Jedna od najžilavijih gradskih legendi svakako je radničko bacanje rukovoditelja Uljanika u rivu za vrijeme štrajka krajem rujna 1967. godine, no o prisilnom kupanju nema pismenog traga, već se samo spominje fizički obračun… i naknadno kažnjavanje radnika
Unutar zidina brodogradilišta Uljanik 27. rujna 1967. godine održan je čuveni štrajk radnika zbog nižih primljenih plaća, a pojedine rukovoditelje nezadovoljni radnici navodno su bacili u more i u trenu ušli u gradsku legendu. Radnici su se tada fizički obračunali s financijskim direktorom, tehničkim direktorom i predsjednikom Radničkog savjeta, a glavni direktor Uljanika bio je Alfred Foskio. Zahtjevi radnika istog su dana prihvaćeni, no oni uključeni u sukob suočili su se s izbacivanjem iz radne organizacije, kaznenim prijavama i disciplinskim postupcima, za kojih je 13 radnika suspendirano. Iz tog popisa kažnjenih, što je važno za razumijevanje donjeg dijela ovog teksta, vidljivo je da je riječ o uglavnom kvalificiranim i visokokvalificiranim radnicima.
- Nigdje nisam naišao na pismeni trag o tome da su radnici u štrajku 1967. godine bacili pojedine rukovoditelje u more, kazao je preksinoć na pulskom Filozofskom fakultetu doktorand Igor Stanić tijekom svog predavanja o turbulentnom razdoblju Uljanika od pokretanja privredne reforme 1965. do donošenja Zakona o udruženom radu 1976. godine. Dio je to njegovog doktorskog rada, radničkom klasom Uljanika u socijalizmu znanstveno se bavi već šest godina, a već neko vrijeme na poslijediplomskom studiju moderne i suvremene hrvatske povijesti zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Stanić je vanjski suradnik Centra za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma (CKPIS) i Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Puli.
Štrajk od četiri sata
- Štrajk je trajao četiri sata. Ali je štrajk odjeknuo jer je tada Uljanik imao oko 5.000 radnika. Neposredan povod za izbijanje štrajka bio je novi pravilnik o obračunu plaća, zbog čega je jedan dio radnika iz neposredne proizvodnje bio oštećen, dobivši manja primanja. Iako su Uljanikove plaće tada bile iznad nacionalnog prosjeka (dio je uljanikovaca ipak imao ispodprosječna primanja), no postojale su razlike u plaćama unutar internih Uljanikovih firmi. Dublji uzrok štrajka je, kako je rekao Stanić, otuđeno, kontrolirano samoupravljanje. Zbog odnosa moći najzanimljiviji dio predavanja bio je taj o štrajku 1967. godine.
Prema Stanićevim riječima, Uljanik se nakon uvođenja privredne reforme 1965. dobro nosio s tržištem unatoč kriznim trenucima, a osigurana je kvaliteta različitih brodova. Kada su 1974. dva broda isporučena Šveđanima, njihov je brodovlasnik kazao: "Ovo su zapravo ručno rađeni Rolls Roycevi i daleko nadmašuju brodove u svojoj klasi!" (Zoran ANGELESKI)