I u novinskom izvještaju s ovoljetne promocije pretiska vrijedne knjige Vilija A. Bačića (Pula 1896. - Beč 1969.) pod naslovom "Povijest prvog svjetskog rata na Jadranu" - 1. knjiga: do proljeća 1916." (s dodatkom Zvonimira Freivogela koji je pokrio zbivanja od proljeća 1916. do kraja rata) posebno smo istaknuli da njenu dodanu vrijednost čini činjenica da je Bačić kao mladi mornarički časnik Carske i kraljevske mornarice bio sudionik Prvog svjetskog rata na Jadranu.

Uz to, kako u ime izdavača ove knjige pulskog društva 'Viribus Unitis' naglašava njegov predsjednik dr. sc. Bruno Dobrić, Bačić jer poznavao brojne časnike mornarice koji su bili sudionici događaja opisanih u knjizi. Kao rođeni Puljanin Bačić je dobro poznavao glavnu ratnu Austro-Ugarske monarhije, u kojoj je služio i njegov otac Alois Bachich von Recina, umirovljen u činu kontraadmirala.  

Prvotno objavljena 1945. u Zagrebu, ovo je i dalje, 75 godina kasnije, još uvijek jedina iscrpna povijesno-vojnopomorska monografija o Prvom svjetskom ratu na Jadranu na hrvatskom jeziku.

No, knjiga je nastala prije početka Drugog svjetskog rata iz Bačićevih predavanja na Pomorsko vojnoj akademiji Kraljevine Jugoslavije u Gružu, napisana na temelju relevantnih i službenih vojno pomorskih djela o austro-ugarskoj, talijanskoj, francuskoj, njemačkoj i britanskoj mornarici u Prvom svjetskom ratu. 

Na 452 stranice, s raritetnim fotografijama i crtežima, glavninu knjige, kako dodaje dr. Dobrić, čine prikazi svih važnijih operacija i događaja tijekom Prvog svjetskog rata na Jadranu te autorove pronicljive vojnopomorske analize tih zbivanja. Uz to, pored detaljnog prikaza Pule kao glavne ratne luke, autor donosi i prikaz ratne luke Boke kotorske, kao i prikaz manjih uporišta poput Šibenika i Lošinja. Zanimljiv je podatak da su Hrvati oko 1900.

godine Hrvati činili otprilike polovinu, a prije početka Prvog svjetskog rata oko trećinu ljudstva carske i kraljevske mornarice. Nakon mobilizacije u mornarici je bilo 33.736 osoba. 

Periskopom nije vidio balvane u barikadi 

No, jedna ratna epizoda u pulskom zaljevu posebno je zanimljiva u knjizi. Iako je ne piše u 'ich' formi, već znanstvenim objektivnim jezikom, Bačić je 20. prosinca 1914. godine kao 18-godišnji zapovjednik barkase bojnog broda "Radetzky" sudjelovao u potapanju francuske podmornice "Curie" u Puli. 

Njezin smion pokušaja prodora u glavnu austrougarsku pomorsku bazu s ciljem torpediranja nekoliko usidrenih ratnih brodova nije uspio jer se "Curie" zaplela u protupodmorničke čelične mreže. Rat je trajao već nekoliko mjeseci (Italija je još bila neutralna), kad je zapovjednik francuske flote na Sredozemnom moru, admiral August Boue de Lapeyrere, odlučio napasti glavninu austrougarskih pomorskih snaga u Puli. 

Odabrana je jedna od najnovijih podmornica "Curie". Prva dvoosovinska podmornica izgrađena 1912., imala je 400 tona površinske i 550 tona podvodne istisnine. Bila je dugačka 52 metra, raspolagala je dizel-motorom od 800 KS za površinsku i elektromotorom za podvodnu vožnju, postižući površinsku brzinu 12,5 čvorova. 

U opisu se Bačić se služio i autentičnim zapisima članova posade, što cijelom događaju daje dramskog materijala za filmsku ekranizaciju.

- Kad se prouči ovaj tok događaja, vidi se da je pokušaj forsiranja ulaska od strane francuske podmornice "Curie" predstavljao znatnu opasnost za brodove u luci, te da je podmornica mogla uploviti kroz vrata za velike brodove pod rtom Kristo, koja su u to doba danju često bila otvorena. Ona je, međutim, pokušala prodiranje u luku baš na obratnoj strani, u tu se barikada, sa svojim podvodnim preprekama pokazala kao vrlo djelotvorna, piše Bačić i nastavlja: "Akcija sama bila je izvršena izvanredno hrabro i smišljeno, a zapovjedniku O'Byrneu, koji je kasnije još za vrijeme rata zbog bolesti umro u Grazu, priznavali su i u austrougarskoj floti junaštvo, smjelost i smišljen rad. O'Byrne nije imao sreću u izboru mjesta za prolaz. On periskopom nije mogao raspoznati balvane u barikadi i nije bio dobro obaviješten o situaciji na ulazu. Možda bi bio bolje uspio da je još neko vrijeme promatrao lučku barikadu i jedinice koje su prolazile ili da je cijeli dan ranije posvetio samo promatranju ulaza, umjesto što je išao pred Fažanu. Kad je podmornica jednom zapela u preprekama, svojim se manevriranjem, kako se to ustanovila kasnije, sve više zapetljavala u mrežu tankih i elastično obješenih čeličnih konopa." 

Same podvodne prepreke uvedene su u austrougarskoj mornarici po izumu kapetana bojnog broda Benna pl. Milenkovića. Na običnoj teškoj barikadi, sastavljenoj od velikih balvana i jakih čeličnih konopa, visjeli su do dna festoni tanjeg žičnog konopa, držani na dnu željeznim kuglama. 

Zapovjednik podmornice Gabriel O'Byrne počeo je manevar oko podne dana 20. prosinca na dubini od 20 metara i kada je mislio da je prošao barikadu, osjetio je otpor podvodne prepreke, imajući dojam da je "Curie" zapela kormilom. Pokušaji izvlačenja trajali su oko četiri i po sata, a za to vrijeme podmornica je izronjavala periskopom i tornjem, ali je bila opažena nekoliko minuta prije 16 sati. Nešto iza 16 sati, dok je podmornica ležala na dnu, zapovjednik je naredio da se unište tajni dokumenti, da se podijele pojasevi za spašavanje, da se poslije izranjanja otvore svi ventili i da se podmornica potopi. 

Čim je "Curie" izronila, vatru na nju otvorili su topovi s čamaca i bitnica jer se činilo da bi se mogla približiti brodovima, od kojih ju je dijelila samo još protutorpedna mreža. 

Prvi časnik, poručnik fregate Challey poginuo je tada od topničke vatre baš kad je izlazio kroz toranj, a jedan dočasnik je teško ranjen i kasnije je umro u bolnici. Zapovjednik je bio ranjen. 

- Zapovjednik je posadi prije napuštanja podmornice doviknuo: "Courage mes enfants, c'est pour la France" (Hrabro moja djeco, ovo je za Francusku"), a čini se da ga je poslije toga jedan dočasnik gurnuo u vodu, kako ne bi ostao na podmornici, piše Vili Bačić i na ovom mjestu, u fus noti, navodi da je prikaz događaja na francuskoj podmornici sastavljen prema službenim francuskim izvještajima. Kada je primijećeno da posada skače u more, okuražena zapovjednikovim uzvikom, vatra je obustavljena. 

Podmornica je potonula na dubinu od 35 metara. Poslije nepunih mjesec i pol dana, 1. veljače 1915., "Curie" je dignuta i stavljena u suhi dok pulskog Arsenala, popravljena i upisana u flotnu listu pod imenom U-14. U daljnjem tijeku rata bila je temeljito preuređena, opskrbljena novim motorima i uređajima, većim topom i odgovarajućim torpednim naoružanjem, a pod zapovjedništvom von Trappa, potopila je 11trgovačkih brodova s ukupno 44.595 tona te se svrstala među najefikasnije njihove podmornice. 

Poslije rata, slomom Austro-Ugarske, podmornicu "Curie", Francuzi su preuzeli u svoju flotu pod starim imenom, dok nije, nekoliko godina kasnije, kao zastarjela, bila rashodovana. 

Napad podmornice "Curie" izazvao je, kako zaključuje ovo poglavlje Vili Bačić, postavljanje dvostrukog reda barikada na ulazu u Pulu, stalno držanje barikadnih vrata u zatvorenom stanju, kao i uopće veću pažnju u pogledu opasnosti od podmornica.

Povezane vijesti

• U PETAK U TISKANOM IZDANJU: Stota obljetnica potonuća "Viribus Unitisa" u Puli oblježit će se - na 102. godišnjicu!
• Spomen ploča Janku Vukoviću Podkapelskom u Puli bit će postavljena s dvije godine zakašnjenja jer je gradskom odboru trebalo PREKO GODINU DANA DA SE SASTANE
• Izborna skupština Društva "Viribus Unitis": NOVI POVIJESNO-POMORSKI PROJEKT VEZAN UZ JUŽNU ISTRU