PLINIO CUCCURIN - I kad šuti izaziva veliku pozornost

Kad ju je napuštao pred puno desetljeće, politika kao da je ostala ostavštinom za budućnost. Jedino Cuccurin zna je li sada došlo vrijeme za poravnavanje računa

Političko reaktiviranje Plinija Cuccurina pitanje je par excellence: koliko to intrigira one koji su s njime surađivali kroz Ladonju, možda još više zanima one s kojima se politički oštro sukobio i ugrozio monolitnost jednostranačke vladavine u Istri. Cuccurin je u svojoj karijeri došao do Rima, ali je Papu vidio nakratko, nedovoljno, kao da je ostao pred zidinama političkog Vatikana. Moguće je da ga baš to golica te inspirira na još jednu borbu s neizvjesnim ishodom do samog kraja. Upravo tako bi izgledao njegov politički come back. Bitka do posljednje kapi krvi. Figurativno, naravno. Iz svega bi profitirale Istre i Pula. U srazu Cuccurina i IDS-a za demagogiju, naime, ne bi bilo previše prostora. Poslovni vizionar iz Bala natjerao bi suprotni tabor da pruži svoj maksimum. Potaknuo bi konkurenciju ideja. To je zdrav pristup iz kompetitivnog biznisa koji bi on doslovno prenio na polje političkog suprotstavljanja. Takav doprinos demokraciji je golem, nemjerljiv.

Iz drugog plana

Cuccurin, baš kao i svaki uspješan čovjek, iza sebe ima armiju sljedbenika koji su vjerovali i vjerovat će u njegove vizije. Ispred sebe, pak, ima vojsku brojnih protivnika kojima je klasni ili ideološki neprijatelj, potencijalni, opasni čistač nagomilanog nepotizma i brojnih isprepletenih interesa. Hoće li doista doći do njegovog političkog povratka, pitanje je od milijun dolara, barem za IDS u kojem ga smatraju najvećom prijetnjom na lokalnim izborima.

Cuccurin je poznat kao čovjek koji iza sebe ne ostavlja nedovršene poslove. Kad ju je napuštao pred puno desetljeće, politika kao da je ostala ostavštinom za budućnost. Jedino on zna je li sada došlo vrijeme za poravnavanje računa. S obzirom na to da je prostor mašte neograničen, svatko to može shvatiti kako želi. Zagonetan i tajnovit do krajnjih granica, godinama je posvećen razvoju Mon Perina i Bala. Za ništa drugo na vidljivoj razini ne pokazuje interes. Takvo njegovo ponašanje, uz (pre)naglašeno distanciranje od realne politike, provocira najveće suparnike. Zbog njega u IDS-u nemaju miran san. U toj stranci i dalje ne znaju da li on uopće nešto politički smjera.

Cuccurin im, svakako, ne olakšava situaciju. Situiran i poslovno realiziran, pokazalo se da i kad šuti - izaziva pozornost. Upravo to se događa u zadnje vrijeme. Javno je prisutan, ali krajnje dozirano. Tek kod nekih svojih donacija istupit će s par kurtoaznih rečenica. Istodobno ga kroz niz intervjua nekadašnji kreatori istarskog političkog i gospodarskog života spominju samo po dobrom. Kod onih sklonih teorijama urota i zavjera to nije slučajnost, nego promišljeno sondiranje terena i moguće trasiranje puta njegovog političkog povratka. A taj rođeni Baljanin i dalje šuti, gotovo pa iritantno. Ne izjašnjava se, ponaša se tako da se može zaključiti kako ga ništa oko dnevne politike ne zanima. Cuccurin je kao osvajač koji ne gleda osvojeno, a ignorira ponuđeno naprosto zato jer mu je lako dostupno. Sa stola uzima što i kad želi, a ne ono što je ostalo.

Ipak, ne može se isključiti mogućnost kako u puštanju dojma da je nezainteresiran za politiku - iz drugog plana vuče određene konce. U tom kontekstu mogu se percipirati dvije kazališne predstave baljanskog Teatra Fort Forno, koji on pomaže na sve načine. Kulminacija njihovog izvođenja bila je na pulskom Kaštelu. E, to možda nije bila slučajnost, već dobro promišljena akcija frajera s jako izraženim političkim instinktom. Tamo su se, na Kaštelu, na najdominantnijoj koti i lokaciji Pule, odakle je pogled predivan te sugerira nadmoć i kontrolu situacije, odigrale predstave "Istarske priče" i "Sanjari budućnosti". Obje se bave poviješću Pule, njenim ključnim graditeljima, vizionarima, ljudima koji su snove pretvarali u stvarnost. Cuccurin kao da tim predstavama i porukama koje iz njih proizlaze provocira pulske političare, kao da s njima zaziva politički boj. I zato nije isključeno da bi se rado okušao u nadmetanju idejama o razvoju Pule. To je mamac i udica koju može zagristi. Simbolika "Istarskih priča" i "Sanjara budućnosti" po tom je pitanju i više nego očita.

S vrha piramide

Odgojen korporativno, s jasnim ciljevima i rokovima kod svakog poslovnog projekta, Cuccurin je čovjek sa samog vrha piramide odlučivanja, ekstremno je zahtjevan i ne prihvaća prosječnost. Taj bivši Adrisov član Uprave te veliki dioničar kompanije bio je jedan od nosećih stupova cigaretnog čuda iz Kanfanara koje je, zahvaljujući i njemu, obogatilo tisuće ljudi iz tog kraja.

Ambiciozni Cuccurin, strukturiran kao osoba s jakim egom i liderskim osobinama, oduvijek je priznavao samo pozitivan rezultat. Za poraz kod njega nema opravdanja, osim u vlastitoj gluposti, loše postavljenom projektu ili odabiru krivih ljudi. On se, kad gubi, ne vadi na vis major, njemu to ništa ne znači. Sebi kao imperativ postavlja visoke letvice očekivanja pa isti standard vrijedi i za njegove suradnike. Elokventan, brz, nekad i prebrz na jeziku, oštar, često i preoštar u verbalnom ratu, težak je suparnik. Nezgodan, kvrgav protivnik, poput boksača koji na svaki primljeni udarac uzvraća istom mjerom, ako ne još i većom žestinom, nikome ne ostajući dužan.

U vrijeme svoje političke karijere, za razliku od IDS-a biračima je ponudio drugačiji projekt. Dok je IDS svaku kampanju po provjerenom konceptu igrao na kartu isticanja antifašizma i sukoba s HDZ-om, Cuccurin se time nije bavio. Kao čovjek iz realnog sektora i top biznisa, u kojem se dokazuju i opstaju samo najjači, političke prioritete dislocirao je iz sfere simplificirane politike u zonu stvaranja novih vrijednosti. Želja za pomicanjem granica dovela ga je do toga da i desetljeće nakon povlačenja iz aktivne politike bude prepoznat kao opasan kandidat. Cuccurin je čovjek ideja i kreativnosti. Sanjaj snove pa ćeš ih i doživjeti - tako bi ga se moglo doživjeti na čelu Pule.