Paleta Kumparičkinih proizvoda je široka: skuta, sirutka, jogurt, mlijeko, svježi i polutvrdi sir. Pucadur, sir s istarskim šafranom, proglašen je najboljim u Hrvatskoj * Na pulskoj tržnici svakodnevno nude šest vrsta ukusnih jela, a jelovnik se mijenja ovisno o sezoni
Kozji sir iz Kumparičke je čista hrana - minimalna manipulacija. Filozofija je to bračnog para Aleša i Saše Winkler koji u Cukrićima kod Krnice, samo 20-ak kilometara od Pule, već desetak godina vode stanciju Kumparička, na kojoj proizvode vrlo cijenjeni kozji sir i druge proizvode od kozjeg mlijeka. Winkleri, možemo to slobodno reći, spašavaju kozu čija je populacija u Istri, othranjenoj na kozi, svedena na minimum. Obitelj uzgaja 250 koza različitih pasmina (istarska, francuska, alpina, sanska, miješana) koje su isključivo na ispaši, velikoj i čistoj površini pašnjaka od 250 hektara. Sve što ovdje nastaje je ekološko. Sirevi se proizvode od nepasteriziranog mlijeka čija temperatura ne prelazi 37 stupnjeva, tako da sve ono što je dobro u siru i ostaje, kaže Aleš.
Osam zaposlenih
Na pitanje zbog čega koze, dobivamo logičan odgovor:"Istrijani su je odabrali, valjda znaju zašto su je uzeli kao simbol. Pogodili su, jer kozama je u Istri lijepo". A lijepo je i Winklerima, koji su u Istru, upravo zbog tog jednostavnog razloga, stigli iz Ljubljane. Aleš se u Sloveniji bavio investicijskim fondovima i nekretninama, a supruga Saša je psihijatrica.
- Grad je super stvar, ali napustio sam ga s 44 godine, nakon što sam ga dobro izkonzumirao. U drugom dijelu života spoznao sam da je ta odluka bila pravilna, više sam se posvetio obitelji, djeci. U gradu imaš osjećaj da si taksist, ovdje je drugačiji lifestyle, u kontaktu si s prirodom. Kad padne mrak, ne trebaš biti budan do 23 kao da si u šoping centru. Gradovi se održavaju umjetnom rasvjetom, a mi se nismo evolucijski puno promijenili, kaže Aleš. Sin Bor (14) se bavi konjima, državni je prvak u endurance jahanju na 60 kilometara, a kćer Tita (21) u Ljubljani studira filozofiju. Vole prirodu, a hoće li nastaviti posao roditelja, rano je govoriti.
- Djeca prvo moraju otići, a onda možemo razgovarati. Svatko treba graditi svoju priču.
Do dolaska u Istru Aleš nije bio sirar, sve je naučio putem knjiga i interneta. Krenuli su s malim stadom od 30 koza koje su čistile teren oko stancije iz 14. stoljeća koju su kupili 2002. godine i obnovili je. Potom su broj koza zaokružili na stotinu, a danas ih imaju gotovo triput više, a o tom kompleksnom živom pogonu brine osmero zaposlenih. Kad je o ekološkoj proizvodnji riječ, ne može se govoriti o jednom proizvodu, okus sira ovisi o vrsti biljaka koje životinje pasu. Paleta Kumparičkinih proizvoda je široka: skuta, sirutka, jogurt, mlijeko, svježi i polutvrdi sir. Pucadur, sir s istarskim šafranom, proglašen je najboljim u Hrvatskoj. Put do sira nije lak: koza u prosjeku daje 1,3 do 1,5 litara mlijeka dnevno, a za kilogram polutvrdog sira teškog pola kilograma potrebno je 15 litara. Higijena je tu vrlo bitna, mužnja je strojna, a jakog mirisa nema jer životinje borave na otvorenom. Na stanciji se, u konobi Primitiva, sir može kupiti i prigristi, a obitelj će ga iskombinirati s jelima mediteranskog bazena. Koriste namirnice iz vlastitog vrta ili one koje rastu u radijusu od tri kilometra. (Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)