NOGOMETNE LEGENDE
Osječki Puljanin Ilija Ivković: KAD SE SJETIM DA SAM IGRAO PROTIV PELEA, ODMAH SE NAJEŽIM
Veliki Johan Cruyff je tada bio u Washingtonu, za Baltimor je igrao Gerd Muller, ja u Rochesteru koji nije bio tako jak. Tako da sam igrao i protiv Cosmosa i velikog Pelea, Beckenbauera, Buljana, Carlosa Alberta, Bogićevića, Chinaglije, Neeskensa… Kakva momčad. Naša utakmica protiv njih u New Yorku dugo je bila utakmica u američkom nogometu s najviše gledatelja na tribinama, 87 tisuća, uzbuđeno prepričava Ivković
ROCHESTER LANCERS - Ilija Ivković stoji treći s lijeva
Malo se igrača u Hrvatskoj, ali i uopće, može pohvaliti da su igrali protiv Pelea, Beckenbauera, Cruyffa, Gerda Mullera… Uspjelo je to i jednom osječkom Puljaninu. Ilija Ivković, o njemu je riječ, igrao je tijekom karijere u SAD-u protiv nekih od najboljih nogometaša svih vremena.
Ilija Ivković je igračku karijeru počeo u rodnom snažnom Osijeku u sezoni 72-73, potom je kao mladi igrač po sezonu igrao za Muru (73-74), Maribor (74-75) i Kozaru (75-76) da bi se vratio u prvoligaški snažni Osijek (76-80), nakon čega je krenuo u američku avanturu, prvo nogometa u Rochester Lancers (80), potom u malom nogometu za Buffalo Stallions (80-81), u kojem je igrao velikan jugoslavenskog nogometa i nekadašnji reprezentativac Stanislav Karasi. Za Osijek je, pak, u jugoslavenskoj Prvoj ligi igrao u, tvrde Osječani, najjačoj generaciji zajedno s Dujkovićem, Lukačevićem, Grnjom, Rupnikom, Čordašem…. Većina iz te generacije Osijeka su kasnije postali treneri.
- Svi su bili treneri, ali da nisam došao u Istru nikad ne bi bio trener. Nije me to zanimalo u Osijeku, ali bio sam u predsjedništvu osječke škole nogometa kada je ona postala najbolja i dala tolike velike igrače, ne znaš koji je bio bolji.
Iz te je škole Hrvatska crpila najbolje napadače, Šukera, Vlaovića, Cvitanovića…
- Šuker nit je brz, niti je igrao glavom nešto, ali osjećaj za loptu i prostor nevjerojatan. A realizacija savršena. Kao i "mali" Beljo. Brzo reagiraju pred golom.
No, na internetskim stranicama ne nalazi se podatak o Ivkovićevim postignutim golovima u Osijeku.- Jesam, dao sam Dinamu najljepši gol u povijesti Osijeka, pored Zajeca i Stinčića. Bio sam i u utakmici protiv Zagreba, kvalifikacijama za Prvu ligu, koja je imala najviše gledatelja ikad u Hrvatskoj. Bio sam u momčadi, ali nisam nastupio. Tada sam otišao u Sloveniju i Kozaru, pa u Osijek iz kojeg sam otišao u Ameriku.
Ilija Ivković u dresu Osijeka
Otkud Amerika?
- Tamo su već bili Lukačević i Grnja te Filip Blašković iz Dinama i Medulinac Mladen Cukon, pa Dario Ružić, koji su svi igrali za Metro Croatiju iz Toronta zajedno sa slavnim Portugalcem Eusebiom i osvojili naslov. Veliki Johan Cruyff je tada bio u Washingtonu, za Baltimor je igrao Gerd Muller, ja u Rochesteru koji nije bio tako jak. Uz mene bio je Lukić iz OFK Beograda i Tukša iz Dinama. Tako da sam igrao i protiv Cosmosa i velikog Pelea, Beckenbauera, Buljana, Carlosa Alberta, Bogićevića, Chinaglije, Neeskensa… Kakva momčad. Oni nisu niti čuli nikad za Osijek, a ja igrao protiv njih. Naša utakmica protiv njih u New Yorku dugo je bila utakmica u američkom nogometu s najviše gledatelja na tribinama, 87 tisuća. Kad se sjetim da sam igrao protiv Pelea odmah se naježim, uzbuđeno prepričava Ivković susret s najboljim nogometašem svijeta.
S obzirom da su jugoslavenski nogometaši morali čekati 28. godinu da mogu u inozemstvo, ipak je bilo čudno da odlaze u Ameriku.
- Iz Jugoslavije su nogometaši tek tada mogli u inozemstvo. Ne sjećam se točno kako sam završio u Americi, a ne nekom europskom klubu, ali mene je nagovorio Grnja jer sam iz Rochestera trebao preći u Toronto sljedeće sezone. Međutim, odigrao sam samo jednu sezonu i nakon toga sam prešao na mali nogomet u Buffalo, gdje su bili Karasi, Ljupko Petrović i Čordaš, u ligu u kojoj je najbolji bio Žungul. I protiv njega sam igrao. U Buffalo je poslije došao igrati mali nogometom i Eusebio, ali nije mu baš išlo.
Prije ste najveće zvijezde nogometa vidjeli samo na TV-u, bez obzira što ste igrali jugoslavensku Prvu ligu. Pele, Beckenbauer, Cruyff nisu igrali s "običnim smrtnicima".
- Amerikanci su tada kupili starije zvijezde iz Europe da podignu svoj nogomet, ali nisu tada u tome uspjeli. Tek nedavno su u tome uspjeli jer Amerikanci imaju drugačiju sportsku kulturu, oni na utakmice idu kao na izlet.
Kako je bilo igrati protiv tako velikih imena.
- To je veliko nadahnuće za svakog igrača. Bez obzira što je tadašnja jugoslavenska Prva liga bila u rangu Liga petice i bila je strašno jaka. Ja jesam došao u nešto slabiji Rochester, ali kad vidiš te igrače. Carlos Alberto, na primjer, kad vidiš njegov stav na terenu, kad vidiš kako se Pele jednostavno ponaša, najjednostavnije što čovjek može. Pele je igrao nevjerojatno, teško je to opisati. Amerikanci su strašno voljeli te zvijezde, oni vole svaki sport. Pa na malom nogometu su dvorane bile krcati, nas je prosječno gledalo 14 tisuća ljudi. Kad doživite takve stvari drugačije gledate Ameriku, puno ljepše. Bez obzira što nikad više nisam bio u Americi.
Jeste li zavoljeli mali nogomet?
- Ne. Nikad. Nije to bio kao naš mali nogomet. Tamo se igralo od mantinele. To mi se nije sviđalo. Primjerice, Žungul je prvih šest mjeseci samo učio kako igrati od mantinele i stvarati si prilike, nevjerojatno je što je potom radio i bio najbolji strijelac. Iza njega je odmah bio Ljupko Petrović, također vrhunski.
Tereni u Americi su već tada bili "umjetni".
- Bilo je i umjetnih i prirodnih travnjaka. Bilo se jako teško prilagoditi, to je za većinu nas iz Europe bila novost, trebalo se priviknuti na različite podloge. Umjetna trava u ono vrijeme, veliki stadioni. Amerikanac uvijek radi spektakl, tako da su kod njih te utakmice trajale. Njima je to zabava. Nebo i zemlja od našeg shvaćanja.
Ilija Ivković (snimio Danilo MEMEDOVIĆ)
Protiv koje je zvijezde bilo najteže igrati?
- Cruyffa. Bio je strašno brz, s nevjerojatnim promjenama smjerova. Kad bi on ubacio u "petu brzinu" mogao si ga samo pogledom pratiti. Kad sam igrao protiv njega gurnuo sam mu kroz noge i mislio da sam ga prošao, dao sam si samo malo duži for lopte jer sam ga podcijenio, ali on je ubacio u višu brzinu i oduzeo mi loptu. Kako je bilo blizu aut linije na centru prsima sam ga u njegovoj punoj brzini "odnio" van terena i on padne. Sudac mi je za to dao crveni karton, ali Cruyff se odmah ustao i rekao da je sve bilo korektno, natjeravši suca da promijeni odluku bez obzira što smo mi vodili u tom trenutku.
Koliko su takve zvijezde igrale ozbiljan nogomet u Americi?
- Svi su došli ozbiljno igrati. Tko će sebi dozvoliti blamaže. Cosmos je imao sve svjetske prvake, nisu si oni dozvoljavali neozbiljnost. Velike su plaće dobivali za ondašnje vrijeme. Crujff je imao dva milijuna dolara, Cosmos je plaćao veliki novac zvijezdama.
Ako je tako puno Osječana bilo uspješno, kakvi su tek igrači igrali u velikoj četvorci Dinamu, Hajduku, Zvezdi i Partizanu?
- A joj, to su bili prave igračine. Ta četvorka je bila strašna. Žao mi je samo što velika generacija Hajduka nije osvojila Kup prvaka, gubili su utakmice nakon prve utakmice koju su dobili 3:0.
A koji je igrač bio najbolji?
- Džajić. Mislio sam da nije nešto dok nisam zaigrao protiv njega. Što je taj radio s loptom, lomio nas je driblinzima. Zarolao bi loptu, ti kreneš na nju, a ona se vraća njemu dok tebi "puca" tijelo i ne možeš se okrenuti. To je bio nevjerojatan igrač, kad te uhvati doslovno te izludi. Veliki su bili i Zajec, Ramljak, Zambata, Kranjčar… A nisu se sudili prekršaji, obrane su tukle, nije bilo kao danas. Kakav je tek igrač bio Lamza, divio sam mu se kao dijete. Šestić je bio čudo od igrača. Pa Šurjak, Đorđević, Luka Peruzović, Jerković, legendarni Holcer, koji je bio igračina. Mićula Poldrugovac je bio vrhunski igrač već u Rijeci, tražila ga je velika četvorka i u Hajduku se dokazao, samo ga je teška ozljeda zaustavila.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
