Ilustracija (Snimio Milivoj Mijošek)
- Dobio sam u butigi 200 forinti umjesto dva eura. A što reći - 0,51 euro. Nasmijalo me. Dobio sam u nekoj od butiga u shoping centru, a poslije sam išao na benzinsku i zamalo i ja platio u istoj "valuti". Sreća da je momak zamijetio. A vjerojatno je neka od "mlađahnih", kao i ja, gospođa na kasi, napravila isti previd. Ne mislim da je bilo zloće, ili onog "šalji dalje". A onome čija je to prvobitna ideja, želim plaću u istoj moneti, kaže nam jedan Puljanin te dokumentira i fotografijom.
Napominje da ne treba uzimati k srcu sve što se dešava prvih dana konverzije. Gospodin je pomorac i putuje po svijetu pa dodaje da su vjerojatno Mađari i svjesno "sapunali" priču s kovanicama, maltene istima, a zamalo bezvrijednima.
- Nije mi se nikada nigdje desilo ništa slično. Istina, jednom u Argentini zabunom sam pokušao platiti vijetnamskim dongima umjesto pesosima, a kako sve te "bakule" držim u istom posebnom takuinu, u škurom mi se potkrala greška. Na kraju sam platio u dolarima, ostavio dobru manču i sve se završilo s osmjehom i zafrkancijom. I tako je najbolje. Inače, svojedobno, u doba Jugoslavije, njujorški metro je bio prepun jugo-kovanica od jednog dinara.
Bili su veličinom i težinom identični žetonima koji su se onda koristili za metro, naravno, dinari su bili maltene bezvrijedni. Ispada na kraju, sve mijenjamo, države, zajednice, valutu i novčanice, ali stare dobre navike i "snađi se druže", ostaju. Puno bolje sam prošao nego da sam dobio povrat od 200 funti… sudanskih, šali se simpatični Puljanin.