Prema mišljenju jednog dijela političkih analitičara, zastupnik Pupovac javna je osoba koju treba obzirno štititi jer predstavlja osjetljivu srpsku nacionalnu zajednicu u Hrvatskoj, dok prema drugim mišljenjima, njegov tretman zasnovan na tri fiksna mandata u Hrvatskom saboru za njegovu manjinu ne znači da nije podložan kritici i preispitivanju svega što radi
Milorad Pupovac i Zoran Milanović (Cropix)
Verbalna artiljerija predsjednika Republike Zorana Milanovića – iznova pokrenuta recentnim sukobima oko izbora novog šefa Vrhovnog suda, a čije smo prve plotune doživjeli odmah po početku „tvrde kohabitacije“ s Vladom HDZ-a i malih partnera – pogodila je i neke neočekivane i posebno osjetljive ciljeve. Predsjednik Milanović iznimno je žestoko, uz svoje uobičajene „mete“ Andreja Plenkovića, Gordana Jandrokovića ili Vladimira Šeksa, razornom medijskom bombom pogodio šefa SDSS-a Milorada Pupovca, a na poprištu retorike državnog poglavara ostali su pogođeni i neki komercijalni mediji kao i HRT kojeg je preimenovao u JUTEL.
U očekivanom ratu Pantovčak - Markov trg ipak je najzanimljivija iznenadna pojava Milorada Pupovca, bivšeg koalicijskog partnera SDP-ova premijera Milanovića koji danas, zajedno s ostalim saborskim zastupnicima nacionalnih manjina, čini tanku vladajuću većinu što je predvodi HDZ i koja u Banskim dvorima „drži“ vladu Andreja Plenkovića. Sam dr. Pupovac u svojim posljednjim istupima kaže da mu ne treba isprika predsjednika Republike kojemu je, kaže, pomogao da dođe u kabinet na Pantovčaku.
- Čovjeka poštujem i pomogao sam mu da postane predsjednik, a nakon toga doživljavam ponižavanja i poruke od najcrnjih fašista u Hrvatskoj koji bi me likvidirali, a koji su sad s njim, izjavio je pomirljivo Pupovac na Hrvatskom radiju.
- Teško je reći što su se oni dogovorili u tajnosti. Ali, poznato je da su se hrvatski Srbi oslanjali na SDP te da Milanović Pupovca nije podržavao kao ravnopravnog partnera. To je, recimo, činila dr. Vesna Pusić u Milanovićevoj vladi dok ga je on ponižavao, primjećuje politolog Davor Gjenero.
Analitičarka Ankica Mamić o tome kaže: „Nitko nikome ne pomaže da dođe na vlast, nego svatko radi u svom političkom interesu. Logičnije je gospodinu Pupovcu podržat Milanovića nego HDZ zbog povijesnog konteksta. Tek je dr. Ivo Sanader napravio određeni „mir“ HDZ-a s manjincima svojim pozdravom „Hristos se rodi“. Pupovac je predsjednik SDSS-a, stranke koja je dobila fiksna tri mandata u doba Sanadera – ne za vlasti SDP-a – ali je nakon toga podržao Kukuriku koaliciju Zorana Milanovića, a ne HDZ. To je posve legitimno, manjina uvijek traži blizinu vlasti jer je jasno da se manjinske politike ne vode u parlamentu – tamo se samo rješavaju interesi pojedinih skupina, a jedna od njih su i nacionalne manjine. Sve je to interes, nema tu ljubavi. Budući da SDP nije mogao sklopiti većinu, normalno je da je SDSS dogovorio ulazak u većinu s HDZ-om.“
Prema mišljenju jednog dijela političkih analitičara, zastupnik Pupovac javna je osoba koju treba obzirno štititi jer predstavlja osjetljivu srpsku nacionalnu zajednicu u Hrvatskoj, dok prema drugim mišljenjima, njegov tretman zasnovan na tri fiksna mandata u Hrvatskom saboru za njegovu manjinu ne znači da nije podložan kritici i preispitivanju svega što radi.
- Nije isto kada predsjednik Republike kritizira premijera i predsjednika parlamenta i kada napada nekoga tko je po definiciji slabiji u politici. U hrvatskom političkom sustavu predstavništvo manjina definirano je pozitivnom diskriminacijom, posebno je zaštićeno jer se radi o zaštićenom entitetu. Manjine Ustav štiti kao poseban dio hrvatskog političkog korpusa, a jednako vrijedi i za zaštitnike ljudskih prava, medije i sve ugrožene i u demokratskim sustavima zaštićene kategorije. To bi bilo dovoljno da se Pupovca štiti koji je – ne zaboravimo – ove godine svoj politički etnitet definirao pojmom ustavnog patriotizma, objašnjava politolog Davor Gjenero.
S time se ne slaže u potpunosti politička analitičarka Ankica Mamić.
- Nema razlike u tome kritizira li se od strane predsjednika premijer ili predstavnik manjinaca. Predsjednik Milanović jako je pazio da ne uvrijedi srpsku nacionalnu manjinu i zbog toga se i proglasio liderom Srba. Da ne ispada da je napao nacionalnu manjinu, napao je njihovog šefa. Pupovac je saborski zastupnik oduvijek i dio većine i nema razloga da se njega ne kritizira. On ima fiksnu kvotu u Saboru – baš kao i dijaspora – oni su dio političkog bića i stoga nose određene koristi i trpe određene štete. Uvijek je quid pro quo – što ti je veća privilegija, to je veća i odgovornost, komentira Ankica Mamić.
Ujedno Mamić komentira i izjavu predsjednika Republike da je on „lider hrvatskih Srba“, a ne dr. Pupovac: „Milanović i njegov SDP vodili su promanjinsku politiku, iako je za njih najviše napravio dr. Sanader koji im je dao fiksnu kvotu od tri zastupnička mandata. U javnom diskursu bi, po mome mišljenju, obnašatelji funkcija trebali misliti i o svom stilu, a ne samo o sadržaju određenog. Građani ne znaju što je točno u sadržaju o kojem govori predsjednik. Što se pak tiče objave privatne komunikacije, to je nepristojno i to se ne radi.“
Komunikacijski stručnjak Krešimir Macan upozorava da je upravo „stil ono što može biti problematično.“
- Milanović je, bez obzira bio u pravu ili krivu, prešao granicu dobrog ukusa. Svima se to može dogoditi, ali sada je u situaciji da javnost ne komentira argumente i sadržaj, nego samo način i stil, odnosno pojedine riječi koje zgražavaju. Zaboravljen je povod rasprave, sada se govori da se radi o kavanskom govoru. Ipak, to ne iznenađuje. Milanović je skinuo masku i pokazao se kao Donald Trump. Krinka je pala, to nas je naučio Trump i sada se javnost zgražava nad time. Nije korektno ni što napada medije. A ako si u ratu sa svima, to znači da nešto nije u redu s tobom, a ne sa svima ostalima, poručuje Krešimir Macan.
Politolog Gjenero upozorava i na širu sliku u regiji, gdje je uočljiva radikalna pozicija Srbije koja svoje interese otvoreno širi na Republiku Srpsku u BiH te na Crnu Goru.
- U toj situaciji, u Zagrebu se predstavnik Srba proglašava „ustavnim patriotom“ i poštuje hrvatsku državnost pa bi ga se trebalo nositi kao malo „vode na dlanu“, a ne vrijeđati ga u javnosti.“