KUP HRVATSKE

Jubilarno 30. finale bit će upamćeno po golovima: NAJRASPUCANIJE FINALE U POVIJESTI I PONEKI PROPUST

Nakon što su se postignuti golovi jedva uspjeli prebrojati na prste obje ruke, malo će tko spominjati neadekvatan teren kao krivca za lošu nogometnu predstavu, ali neke organizatorske propuste niti vatromet pogodaka nije uspio pokriti

| Autor: Ivica CEROVAC
OBILJEŽIO FINALE - Taichi Hara (Snimio Damir Krajač / Cropix)

OBILJEŽIO FINALE - Taichi Hara (Snimio Damir Krajač / Cropix)


I nakon jubilarnog 30. izdanja finala Hrvatskog nogometnog kupa, samo se pet klubova mogu pohvaliti osvajanjem Rabuzinova Sunca. Da je Dinamo u ovoj priči svijet za sebe potvrdilo se i u Velikoj Gorici, gdje su nogometaši u modrim dresovima 16. put visoko podignuli trofej namijenjen osvajaču Kupa. Udaljili su se tako za još jedan korak od najbližih pratitelja, Hajduka i Rijeke koji su po šest puta otišli do kraja u ovom natjecanju, a po jednom su se na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja popeli igrači Intera i Osijeka.

Rekorderi

Dinamo dominira i u broju odigranih finala, jer mu je ovo odrađeno u srijedu bilo 23. Splićani su ih prikupili 11, dok su Riječani puno učinkovitiji i do istog broja trofeja stigli su sa sedam finala. "Div iz Zaprešića" je jedini koji se može pohvaliti sa stopostotnim učinkom, jer je u svom jedinom finalu otišao do kraja, dok Osječani uz jedno osvojeno imaju i jedno izgubljeno. Najveći gubitnik Kupa definitivno je Varaždin, koji je izgubio svih šest odigranih finala, dok se Istra 1961 sada priključila Slaven Belupu i Lokomotivi s dva poraza u dva finala. Po jednu priliku da podignu Sunce nisu uspjeli iskoristiti Zagreb, Cibalia, Šibenik i Split.

Finale odrađeno u hladnom i kišovitom Turopolju tek je deveto koje se igralo na jednu utakmicu i daleko "najraspucanije" od svih prethodnih. Dosadašnji primat držala su finala iz 2017. godine u Varaždinu i 2019. godine u Puli, u kojima je Rijeka s 3:1 nadjačala Dinamo, a sada je taj golgeterski učinak više nego udvostručen. Da je to doseg koji će teško biti nadmašen u skorije vrijeme, može potvrditi i činjenica kako su u samo dva od 21 finala na kojima se pobjednik dobivao nakon dvije utakmice, u 180 minuta postignuto više golova - deset.

Prvi put bilo je to 2006. godine u "ludom" srazu između Rijeke i Varteksa, kad je u prvoj utakmici na Kantridi rezultat bio 4:0 za domaćina, da bi u uzvratu tjedan dana kasnije Varaždinci na domaćem terenu slavili s 5:1, ali zbog pogotka postignutog u gostima, na kraju su se radovali Riječani. Varaždinci su bili akteri i drugog dvostrukog dvoboja okrunjenog s deset pogodaka odigranog pet godina kasnije, ali u njemu nije bilo previše dramatike. Dinamo je "ubio" neizvjesnost s 5:1 pobjedom na Maksimiru, nakon čega je i u uzvratu slavio s 3:1.

Pravila

Ruku na srce, kad je sudac Duje Strukan u Velikoj Gorici prvi put puhnuo u svoju zviždaljku, a vremenska prognoza da će kiša prestati do početka utakmice doslovno pala u vodu, niti najzagriženiji optimisti nisu mogli pomisliti da će na terenu na kojem bi igračima umjesto kopački bolje pristajale vaterpolske kapice, vidjeti devet pogodaka. Koliko god bila hvale vrijedna inicijativa HNS-a da se svake godine finale održi u drugom gradu, iznimno loši vremenski uvjeti u kombinaciji s nehibridnim travnjakom, definitivno nisu išli na ruku organizatoru.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter