Maria Blažina predsjednica je rovinjskog SDP-a, koji već duže vrijeme nosi ulogu jedine jasne i glasne oporbe u Gradu Rovinj-Rovigno. Na nacionalnoj razini i u drugom je mandatu članica Glavnog odbora SDP-a, te nositeljica dijela politika vezanih uz održivo gospodarenje otpadom, zaštitu okoliša i zelenu tranziciju.

U Gradskom vijeću i u svojoj stranci sebe vidi kao korektiv, odnosno nekoga tko nema dlake na jeziku, tko otvoreno iznosi svoje stavove, spreman je izgovoriti neugodnu istinu i davati konstruktivne prijedloge, te inzistirati na njima sve dok ne budu prihvaćeni, bez obzira na to koliko to vremena i energije zahtijevalo.

RAZVOJNI PUT

Rođena u Švicarskoj, odrasla djelomično u Slavoniji, Varaždinu i zagorskom kraju, Blažina za sebe voli reći da od prvog udaha živi multikulturalnost punim plućima.
„Čovjeka formira malo nasljeđe, malo odgoj, a ponajviše okolina u kojoj živi, pa tako ja za sebe volim reći da u srcu nosim švicarsku pedantnost i temeljitost, slavonsku širokogrudnost i istrijanski ponos. Najduži životni staž imam u Istri, u Rovinju. Tu sam od 2000 –te godine kada sam se zaposlila u Centru za istraživanje mora. Tako je krenula moja znanstvena karijera. Oceanologija je poziv u koji se lako zaljubiš, jer je rad na moru, na terenu u direktnom svakodnevnom kontaktu s prirodom, najljepši i najizazovniji poziv na svijetu.

Kako sam napredovala tako su se i obaveze i odgovornosti mijenjale. Od 2020-te godine vodim Laboratorij za morsku ekotoksikologiju i bioremedijaciju, a do sada sam uspješno vodila šest znanstveno-istraživačkih projekata financiranih iz hrvatskih nacionalnih i europskih fondova“.

MOTIVACIJA ZA POLITIČKO DJELOVANJE

S porastom iskustva u monitoringu stanja i spoznaja o promjenama u Jadranu izazvanim čovjekovim djelovanjem, širi se slika na društvene aspekte problema ljudske nebrige o okolišu i neodgovornog upravljanja resursima.

„U politiku sam se uključila kad sam uvidjela koliko su znanost, obrazovanje i gospodarstvo međusobno povezani i ovisni o administraciji, politici, uređenosti i primjeni zakona. Koliko god se ti htio ne baviti politikom, ona će se kad-tad baviti tobom, i na tebe se odraziti. Rad u politici, pogotovo lokalnoj, svodi se na stalnu komunikaciju s ljudima, na osluškivanje problema i iznalaženje rješenja. Osjećaj da direktnim djelovanjem možeš popraviti kvalitetu života svojih susjeda, prijatelja i sugrađana, jest neprocjenjiv. Osjećaj da možeš svoj grad učiniti boljim mjestom za život, također.“

NAPREDUJEMO LI ZAISTA ONAKO KAKO NAM KAŽU?

U široj javnosti Rovinj slovi za relativno uređen grad. Međutim, građani nisu zadovoljni. Mnogi aktivno prigovaraju, pa je tako i na društvenim mrežama otvoreno nekoliko stranica i profila koji služe isključivo za prigovore, isticanje nedostataka i izražavanje nezadovoljstva građana.

„Istina, započeli su se neki za Grad značajni infrastrukturni projekti, no moramo biti potpuno
iskreni, to su projekti koji su u proračunu i u planu rada već 20-40 godina! Ne možemo smatrati pohvalnim što u 21. stoljeću uvodimo kanalizaciju i pročišćivače otpadnih voda - jer to samo govori da to do sad nismo imali. Županijski Dom za starije smo proširili i sa velikim iznosom gradskih proračunskih sredstava, ali ni liste ni vrijeme čekanja nisu se smanjili te naši sugrađani svoje mjesto u domu i dalje čekaju 7-8 godina.

Nedavno je izgrađeno 28 POS-ovih stanova, a na zadnji natječaj je pristiglo čak 300 novih prijava. Istovremeno se na sve strane razbuktava gradnja luksuznih objekata privatnih investitora čije cijene dosežu i 10.000 eur/m2, što je našim građanima nepriuštivo.
Kozmetička borba protiv bespravne gradnje nije polučila nikakav rezultat, nered u prostoru je, iz dana u dan, sve veći. Istovremeno temeljna infrastruktura koja podržava javne usluge i svakodnevni život građana, propada ili je već odavno propala, a gradska vlast nema interesa da ju popravi ili napravi novu.

Gdje je odvodnja oborinskih voda u gradskim četvrtima poput Lamanove, Centenera, Concette ili u Starom gradu? Gdje su nogostupi, rubnici, vertikalna signalizacija, rampe za osobe u invalidskim kolicima, putokazi za slijepe i slabovidne, ulična rasvjeta, koševi za smeće, širokopojasni Internet, a da o uređenju zelenih površina i ne govorim? Gdje je osnovna infrastruktura u naseljima Gripole i Cocaletto? Sve te male stvari koje nama, cjelogodišnjim stanovnicima, znače jako puno mogle bi se uspješno iskomunicirati i ostvariti kroz mjesne odbore, koje nemamo i tu držimo neslavni rekord u Hrvatskoj. Postoji samo jedan mjesni odbor „Rovinjsko Selo“ koji ima svoj godišnji proračun, izvršava svoje planove i programe, pa jedne godine obnove društveni dom, druge godine srede igralište, imaju tradicionalnu Antonju, feštu od maškara...

Ostali građani Rovinja nemaju tu mogućnost. Osnivanje mjesnih odbora kako je predviđeno Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi nužnost je našeg mjesnog i lokalnog napretka i poboljšanja kvalitete života koje počinje od našeg kućnog praga. Mi u SDP-u želimo mjesne odbore, jer kroz njih građani mogu organizirati manifestacije, predlagati projekte koji su važni za njihovo naselje, tražiti informacije od gradske uprave, iskazivati svoje potrebe i direktno raspolagati dijelom svog novca. Gdje će biti drvored, parking ili dječje igralište, odlučivat će stanari pojedinog mjesnog odbora odnosno gradskog kvarta.“

DIREKTNA DEMOKRACIJA, TRANSPARENTNOST I JAVNI PRIJEVOZ

Direktna demokracija, kako ju vidi Blažina, uključuje i transparentnost trošenja proračunskih sredstava i donošenja odluka. Gradsko vijeće mora biti otvoreno za javnost putem video-linka. Tu praksu imaju brojni gradovi, a Rovinj je jedan od rijetkih koji se tome godinama sustavno opire. Gradski računi, sljedivost uplata i isplata od izvora pa do krajnjeg korisnika moraju biti vidljivi građanima. Svatko ima pravo znati koliko se gradskog proračunskog novca troši i na što.

„Kad se odluke donose netransparentno, iza zatvorenih vrata u odabranom krugu ljudi, počnu kružiti oprečne informacije. Primjerice, navodno je izračunato kako javni prijevoz u Rovinju ne bi bio održiv - međutim nitko nikad nije vidio studiju troška/koristi koja bi pokazala stvarne brojke i to unosi opravdanu sumnju u iskrenost izjava vladajućih. Naša inicijativa i peticija za uvođenje ekološkog javnog prijevoza, koju je potpisalo 2.000 sugrađana, pokazuje upravo suprotno.

Iznos koji smo mi procijenili kao potreban daleko je manji od onog kojeg navode vladajući. Uz to, postoji više modela financiranja na koje se možemo aplicirati i tako smanjiti inicijalni trošak. Tehno-menadžerski pristup kojim se vodi grad unazad 10-ak godina doveo nas je do ovoga što imamo sad, a to je, pored ostalog, i 1.000 stanovnika manje. Javni prijevoz prijeko je potreban starijim sugrađanima, onima koji ne voze, nemaju novca za taksi, nemaju obitelj na koju bi se mogli osloniti. Javni prijevoz potreban je i djeci za svakodnevni odlazak u školu, na slobodne aktivnosti i za društveni život.

POSTOJEĆE STANJE I RAZLOZI ZA UZBUNU

Jako je puno buke oko „apartmanizacije“, monokulture turističke djelatnosti, gubitka stalnih radnih mjesta, pogodovanja krupnom kapitalu i suludom porastu životnih troškova.

„Urbanistički gledano Rovinj nije toliko devastiran kao neki drugi obalni gradovi, ali je na dobrom putu da to uskoro postane. Širenjem građevinskih zona grad nije sebi dao prednost za razvoj urbanih sadržaja koji bi nama građanima osigurali kvalitetnije usluge i rasteretili centar grada. I dalje imamo rastući pritisak na centar, i dalje imamo rastuće prometne gužve, nedostatak parkinga, a nije riješen ni problem bespravne gradnje. Nove zone širenja grada trebaju ponuditi izgradnju velikih više-etažnih parkirnih garaža, gdje bi turisti ostavili svoja vozila i nastavili do centra javnim gradskim prijevozom po sistemu „park&ride“. Lamanova i Gripole, u svom planu širenja, pogodni su i za izmještanje iz najužeg centra grada (primarno zbog funkcionalnog poslovanja) Javne Vatrogasne postrojbe, Doma zdravlja i Komunalnog servisa. Ne smijemo zaboraviti i da je potrebno sačuvati i dodatno valorizirati javne zelene površine za šetnju, biciklizam, rekreaciju i zaštitu od klimatskih promjena.“

Još ima politika prema kojima je dr. sc. Blažina jako kritična te ih smatra dugoročno neodrživim:
- dugogodišnje (ne)vođenje kadrovske politike vodi nas u vrlo nezavidnu i neodrživu budućnost koja se temelji na sezonskoj radnoj snazi nižeg i niskog obrazovnog profila uglavnom u turizmu i građevinarstvu dok istovremeno naši mladi i školovani ljudi, sa diplomama i doktoratima, odlaze jer im grad ne pruža mogućnost zapošljavanja u njihovoj struci;
- Stambena politika je također zabrinjavajuće podbacila: u posljednjih 20-ak godina izgrađeno je vrlo malo POS-ovih stanova po priuštivim cijenama. Neki drugi, alternativni model nije ponuđen, pa nam tako mlade obitelji odlaze i svoje trajno stanovanje pronalaze u susjednim općinama i gradovima.
- Gospodarska se politika, nekad jakog i diverzificiranog gospodarstva, svela na opasnu monokulturu turizma i nadu da ćemo zauvijek moći živjeti od rentijerstva. Gotovo da i nema proizvodnje, zanatstva, inovacija ili kreativne industrije koje bi bile sigurna protuteža turističkoj monokulturi. Grad mora nuditi svojim građanima subvencije, prostore, edukacije i još mnogo toga da bi osigurao svoju gospodarsku budućnost. Turizam da - ali isključivo onaj cjelogodišnji, održivi i selektivni koji dugoročno ne ostavlja duboke rane u prostoru ili na socijalnom i gospodarskom polju.
- Proaktivne politike vezane uz klimatske promjene, energetska samodostatnost, ekološku proizvodnju i smanjenje ekološkog otiska jednostavno ne postoje. A morale bi. „Rovinj se nalazi na obali, i već sada osjećamo posljedice klimatskih promjena – ekstremne oborine, poplave, porast razine mora. Međutim u sustave prilagodbe i zaštite Rovinj malo ulaže i ne planira strateški, za razliku od drugih primorskih gradova. Energetska samodostatnost ne postoji – nemamo planove za solarne sustave na javnim zgradama, ni poticaje za građane. Zelene politike su na papiru, a u stvarnosti beton i bespravna gradnja uništavaju svaki kutak prirode“.

Sve navedeno ukazuje da se Rovinj, unatoč promoviranoj marketinškoj fasadi o redu, bogatstvu i uspjehu, nalazi u dubokoj strukturalnoj krizi. „Grad se pretvara u servis turizmu, dok nam nedostaje odgajatelja, učitelja i profesora, medicinskog i laboratorijskog osoblja, socijalnih radnika i pedagoga,... Gdje su stalna radna mjesta? Tko će sutra raditi u vrtićima, školama, bolnici, domu zdravlja, domu umirovljenika? Ako nemamo ljude, nemamo ni grad“, poručuje Blažina, upozoravajući da problem nije samo lokalnog karaktera, ali da upravo lokalne politike mogu dati konkretne odgovore.

ŠTO JE S OSJETLJIVIM SKUPINAMA POPUT UMIROVLJENIKA, DJECE S POSEBNIM POTREBAMA I INVALIDIMA. ČESTO ZA NJIH IMA NAJMANJE SREDSTAVA. KAKO TO PROMIJENITI?

„Upravo se na ovim ranjivim skupinama ljudi pokazuje senzibilnost društva kako bi njihov svakodnevni život bio čim kvalitetniji. Rovinjska udruga osoba s posebnim potrebama radi vrlo kvalitetno, no u potpuno neadekvatnom i skučenom prostoru. Godinama slušamo o njihovom preseljenju, ali oni su još uvijek ondje, iza centralne apoteke.
Nadalje, već sam spomenula duge liste čekanja za mjesto u Domu za stare i nemoćne osobe.

Promijenit ćemo i jedno i drugo na način da će se izgradnjom i preseljenjem doći do kvalitetnog prostora a liste čekanja postat će stvar prošlosti. Umirovljenicima će biti ponuđeni i novi modeli pomoći kako bi svatko odabrao onaj model koji mu u danom trenutku najviše odgovara. Što se tiče njihovog životnog standarda zbog nedopustivo malih mirovina u najkraćem će roku biti pripremljena stručna analiza postojećeg stanja kako bi se redovito (a ne samo prigodno) pomoglo najpotrebitije.

KULTURNA SCENA U ROVINJU

Rovinj se oduvijek dičio svojom tradicijom i kulturom i dugo je imao razloga za svoj ponos. No, kad ne bi postojao kulturni amaterizam i entuzijasti koji ga vode, Rovinj bi se srozao u duboki kulturni ponor. Netragom je nestao ugledni međunarodni festival fotografije „Mundijal fotofestival“, nestala je jedinstvena Grisia, Šoljanovi dani su godinama začahureni u istoj šabloni bez kreativnog pomaka, Muzej Grada Rovinja već se pet godina rekonstruira i zatvoren je za javnost a kraj se još ni ne nazire, kazalište Gandusio ne raspolaže ni minimumom suvremenih tehničkih i prostornih standarda, ukinuta je ljetna pozornica Monte, desetljećima Rovinj nije svoje javne prostore oplemenio nekom umjetničkom skulpturom, itd., itd…

Takvo je stanje neizdrživo i neodrživo te zahtjeva temeljitu reorganizaciju i izradu nove kulturne politike koja bi Rovinj ponovno vratila na kulturnu kartu Istre i Hrvatske. A Rovinj i danas, kao i nekad, ima velikih kreativaca koji će to znati uobličiti i iskoristiti sve kulturne potencijale koje ovaj grad pruža.

ŠTO BI TREBALO JOŠ PROMIJENITI, ŠTO JE ALARMANTNO?

Još ima mnogo pitanja koja su u našem fokusu. Ja ću u ovom kontekstu izdvojiti samo neka od njih – i da, alarmantna su:

1. Način upravljanja gradom: Umjesto zatvorenog, tehno-menadžerskog modela – potreban je otvoren, demokratski i uključiv pristup. Građani nisu promatrači, već odlučujući faktor – to je njihov grad i oni moraju zadavati svoje prioritete.
2. Redovito nadograđivati infrastrukturne objekte: oborinsku odvodnju, nogostupe, rasvjetu, putokaze za slijepe, rampe za osobe s invaliditetom, gradske biciklističke staze, nova dječja igrališta, javni toaletni prostori sa tuševima, WC-ima za djecu, odrasle i invalide, uredne zelene površine sa klupama za odmor i socijalnu interakciju, uređena prigradska naselja, redovito održavanje svih javnih površina, uvođenje prometnog reda, uvođenje javnog ekološkog gradskog prijevoza sa subvencioniranim cijenama za umirovljenike, djecu i osobe sa posebnim potrebama, uvođenje javno-privatnog partnerstva gdje je god to moguće – sve su to osnovne stvari u jednom gradu, a ne privilegiji kako IDS-ovo rukovodstvo to doživljava.

ŠTO OČEKUJEM OD OVIH LOKALNIH IZBORA U SVIBNJU 2025. GODINE

„Vrijeme je da mnogim pojavama u našem gradu kažemo dosta. Dosta bespravnoj gradnji, dosta betonizaciji, dosta rasprodaji prostora i nekretnina onima koji ovdje ne žive, ne stvaraju i ne doprinose zajednici. Vrijeme je da se zauzmemo da Rovinj pripada svojim građanima. Vrijeme je za Rovinj u kojem će transparentnost biti pravilo, a ne iznimka, u kojem će svaki cent iz proračuna biti javan, dostupan i opravdan. Vrijeme je za donošenje odluka kroz dijalog, a ne monopolistički, iza zatvorenih vrata.
Želim grad u kojem će priuštivo stanovanje biti realnost za svakoga tko ovdje živi, radi i želi stvarati obitelj. Želim grad koji ulaže u zdravstvo, u kojem nije privilegij dobiti liječnika, već osnovno pravo - gdje zdravstvena skrb ne izostaje onda kada je najpotrebnija.

Želim Rovinj koji osigurava vrtiće, škole, slobodne aktivnosti, koji osigurava radna mjesta ali i domove za starije, pomoć u kući, patronažne sestre i ljudsku toplinu koja često znači više od svega. Želim grad koji potiče kulturu, obrazovanje, sport i rekreaciju – ne kao turistički sadržaj, već kao temelj zdravog društva koje njeguje tijelo, um, duh i zajedništvo, suživot i antifašističke postulate koje i mlade generacije moraju dalje razvijati i u tom duhu živjeti.

I na kraju – želim Rovinj koji cijeni humanost. Koji podržava i potiče rad udruga, organizira humanitarne akcije, brine o životinjama, promiče dobrovoljno darivanje krvi i ne zaboravlja ono što nas čini ljudima.

Jer Rovinj to može. Rovinj to zaslužuje. To je Rovinj kojeg vam nudim i kojeg ćemo graditi zajedničkim snagama nakon 18. svibnja.“

Povezane vijesti

• Sanja Radolović naglasila važnost zajedništva i ustrajnosti u borbi za pravo malog čovjeka na dostojanstven život i dostojanstvenu mirovinu
• Rovinjski SDP ima kandidatkinju za gradonačelnicu