U Kanadi, gdje Marino Zdravlje odlazi na losose i halibute, pravila ribolova su jasna i stroga, kontrole stalne, a znanstvenici stalno prate stanje u podmorju. Sezona se ne otvara samo tako - svi ribari čekaju u fermi na obali, dok naučnici ne kažu: "Ribe ima dovoljno, možete krenuti"

Sve je u moru uništeno, nema raka, nema ribe, sve su izlovili, rekao nam je za nedavnog posjeta sportskoj lučici Delfin u Puli stari morski vuk Marino Zdravlje. Ovaj 77-godišnji Puležan, ribar, mornar, cijeli je život proveo na moru i uz more, vrelo je informacija mlađim kolege koji drže barku na Delfinu, ali i živuća datoteka sa silnim pohranjenim zanimljivostima o moru, ribolovu, ribarskim alatima i plovilima. No, Marino nije lak na jeziku pa i mnoge priče treba strpljivo izvlačiti iz njega.

Za početak, Marino, kažite nam zašto uz kraj nema više kalamara?

- A kako će ih biti kada na 10 ili 12 milja love stotine kila malih, sitnih kalamara. Kažem ti, sve su uništili, rezolutan je Zdravlje. I sam ribar, smatra da su za loše stanje na moru kriva nejasna pravila igre, želja za brzom zaradom i nepoštivanje mora. U to se uvjerio iz prve ruke jer, kaže, na dva mjesec odlazi ribariti kod brata u Kanadu i tamo je vidio da se uz poštivanje pravila i u suradnji sa strukama može dobro živjeti od mora i na moru. U Kanadi, na oceanu, lovi se na veliko, za naše uvjete nešto nezamislivo, no pritom svi poštuju pravila, kontrole su stalne, a u ribolov su uključeni i znanstvenici. Sezona se ne otvara samo tako - svi ribari čekaju u fermi na obali, dok naučnici ne kažu: "Ribe ima dovoljno, možete krenuti".

- Jednom smo ulovili velikog lososa bez peraje. Čim smo pristali u luku, do nas je došla mlada znanstvenica i rekla da je taj losos njen. Imao je čip, oni su pratili njegovo kretanje. Uzela je glavu s čipom, valjda da očitaju podatke, a ostatak je pustila nama na brodu. Tako to oni rade. Tamo je sve u reguli i sve funkcionira, kada su pravila jasna i ljudi bolje funkcioniraju, priča nam Zdravlje.

Glavna meta kanadskih ribara je plosnatica koju zovu halibut, po našem bi rekli iverak, riba nalik našem rombu. Toliko je bitna kanadskom gospodarstvu da se našla i na državnoj poštanskoj marci. Love se primjerci dugi oko 120 centimetara, što bi bilo 20-ak kilograma, ali odredbe o lovnoj veličini mijenjaju se iz sezone u sezonu i ovise o njenom brojčanom stanju u moru. Godišnja dozvola za ribolov na halibuta Marina košta nešto više od 110 kanadskih dolara, s obzirom na komercijalni aspekt i nije puno, tako da nitko nije spreman takvu dozvolu izgubiti zbog nepoštivanja pravila ribolova.

Povezane vijesti

• U oku kamere: STIGLA RIBA, OTIŠLA RIBA
• DODJELA POTPORA za promicanje ribarske tradicije
• PROVELI SMO DAN S RIBARIMA UMAŠKOG AKVATORIJA: Najcjenjenija riba sve je rjeđa na domaćem pijatu