JASON MORAN & THE BANDWAGON
Zatvoren drugi Backstage Live Pula festival: JAZZERSKA POČAST PULSKOJ GRMLJAVINI
Moran & The Bandwagon su duboko u jazzu, ali njihova energija je nekako rockerska pa tako Moran kao cijenjeni i školovani pijanist ne može biti miran dok svira klavir, noge mu se miču i čini se kao da poskakuje. Zapravo, čini nam se da bi mu bilo idealno da se klavir može podići kako bi on svirao stojećki. Slično se ponaša i bubnjar Waits koji svoju solo točku koristi kako bi propisno izlemao svoje bubnjeve pa se čini kao da lupa čekićem po činelama, ali to uopće nije loše. Zna on dobro što radi. Između njih je basist Mateen koji odgovara nekakvom stereotipu jazz basista…
Jason Moran & The Bandwagon zatvorili su u utorak navečer drugi Backstage Live Pula festival u sklopu kojeg su na pozornici Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula održana četiri koncerata, uglavnom namijenjena ljubiteljima jazza. Takav je bio i preksinoćni koncert, a Moran koji svira klavir je u Pulu došao s basistom Tarusom Mateenom i bubnjarom Nasheetom Waitsom s kojima svira već 20 godina i ta se povezanost osjetila i u izvedbama.
Eksplozija energije
Kao i svaki koncert do sada i ovaj je odlikovala visoka kvaliteta i ponešto drukčiji stil, radi čega možemo reći da na drugom Backstage Live Pula festivalu nismo gledali dva potpuno stilski ista nastupa. Moran & The Bandwagon su duboko u jazzu, ali njihova energija je nekako rockerska pa tako Moran kao cijenjeni i školovani pijanist ne može biti miran dok svira klavir, noge mu se miču i čini se kao da poskakuje. Zapravo, čini nam se da bi mu bilo idealno da se klavir može podići kako bi on svirao stojećki. Slično se ponaša i bubnjar Waits koji svoju solo točku koristi kako bi propisno izlemao svoje bubnjeve pa se čini kao da lupa čekićem po činelama, ali to uopće nije loše. Zna on dobro što radi. Između njih je basist Mateen koji odgovara nekakvom stereotipu jazz basista, potpuno smiren čak i kada ostane sam na sceni pa za razliku od razarujuće bubnjarove solaže ili pijanistove scenske nadobudnosti, on je totalno skuliran.
Skladbe koje smo preksinoć čuli kao da slijede utvrđenu šprancu - počinju lagano, baladično, sjetno i melankolično poput jesenske kiše koja je te večeri polijevala Pulu i koja je neke od potencijalnih gledatelja i gledateljica zadržala doma. No onda te pjesme ubrzaju, zabljesnu i eksplodiraju energijom radi koje Moran teško može ostati smiren za klavirom. Jednu od pjesama posvetio je kako kaže, "najdužoj grmljavini koju je u životu čuo", a večer prije koncerta slušao ju je dok je pokušavao zaspati u jednom pulskom hotelu. Ta jazzerska grmljavina koja međutim djeluje prilično opuštajuće i veselo osjećala se u mnogim pjesmama, među kojima je bio i klasik "Body & Soul" koju jazz glazbenici izvode već 90 godina, a izvodio ju je i Moranov mentor, slavni Thelonious Monk, jedan od najvećih jazz pijanista. Kada već govorimo o vremenskim uvjetima, zadnja skladba službenog dijela zvala se "Wind".
Optimistično i veselo
Poziv na bis bila je prilika Moranu da se zahvali na gostoprimstvu i prisjeti svog prvog nastupa u Hrvatskoj, a bilo je to prije više godina u Zagrebu. No posebno je Moran oduševljen bio novim Steinway & Sons koncertnim klavirom u INK-u, na kojem je preksinoć svirao za kojeg je rekao da je nevjerojatan i odličan. Kazao je i da je svirao u New Yorku i u Kennedy Centru u Washingtonu gdje, kaže, nemaju takav klavir.
Snažno kao što je započeo, koncert je završio u sličnom stilu, optimistično i veselo u ritmu svinga, da bi Moran našao još malo snage i odgovorio na još jedan aplauz publike te sam izveo "Carolina Shout", skoro sto godina star komad Jamesa P. Johnsona koji je služio kao pjesma na kojoj je svojevremeno testirana vještina svakog jazz pijanista.
Uzgred, niti ovaj koncert nije mogao proći glatko za organizatore i glazbenike. Na putu od New Yorka do Pule zagubili su se koferi s činelama i basom, ali su ih uspjeli naći na vrijeme.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
