Teku godine, Pula je pod Italijom. Dana 28. srpnja 1936., u 11 sati, inaugurirani su počeci radova na novoj, suvremenoj autobusnoj stanici u Puli. Nova zgrada, smještena između Carrarine i Carduccijeve (danas Istarske) ulice, trebala je riješiti problem zaustavljana putničkih vozila po gradu. Prije toga, putnici su se u autobuse iskrcavali ili ukrcavali na Danteovom trgu, na Giardinima i kod pulske tržnice. Treba podsjetiti, Pula je tada imala dvije autobusne tvrtke: onu za gradski prijevoz (Grattoni) i međugradski i lokalni (Cesare Torta). Osim povezanosti s mjestima Puljštine, tvrtka Torta vozila je linije do Trsta i Rijeke.

Kasnilo otvaranje

Predviđena inauguracija nove zgrade trebala je biti održana tijekom 1937. godine, najvjerojatnije najesen. To se, iz nekog razloga, nije dogodilo tada, a o kašnjenju otvaranja stanice pisalo se i u pulskom dnevnom tisku u članku pod naslovom "Što se čeka?" na samom izmaku te godine. Veoma diplomatski, kritizira se državna birokracija koja "postavlja nepotrebne prepreke" i prisiljava putnike koji su uredno platili karte da umjesto u tunelu gotove stanice čekaju prijevoz na kiši i hladnoći na Danteovom trgu. Tko zna, možda se čekala suglasnost nekog državnog tijela, ili su se rješavale krive "klase" i "urbrojevi" na službenim aktima?

Početak rada stanice bio je 1. travnja 1938. godine. Kako je opisuju tadašnje novine, građevina, u modernističkom stilu, na ponos je grada i zaslužna je dobrodušnosti i poduzetnosti investitora, Cesarea Tortea, kao i sposobnosti i izvrsnom ukusu inž. Bernardina Fabra (koji se osim arhitekturom bavio i pjesništvom). Veličanstveno središnje tijelo, koje visoka kolonada čini impozantnim i vitkim, predstavlja najljepši dio građevine.

Novi kolodvor, izgrađen prema čvrstim kriterijima praktičnosti, sastoji se od golemog i elegantnog zakrivljenog tunela, sa svodovima od staklenih blokova koji osvjetljavaju taj tunel tako da istovremeno daju veseo i elegantan izgled. Putnici koji uđu u ogromnu čekaonicu sa strane ulice Carducci, gdje se nalaze blagajne za prodaju karata raznih prijevozničkih tvrtki, mogu prijeći tunel do elegantnog bara, koji također ima ulaz na Carrarinoj ulici. Usluge za građane upotpunjuju izuzetno moderni sanitarni čvorovi s kupaonicama i tuševima te udobnom frizerskom uslugom. Ostatak goleme zgrade zauzima, u prizemlju, tvrtka Torta, za svoje garažne usluge, urede i radionice. U prizemlju se nalazio izlog i prodajni centar automobilske tvrtke Lancia. Na gornjim katovima nalazilo se nekoliko otmjenih i gospodskih stanova. Tako je to funkcioniralo u doba Italije.

Zadnji autobus

Kolodvor je opsluživao građane Pule i druge putnike tijekom cijelog jugoslavenskog razdoblja, sve do suvremenog razdoblja na izmaku u novo tisućljeće. U međuvremenu su se autobusi povećali, njihov broj u gradu upeterostručio, a i problematično je bilo primati takva vozila u uži centar grada. Nove vlasti osmislile su novi kolodvor na području bivše vojne zone u Šijani.

Puhački orkestar je popratio ulazak zadnjeg autobusa u staru autostanicu

Tako je 20. prosinca 2002. uvečer stigao i zadnji autobus u staru autostanicu, onaj na relaciji Zagreb – Pula. Ulazak zadnjeg busa koračnicama je popratio Puhački orkestar Grada Pule, u kojemu sam i sam svirao. Sjećam se začuđenih lica pridošlih putnika koji su se iščuđavali čime su zaslužili takav svečani doček. Fotografije događaja pronašao sam u folderu, a njihov autor je bio moj otac koji je revnosno pratio sve naše nastupe. Na fotografijama se može primijetiti da su događaju prisustvovale i poznate osobe, kao tadašnji gradonačelnik, Luciano Delbianco, legendarni Boris Nemeš i mnogi drugi.

Razočarava činjenica da se tunel, s predivnim zidnim slikarijama i jedinstvenom arhitekturom, nije mogao iskoristiti bolje od nemaštovitog i građanima nedostupnog i zatvorenog parkirališta.

Boris Nemeš i tadašnji gradonačelnik Luciano Delbianco

Povezane vijesti

• Priča o jednoj od mnogih nestalih Pula: ZABORAVLJENA ČETVRT SV. POLIKARPA
• CIVILNI HIDROAVIONSKI PROMET U PULI Prije 88 godina: Od Pule do Venecije avionom za 50 minuta
• Pulski aerodrom bio je važna točka lovačke avijacije u najzapadnijem dijelu protuzračne obrane Jugoslavije. BIO JE I ŠTIT TITOVE REZIDENCIJE NA BRIONIMA