OSVOJILA JE ISTARSKE BIRAČE
KATARINA PEOVIĆ, ČLANICA RADNIČKE FRONTE: Dosta je SDP-a i IDS-a! Crvene se Istra, Rijeka i Kvarner, vrijeme je za prave LIJEVE STRANKE KOJE SU RADNIČKE I ANTIFAŠISTIČKE
Katarina Peović (Hina)
Sjetimo se samo Milanovićevog Zakona o radu koji je rezultirao time da smo danas na samom vrhu ljestvice nesigurnih prekarnih ugovora o radu, zbog čega naši mladi ljudi iseljavaju. Zatim je tu bio Zakon o predstečajnim nagodbama i čitav niz protukapitalističkih i antiradničkih politika koje su provodili i HDZ, i SDP, i IDS. Među njima nema bitnih razlika u ekonomskim politikama
Članica Radničke fronte Katarina Peović bit će zastupnica nakon konstituiranja novog saziva Sabora. Ona je u 8. izbornoj jedinici osvojila čak 5.698 preferencijskih glasova i suvereno osvojila mandat na listi zeleno-lijeve koalicije. Profesorica na Filozofskom fakultetu u Rijeci bila je kandidatkinja i na zadnjim predsjedničkim izborima, a mnogi je pamte po sučeljavanju na kojem je tada , blago rečeno, uništila Miroslava Škoru. Pod njenim je vodstvom RF ušao u političko partnerstvo sa srodnim strankama. Ta je zeleno-lijeva koalicija bila jedno od većih iznenađenja ovih parlamentarnih izbora sa sedam osvojenih mandata.
- Jesu li i za vas rezultati zeleno-lijeve koalicije bili iznenađenje?
- Otkad smo ušli u kampanju imali smo uzlazni trend. Postoci su u anketama stalno rasli. Ali i nama je ovo ugodno iznenađenje.
- Čemu ste se nadali?
- Prognozirali su nam između tri i šest mandata. Sedam se nije spominjalo. U 8. smo izbornoj jedinici postigli treći rezultat, iza Restarta i HDZ-a. Tome se stvarno nitko nije nadao.
- Vi ste osobno u 8. izbornoj jedinici osvojili više preferencijskih glasova od primjerice Marina Lerotića, mlade nade IDS-a, ali i od Antona Klimana, koji je bio puno zastupljeniji u medijima od vas.
- I više od Vojka Obersnela.
- Na što vas to obvezuje u Istri, Rijeci i na Kvarneru?
- To je ozbiljna obaveza. Ljudi su prepoznali da smo mi zastupnici autentičnih politika za obespravljenu većinu. Mislim da su IDS i SDP duboko kompromitirane stranke. Na stranu imena koja ste naveli, to su politike koje su neautentične već godinama i koje iznevjeravaju birače. One su nas svojim neoliberalnim, antiradničkim politikama, koje su vodili dok su bili u poziciji vlasti, dovele do općeg osiromašenja. Ako je zadnji bastion SDP-a i IDS-a bio antifašizam, onda su i to iznevjerili. Jer, kao što znamo, njihovi su zastupnici u Europarlamentu glasali za rigidnu rezoluciju koja izjednačava komunizam s nacizmom.
- No velike stranke i dalje osvajaju većinu mandata.
- Izlaznost je pokazala da se duopol HDZ-a i SDP-a mrvi, da njihova klijentelistička biračka mašinerija kopni. Te su klijentelističke politike, koje su osiguravale tim dvjema strankama homogeno glasačko tijelo, velikim dijelom počivale na sinekurama, trgovini radnim mjestima.
- Ali HDZ sada nije kažnjen.
- To se samo tako čini. HDZ je prošao bolje na valu manipuliranog prikaza korona krize, ali zapravo je dobio puno manje glasova nego ikada prije. Ovo je njihov drugi najlošiji rezultat. Dobili su 60 tisuća glasova manje. Samo zahvaljujući maloj izlaznosti osvojili su puno mandata, ali kada gledamo brojčano, primjećujemo jedan ozbiljan pad. Tako da se samo prividno čini da je HDZ jako dobro prošao. S druge smo strane mi uspjeli mobilizirati biračko tijelo koje je razočarano, koje nije izlazilo na izbore i ono nam je donijelo dobar rezultat.
- Očekujete li da će SDP sada skrenuti više ulijevo i među vašim biračima tražiti spas?
- Iako u nekim segmentima kopiraju neke politike stranaka ove koalicije, oni ne ali oni već godinama ne mogu ponuditi autentične politike. Njihov politički cilj nije borba za radnike, umirovljenike, nezaposlene. Sjetimo se samo Milanovićevog Zakona o radu koji je rezultirao time da smo danas na samom vrhu ljestvice nesigurnih prekarnih ugovora o radu, zbog čega naši mladi ljudi iseljavaju. Zatim je tu bio Zakon o predstečajnim nagodbama i čitav niz protukapitalističkih i antiradničkih politika koje su provodili i HDZ, i SDP, i IDS. Među njima nema bitnih razlika u ekonomskim politikama.
- U izbornoj je noći Peđa Grbin zeleno-lijevoj koaliciji pružio, da tako kažem, ruku suradnje. On se spominje kao mogući novi predsjednik SDP-a. Kako gledate na tu njegovu ponudu?
- Oni pokušavaju svoj neuspjeh interpretirati kao neuspjeh jednog političara. No duboko sam uvjerena da njihov neuspjeh nije rezultat samo jedne estetike, stilistike nečijeg govora i ponašanja, nego je suštinski problem u politikama te stranke. Svi visokopozicionirani SDP-ovci su zbog toga nalik jedan drugome.
- Mnogi kažu da će u novom sazivu Sabora frcati iskre. Sigurno i zbog vaših istupa.
- U politici je najgora familijarizacija. Politika se kod nas doživljava kao stvar pristojnosti, dok mi kao saborski zastupnici imamo zadaću biti beskompromisni u obrani društvene većine, a ne pristojni. Kolinda Grabar Kitarović mi je u kampanji za predsjedničke izbore rekla da je nepristojno što joj na sučeljavanju nisam pružila ruku, a samo nekoliko mjeseci kasnije ona je objavila sliku na kojoj je pokazala srednji prst. Drago mi je da je shvatila da politika nije stvar pristojnosti, nego stava. U politici ne smijete biti oportunist.
- Vi ćete, dakle, biti nepristojni.
- Ne (smijeh), već dosljedna. No ovdje bih rekla jednu drugu stvar, a to je da neke stranke ignoriraju činjenicu da u društvu postoji klasni sukob, čime omalovažavaju građane i komuniciraju nejasno ono što se trenutno zbiva. SDP je u nekoliko svojih programa naglašavao da kapital i rad nisu u sukobu, da je potrebno samo
pomiriti te dvije opcije i sve će biti u redu i za jedne i za druge. Kapital i rad su oduvijek bili i bit će u sukobu. Ali taj se sukob može i mora u najmanju artikulirati, i to na način da rad i radništvo, prije svega snažnim sindikalnim a onda i političkim zastupanjem, dobiju snagu i moć da protiv tog kapitala uspostave odnose koji će omogućiti radnoj većini da živi dobro. Ako to ne uspostavimo, ako vladajući nastave zastupati stav da je potrebno najbogatijima dati još više, da ulažu kako bi se novi kapital navodno prelio onima najsiromašnijima, a najsiromašnije nastave stiskati kao da ih samo još gori životni uvjeti mogu natjerati da rade više za manje novaca, onda ćemo nastaviti produbljivati taj sukob.
- Ali HDZ će nastaviti istim putem.
- Naravno. Sad imaju još bolje pozicije da teret krize svale na leđa najslabijih. To su uvijek radili, to će raditi i sad.
- Na koji način mislite da će to činiti?
- Već smo čuli najave kako HDZ misli provoditi poreznu reformu za koju mu u ostalom legitimaciju i podstrek daje i najrigidniji neoliberalni partner – HNS. Opet bi ta reforma bila u korist najbogatijih. Najave da će se sniziti ionako niski porez na dobit s 12 na 10 posto učenički je primjer kako se teret krize svaljuje na leđa najsiromašnijih, a nagrađuje najbogatije. To je ta logika da bogatima treba dati da budu još bogatiji, a siromašnima treba priprijetiti gubicima radnih mjesta, snižavanjem plaća. Od radnika i sindikalista već čujemo kako vladajući pregovaraju da se snize plaće. Već sada imamo slučaj s Croscom gdje se otkaz sprema za izgleda više od dvjesto radnika. Sve se to zbiva pod legitimacijom korona krize, a puno stvari zapravo nema veze s njom već kapital koristi situaciju. Otpuštanje radnika u Croscu morbidno se naziva stabilizacijom poslovanja, a govorimo o životima ljudi i njihovih obitelji. Ta "stabilizacija" zapravo je zaoštravanje klasnog sukoba.
- Politički su protivnici na nož dočekali vašu izjavu da bi štednju koja prelazi 700 tisuća kuna trebalo preusmjeriti u fondove i pomoći građanima u nevolji.
- Rekla sam da treba preraspodijeliti. Ovdje treba reći da se tu radi o 1,7 posto najbogatijih u Hrvatskoj koji na svojim računima drže više od 40 posto ukupne štednje.
- Jeste li mislili na oporezivanje ili oduzimanje?
- Mi nikada nismo koristili riječ oduzimanje kako su to prikazali neki mediji. Naravno, ne možemo očekivati da mediji stanu na našu stranu, pogotovo ne oni koji su u službi kapitala. Mi smo govorili o preraspodijeli. Progresivno oporezivanje je oblik preraspodijele. Ali ovdje ne govorimo o štednji za prvu nekretninu ili štednji pomoraca kojima iznos služi za mirovinu. Tu mora postojati imovinski cenzus, te se svi elementi moraju uzeti u obzir. Naša Vlada, umjesto progresivnog oporezivanja, najavljuje još rigidnije mjere štednje za koje je čak i MMF rekao da nisu dobro rješenje za izlazak iz krize. Ne možemo na jednoj strani otpuštati ili, kako najavljuju, u javnom sektoru smanjivati plaće, a ne očekivati da privatni sektor posljedično zbog toga neće imati problema. Vama je sigurno pozna tko kako je, recimo, u Puli pala potrošnja mesa već u prvom mjesecu kada radnici Uljanika nisu dobili plaće.
- Je li zeleno-lijeva koalicija dugoročan politički projekt? Planirate li u istom sastavu izaći i na lokalne izbore? Primjera radi, u Grožnjanu ste bili druga politička opcija po broju glasova, odmah iza Restarta.
- Sa sličnim smo političkim akterima već 2017. na lokalnoj razini u Zagrebu ušli u Gradsku skupštinu. Sada smo sve digli na nacionalnu razinu, gdje su pravila malo drugačija i imamo puno veću odgovornost. Nadamo se da ćemo i u drugim gradovima početi formirati svoje liste i političke prioritete. Osma izborna jedinica je pokazala da je dosta SDP-a i IDS, da se njihovim politikama više ne vjeruje. Crvene se Istra, Rijeka i Kvarner i vrijeme je za prave lijeve stranke koje su uistinu radničke i antifašističke. U Puli i rijeci imamo jake organizacije. Na ovim smo izborima u Puli dobili gotovo 13 posto, u Rijeci preko 10 posto. To su jake pozicije.
- HDZ je u Puli dobio jedva 15 posto. Blizu ste im.
- To je stvarno blizu. Međutim, HDZ je na ovim izborima bolje prošao u Istri nego do sada, to zove na oprez. Nažalost, rigidna desnica jača i u Istri, i u Rijeci, i na Kvarneru. Netko im mora moći odgovoriti. Mi smo ti koji to možemo.
- Hoće li vaša platforma u Puli konkurirati za Gradsko vijeće?
- Gotovo sigurno.
- Opet ću se vratiti na vaše preferencijske glasove. Pretpostavljam da vas lokalna politika ne zanima poput nacionalne. Koliko ćete se osobno angažirati na lokalnim izborima?
- Zanima me. No, postoje neke stvari koje se ne mogu riješiti na lokalnoj razini. Puno toga se zbiva na nacionalnom nivou, u Saboru. Zato smo svi skupa i krenuli na tu razinu. Što se tiče moje angažiranosti, konkretno u Puli ona nije toliko potrebna jer tu imamo jaku organizaciju s puno odličnih ljudi. Mislim da ćemo u Puli imati jaku ekipu ljudi koji su upravo iz tog grada i koji su bili uz radnike Uljanika. U našoj organizaciji ima i bivših uljanikovaca, a i novi nam se stalno javljaju. To me posebno veseli jer su ti ljudi pokazali da imaju hrabrosti, borili su se na način na koji se dugo nitko nije borio u ovoj zemlji. Ako se tako radnici budu borili, ako budu solidarni i ujedinjeni, onda imaju šanse.
- Kako komentirate to što je Samir Hadžić podupro HDZ-ovu kandidatkinju?
- Veselim se vremenu kada radnici neće za svoju egzistencijalnu borbu morati ulaziti u kompromise. Kada se radnička borba na nacionalnoj razini bude oblikovala na način na koji su je radnici Uljanika započeli, kada radnička solidarnost prevlada podijeljenost, onda će se za radnike stvari početi odvijati na pravi način.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
