In memoriam
PROŠLOG MJESECA OPROSTILI SMO SE S PIONIROM KONJIČKOG SPORTA U ISTRI: Otišao je legendarni Branko Popov Bane
Prošlog mjeseca nas je nakon teške borbe s bolešću, napustio Branko Popov - prijateljima poznatiji kao Bane. Bane je bio osebujan, nikoga, posebno one koji su ga dobro poznavali, nije ostavljao ravnodušnim. Njegova ogromna energija i kreativnost, oplemenile su sve one koji su bili u njegovoj blizini.
Rodio se u Kikindi 1944. godine. Pored ljubavi za ples, Bane je odmalena volio životinje. Uzgajao je i trenirao golubove pismonoše i njemačke ovčare koje je kupovala Kikindska policija što ga je polako dovelo do najveće ljubavi njegove mladosti – konja. Od prvog susreta ta je plemenita životinja zauzela posebno mjesto u njegovom srcu.
"Lutajući" od posla do posla, od države do države, grada do grada, Bane se skrasio u Austriji gdje je proveo idućih deset 10 godina. Ondje osniva štalu s pet kasačkih konja, i na kasačkim utrkama (Salzburg, Beč, Vels, Innsbruck...) osvaja zapažene rezultate popraćene vrijednim novčanim nagradama.
Godine 1980., nakon obilaska Italije, Francuske i Švicarske, vraća se u Pulu. Upoznaje ljubav svog života i životnu suputnicu Gey Popov, dolaze mu i roditelji iz Kikinde koji kupuju kuću u Medulinu gdje se konačno skrašava. Krajem 1982. dobijaju kćer Branku. Bilo je to „zlatno doba“ Istre. Robna kuća je tada sijala punim sjajem, a supruga je radila kao poslovođa u njoj, dok je on ubrzo poslije postao šef Duty Free Shopova.
Godine 1987. godine sa suprugom Gey sagradio je mali ranč „Ranch 3 srca“ koji se nalazio na Pomerskoj cesti i time Bane, uz Radeta Buića postaje jedan od pionira istarskog konjičkog sporta. Njih dvojca krajem 80-ih stvaraju konjički sport u Istri i nose taj plamen kroz skoro dva puna desteljeća.
Bane je osnovao prvu školu jahanja u medulinskoj općini. Često je odlazio na „Zlatne grive“, manifestaciju koja se je održavala u Areni. Na njoj se je očarao lipicanerima i ubrzo počeo baviti njihovim uzgojem. Tijekom godina prodao je više od 40 grla, najviše Austrijancima i Njemcima.
Vrlo brzo, kvaliteta Banetove škole jahanja i uopće zdravog pristupa životu, brzo se pročula pa je „Stari ranch“ postao mali te na Medulinskoj cesti stvara novi i kompleksniji ranč - konoba/kobilarna „Beautiful”. Bio je to vrlo prikladan konjički ambijent sa dvije štale, natkrivenom halom za jahanje (u to doba 1 od ukupno 4 u Hrvatskoj, jedinoj u Istri), velikom konobom, apartmanima i sobama za iznajmljivanje i popratnim manježima za treninge.
Na Banetovom su ranču sklopljena brojna prijateljstva, neki su se parovi upravo tamo upoznali i zaljubili te kasnije vjenčali. Jedan otac, Aleksandar Rajkov, tvrdi da je Bane zaslužan za rođenje njegova dva sina pošto mu tadašnja žena, do završene škole jahanja i jačanja karličnih mišića, nije bila u stanju iznijeti trudnoću do kraja. Mnogi jahači danas aktivni u Istri upravo su se na njegovom ranču prvi put susreli sa čarobnim svijetom konja na čemu su mu zauvijek ostali zahvalni.
Obitelj Popov uzgajala je lipicanere i bila je u kooperaciji sa ergelom Đakovo, u sportu držali su uglavnom konje hanoveranske i holstein pasmine te engleske i mađarske polukrvnjake. Ti su konji ostvarivali zapažene rezultate u preponskom jahaju sa jahačima raznih profila, a u školi jahanja najviše su ostali u sjećanju konji pasmine haflinger s kojima je ostvarivao najbolje rezultate u radu sa djecom. Jedna od njih je bila i apsolutna maskota Banetovog rancha - haflingerka “Bianca” koju je spasio iz kamiona koji se uputio u klaonicu jer je navodno Bianca bila neplodna.
Godine 1993. godine Bane je na svom lipicancu Cony-u (Conversano Troffeta kojeg je supruga Gey odabrala u Prnjavoru, a on ga je ujahao i uradio) u društvu svojih jahača nastupio na Medulinskoj noći u Medulinu. Ubrzo zatim vodio je Djeda Mraza u svojoj zaprezi sa haflingerima kako bi obradovao mališane iz pulskih vrtića.
Godine 1997. godine osnovao je Konjički klub Medulin koji je od 1. siječnja 1998. upisan u registar Hrvatskog konjičkog saveza te djeluje i dan danas. Bane je bio predsjednik kluba od njegovog osnutka do svoje mirovine. Mnogi članovi kluba osvojili su zapažene rezultate. Najtrofejniji Banetov “par” bila je njegova učenica Tea Premate sa njegovim ljubimcem Cony-em. Bili su višestruki viceprvaci prvenstva Hrvatske u dresurnom jahanju, dvostruki pobjednici Cupa Hrvatske u dresuri u kategoriji uzdanica i junior te višestruki pobjednici mnogih lokalnih turnira u dresurnom jahanju.
Najbolje rezultate u preponskom jahanju je sa njenim engleskim polukrvnjakom “Seljom” kupljenim u Đakovu imala Banetova kćerka Branka Popov Ostojić. Na njihovom prvom nastupu osvojili su prvo mjesto u kategoriji uzdanica na “Đakovačkim vezovima”, nakon toga osvojili su 1. i 3. mjesto na Uskrsnjem turniru u Medulinu. Branka je također osvojila 4. mjesto na Državnom dresurnom turniru Hrvatske na kobili Conchiti u kategoriji juniora.
Ostali jahači “Banetovog doba” KK Medulin sa zapaženim rezultatima bili su Iva Premate (dresurno jahanje) i njen “Maky”, a u preponskom jahanju Dominik Tanković, Anja Ademi, Tanja Linardon, Tamara Mračević, Stela Lukić, Rafaela Kranjac Zupičić, Boženka Kuzma i Loris Ušić.
Od ostalih preponaških grla koji su ostvarivali plasman za vrijeme Banetovog djelovanja, moramo spomenuti Greccu, Conchitu, Fantoma, Equadora, Floriana I Salvadora.
Branko Popov i K.K. Medulin stvaraju jednu tradiciju sa Uskrsnjim turnirom. Mnogi konjari ga znaju kao jedan vrhunski događaj koji su pohodili najbolji hrvatski jahači sa najskupljim i najboljim konjima kojima su tom trenutku raspolagali (Ante Šimleša, Marko Ulaga, Snježana Beljan, Denis Gugić, Filip Rozmanić, Željko I Dražen Gagro, Vladimir Pavkov, Marijana Vrkljan…)
Godine 1999. godine sudjelovao je na snimanju svjetski poznatog filma „Titus“ sa Anthony Hopkins-om, a 2000. pojavio se i na sceni opere „Carmen“ u Areni sa 10-ak svojih konja i jahača te su nakon toga sudjelovali u paradi po Puli.
U međuvremenu Bane nažalost oboljeva od teške bolesti mijastenije gravis. Iako ga je obitelj po pojavi prvog simptoma bolesti (padanja kapaka) vodila na razne preglede kod različitih doktora, adekvatna dijagnoza nije uspostavljena do ljeta prošle godine i liječenje je pokušavano vitaminima za oči. Kako mu snaga opada rasprodaje konje. Zadnja kobila koju je obilazio bila je njegova predivna hanoveranka Gala.
Zbogom Bane! Hvala ti! Nedostaješ nam!
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
