Neke ljude svakodnevno susrećemo na istim relacijama, znamo da su uvijek tu, no, nerijetko se zapitamo tko su oni, čime se bave, kakvu životnu priču donose. Jedan od njih je i Ilija Guberina, dobro poznat brojnim Puljanima. 

Tijekom ovih posljednjih godinu i nešto, razdoblja lockdowna i epidemioloških mjera, kada su uglavnom Puljani išli tek da "ulove" malo zraka đir Lungomare, on je tamo bio uvijek neizostavan. Ujutro, popodne, navečer, kada god. I prisjetila sam se tada da sam ga ranije, tijekom "starog normalnog" viđala svugdje gdje bih poslom išla: u Čitaonici kluba umirovljenika, Gradskoj knjižnici i čitaonici, Domu hrvatskih branitelja, raznim galerijama, manifestacijama - uvijek s fotoaparatom.

- Život sam proveo, a i dalje provodim fotografirajući. Došao sam 1969. ovdje iz Šibenika zajedno s danas nažalost pokojnom suprugom, i bili smo cijeli život uljanikovi radnici, sve do mirovine. Ja sam tamo radio kao fotograf, a kasnije i kao snimatelj, za što sam prošao i obuku. No, godinama sam fotografirao sportska događanja i za vaš list, za Sportske novosti, kao i za stranice svih ostalih novina koje su ovdje izlazile. Kolike generacije "Istre", "Uljanika", "Pula ICI", "Medulina", pa i Rovinja, klubova iz okolice Pule sam snimao. Sjećam se suradnji s pokojnim novinarima Pjerom Ladavcem i Branislavom Mihajlovićem, i kao umirovljenici smo Bane i ja i dalje pratili sportske zbivanja, veli Guberina.

Navodi da je čak neko vrijeme, godinama unazad, javljao rezultate s utakmica i sastave.

Ističe da je tijekom godina snimio tolika zbivanja, da ima bogatu fotografsku arhivu, koju sada sprema na nove medije, a s informatičke strane ističe da mu je zet dosta pomogao.

 - Morao sam naučiti i te nove tehnologije, biti ukorak s vremenom. Iako sam najviše fotografirao sportska događanja, nisu nedostajala niti ona druga, fotografirao sam od hrvatskih predsjednika do običnih ljudi na ulici. Sjećam se jedne zgode kada sam fotografirao pokojnog predsjednika Tuđmana i pokojnu ministricu Vesnu Girardi Jurkić, kako mi je bilo izazovno to snimanje. Sada fotografiram uglavnom samo zalaske sunce, prirodu, Lungomare je praktički moj "dnevni boravak", obvezno prođem tu nekoliko puta dnevno, "odradim" deset do 15 kilometara, nekada sam i više, te ponekad još nešto odradim neko sportsko snimanje, ali zadnjih godina to je vrlo malo. Kroz godine, radio sam honorarno i za bolnicu, tadašnji Medicinski centar, fotografirao neka postignuća, surađivao s više liječnika. Drago mi je da sam kroz svoj rad upoznao toliko ljudi, stekao toliko iskustva, veli Guberina, kojega mnogi nazivaju dobrim duhom Lungomara.

Veli da mu je drago susresti tijekom svojih šetnji ljude s kojima je kroz godine surađivao na razne načine, ali i vidjeti nekadašnje sportaše s njihovom djecom, unucima, koji se također bave sportom.

Povezane vijesti

• Radionica o osnovama digitalne fotografije
• Počeli 31. Retkovački susreti kazališnih amatera u Vukovarsko-srijemskoj županiji
• Susreli se kardinal Bozanić i ministar Grlić Radman