Anton Kliman pomirio je u sebi Istru i Hrvatsku. Isprepleo ih je tako da se ne zna na koju stranu srce preteže. Nije to mala stvar za čovjeka čiji su obiteljski temelji čvrsto usađeni u strukturu Istre, a duboko u sebi poistovjećuje se i s jakim hrvatskim identitetom. U sredini poput istarske teško je opstati, nametnuti se i biti politički prihvatljiv dok istodobno nastupaš kao najveći istarski regionalist među hrvatskim državotvorcima i najveći hrvatski državotvorac među istarskim regionalistima. Taj saborski zastupnik HDZ-a i istarsko-hrvatski domoljub u tome je uspio, u koegzistenciju je doveo te dvije istarsko-hrvatske i hrvatsko-istarske sintagme koje iz ovdašnje perspektive mogu izgledati kao oksimoroni. Simplificirano, ne ide Istra uz Hrvatsku, ni Hrvatska uz Istru jer to ispada kao da spajaš željezo s drvom ili vodu s vatrom. Većini je na Poluotoku taj spoj Istre i Hrvatske uglavnom nespojiv ili teško spojiv, no Klimanu nije. I to mu je prednost: ta otvorenost duha i prema regiji i prema entitetu te sinergija koja iz toga proizlazi.
Ograničavajući faktori
No trenutno je Kliman na političkom brisanom prostoru. U Istri, u generalnoj percepciji, prati ga teško breme odgovornosti Plenkovićeve Vlade za stečaj Uljanika. Iako taj stečaj kao kraj jednog i početak drugog razdoblja može podrazumijevati novu priliku i šansu za Uljanik u reduciranom opsegu, Klimanu je to u političkom angažmanu u Istri otegotna okolnost. Isto kao i eutanaziran, sterilan, nezainteresiran i u ovim političkim prilikama nejasan HDZ koji se prema Poluotoku ponaša bez i najmanje ambicije. Za zdravo i legitimno ambicioznog Klimana takva je atmosfera demotivirajuća.
Na njegovu žalost, nije to sve što mu ne ide na ruku. Kliman je, naime, daleko od idealne komunikacije sa šefom stranke i Vlade. Etiketiran kao Karamarkovac, sa sobom nosi tešku prtljagu koju ne može skinuti s leđa. Nabijali su mu na nos i da je IDS-ovac pa Kolindin čovjek…
Istina je, pak, da su Plenković i on na drugačijim vrijednosnim pozicijama, vjerojatno i svjetonazorskim i osobnim. Nepodudarni su u nekim političkim stavovima i karakterno su inkompatibilni. Unatoč razlikama, Plenković je s bivšim, kratkotrajnim ministrom turizma Antonom Klimanom na pladnju imao serviranu win win situaciju, ali je propustio reagirati. Kao nesumnjivo najsnažnijem i mnogima u Istri prihvaćenom HDZ-ovcu, mogao mu je, naprimjer, na određeni rok prepustiti političko upravljanje Polutokom. U tom razdoblju Kliman bi bio ili pukovnik ili pokojnik. Ili bi uspio na nekim od izbora postići prave rezultate i dokazati da je Istrijanima itekako prihvatljiv, što bi Plenković mirne duše mogao pripisati svojoj mudroj i kompromisnoj odluci da mu pruži šansu koju je ovaj iskoristio, ili Kliman ne bi postigao ono što je obećao i Plenković bi ga s razlogom eliminirao. Ovako, stalno ispada kako Kliman ima potencijal za veći iskorak, ali mu to vlastita stranka ne omogućava.
Takvi ograničavajući faktori HDZ-a sputavaju daljnji razvoj njegove karijere koja je u Istri daleko od svoje kulminacije. Podsjetimo da je Kliman, kao zadnji, 14. na listi HDZ-a na zadnjim parlamentarnim izborima, preferencijalnim glasovima uskočio u saborski vlak. Na tim je izborima, s nametnutom pozicijom potpunog autsajdera, u Istri osvojio više glasova nego ijedan HDZ-ovac ili stranka općenito prije toga. U okolnostima koje su bile posložene za njegovo obezvrjeđivanje i ponižavanje, on je totalno poentirao. Pomeo je sve pred sobom i ušao u Sabor na iznenađenje i zgražanje u svojim redovima. Iz hrvatske političke povijesti poznato je, naime, da su HDZ-ovci sami sebi najveći neprijatelji. Ako je negdje čovjek čovjeku vuk, onda je to upravo u toj stranci.
Nije nametljiv
Kliman je, rušeći te barijere, pobijedio i suparnike i one u svojim redovima koji su mu bili nenaklonjeni. Uzimajući u obzir sve ove činjenice, definitivno se stječe dojam da bi Kliman bez HDZ-a teoretski mogao postići bolje rezultate nego Kliman s HDZ-om. Odgojen u katoličkoj, crkvi okrenutoj obitelji, Kliman u sebi sažima sve što jedan Istrijan očekuje od političara iz svog kraja: on je Istrijan cento per cento, neopterećen je i nije isključiv, inkluzivan je i suradljiv sa svima, prepoznatljiv je i samosvjestan, a opet nije nametljiv.
Nije malo onih u Istri koji smatraju da je Kliman trenutno jači od HDZ-a. Hipotetski, lakše bi osvojio mjesto istarskog župana, nego dobio odobrenje za tu kandidaturu iz svoje stranke! I to je jedan od paradoksa hrvatske politike. Kako bilo, elokventan i spretan u gradnji društvenih kontakata, bez fige u džepu kad su interesi Poluotoka u pitanju, dovoljno tolerantan da u svom javnom funkcioniranju bude oslobođen pritiska svjetonazorskih razlika, Kliman je prototip političara koji za svoj kraj može napraviti puno. To je dosad i demonstrirao: dok je bio u Zagrebu, radio je za Istru, a sad dok je u Istri, radi za nju u Zagrebu.
Kliman je čovjek snažnih uvjerenja, ali blagih stavova. U sebi je doveo u balans malo desnije poglede koje baštini HDZ s onom istarskom lepršavošću i posebnošću koja proizlazi iz povijesti ovog podneblja. Kliman razumije i Istru i Zagreb. Iz tog odnosa spreman je izvlačiti maksimum na obostranu korist.