D. ŠTIFANIĆ
"Kad se čovjek bori za egzistenciju, nema vremena posvetiti se u potpunosti boksu. Počeo sam s fliperima i biljarom koje sam držao na Zlatnim stijenama, u Dobroj kapljici i Patinaggiu i to su glavni krivci što nisam postao prvak svijeta. Izgubio sam za dlaku", prisjeća se Pero Tadić, legendarni pulski boksač i poduzetnik, vlasnik popularne i uvijek dobro posjećene pizzerije Jupiter, koju još od 1991. vodi u Ulici Castropola, u središtu Pule. Prostor je, kao zaslužni sportaš, trostruki šampion Jugoslavije, osvajač europskih i svjetskih bronci, dobio od Grada. U početku je plaćao najam, a kasnije je nekretninu otkupio. Zapravo, bilo je to derutno i vlažno skladište proizvođača sladoleda Sladis u koje je valjalo puno uložiti, sigurno oko 250 tisuća tadašnjih njemačkih maraka, da bi se uopće privelo svrsi. Počeci nisu bili laki, prisjeća se Tadić. U početku se prodavalo pedesetak pizza dnevno.
- Putovao sam po svijetu, gledao tamošnju ponudu. U to vrijeme bila je kriza, Markovićevo doba, razmišljao sam da ponudim hranu pristupačnu svakome. Bilo je jako teško u početku. Bio sam u velikim dugovima, posudio sam sto tisuća maraka, srećom od rođaka, bez kamata. Dugo je to trajalo, četiri godine, dok nisam vratio dug. Posao je krenuo malo po malo… U početku smo uz pizzu nudili biftek i tartar ali to nije išlo pa smo to ukinuli. Tek smo poslije odlučili proširiti ponudu tako da danas uz pizzu nudimo sva druga jela, priča Tadić.
Ovdje se vodi briga o kupcu. Tadić se vodi jednostavnom filozofijom: gost mora biti zadovoljan i jelom i cijenom. Zato su porcije XXL. Ovdje se jede konkretno i obilato. Nema tu cjepidlačenja, kerefeka i slijedova.
- U nas je normalno, prirodno ponašanje, a gospoda Glembajevi neka idu na drugo mjesto. Radije idemo na kvalitetu i količinu, rezonira Tadić. Jela su jednostavna i brzo se pripremaju. Pizza, čak i ona bezglutenska, meso s roštilja, tjestenina, njoki, pljukanci s raznim umacima. Čuveni su po svojim njokima Jupiter i mega palačinkama s različitim preljevima koje za nas priprema šefica kuhinje Nada Pavlović. Jedna porcija može komotno zasititi trojicu. Uveli su i nove okuse, pa se odnedavno mogu kušati palačinke s kremom od maka, ali i one punjene kremom od bijele čokolade, prelivene višnjama.
Tadić je rođen 1956. u Duvnu, današnjem Tomislavgradu. U Splitu je završio srednju školu, obrazovao se za kemičara. Alkemičar sam, poput Coelhovog protagonista, šali se. Inače baš ne voli književnost, ali Coelho mu se svidio. Nakon srednje škole studirao je u Splitu na Kemijsko-tehnološkom fakultetu, a paralelno počeo i boksati. Prisjeća se početaka, negdje 1976., na Gripama, u tamošnjem boksačkom klubu. (Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)