten. Već godinama za mjesto u Domu postoji lista čekanja na kojoj je godišnje u prosjeku 10 do 20 djece. Prosjek ocjena djece u koja ovdje borave koncem prošle školske godine bio je 4,6, iako ocjene nisu jedino mjerilo, kaže Meštrović.

"Ovo su djeca zainteresirana za puno toga i ne možete im ne ponuditi razne opcije i iskoristiti maksimalno potencijal grada, jer oni dolaze iz manjih sredina. Pohađaju sve pulske srednje škole, a najviše ih je u Medicinskoj, Umjetničkoj, Tehničkoj i Glazbenoj školi, s kojima i odlično surađujemo", kazuje ravnateljica o kreativnoj energiji koja vlada u samom Domu. Ona je očita i kroz njihove likovne radove, kojima je ukrašen gotovo svaki zid i ispunjena svaka vitrina ovog mjesta. Radovi su to nastali uz mentorstvo akademskog slikara i grafičara Željka Bužlete.

Učenički dom PulaUčenički dom Pula ( Snimio Duško MARUŠIĆ ČIČI)

- Voljela bih da domovi, kao dio srednjoškolskog obrazovanja, budu prepoznati. Oni predstavljaju brojčano mali, ali po značaju važan segment obrazovanja. U Hrvatskoj postoji 56 domova, u kojima boravi oko 8.000 djece. Ako priču okrenete s druge strane, u jednoj Puli bi bez našeg doma bilo 114 učenika manje, a to bi bilo pet razrednih odjela bez kojih bi Pula ostala. Učenički dom predstavlja jedan pravedan oblik, socijalnu jednakost i priliku za talentiranu djecu, koja dolaze iz manjih sredina, da imaju izbor. Da, recimo, nema doma pri Pazinskom kolegiju, njega bi pohađala samo djeca koja žive u Pazinu i bližoj okolici, što bi bilo nedovoljno. Djeca imaju brojne aktivnosti, praksu i bez mogućnosti koji im pruža Dom mnogi bi samo uz puno odricanja, cijelog dana na putovanju, uspijevali obaviti sve svoje zadatke. Ovako, sve im se odvija u jednom manjem krugu, a u pauzama između aktivnosti, borave u Domu, kaže Meštrović.

- Djeci je kompletno organiziran život: od zdravstvene zaštite, preko pomoći u učenju, do mentorskog rada. U Domu radi ukupno 23 djelatnika: među njima je pet odgajatelja, noćni pazitelji, a sve da bi im kroz 24 sata bio organiziran život. Sve je pokriveno, od kuhinje, tehničkog i administrativnog osoblja, do stručne suradnice - psihologa, medicinske sestre, a i ja sam pedagog. Kadrovski smo ekipirani. Kako smo mic po mic uređivali kuću, a sad u njoj uživamo kao cvrčci, tako sam se borila i za kadrove jer se kvaliteta ne može postići bez ljudi. Optimizam me nikad nije napustio, a kad vidim zadovoljstvo djece, njihove priredbe, druženja, to mi se sve u trenutku vrati, zaključuje ravnateljica Učeničkog doma Milica Meštrović.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter