Svega ne bi bilo bez tradicionalne makedonske muzike koju nekadašnji vođa kultnog trija Leb i sol naziva genijalnom; u njoj se prepliću pastorala, ovce, planine, tuga, melankolija, radost, ljubav, sunce, vino, sreća, nesreća * Na Malom Brijunu kazao je da je teško nadmašiti ljepotu ove prirode, ali da će je on, eto, pokušati malo ofarbati. U tome je itekako uspio
Pored svih furioznih, impresivno odsviranih solo dionica kojima je iznova iskazao gitarističku virtuoznost, najemotivniji dio sinoćnjeg jednoipolsatnog koncerta Vlatka Stefanovskog u popunjenom gledalištu tvrđave Minor na Malom Brijunu bila je suptilna izvedba njegove sjajne skladbe "Bistra voda", koju je posvetio pokojnoj supruzi Gordani te pokojnom bratu Goranu Stefanovskom, istaknutom makedonskom dramskom piscu koji je naglo preminuo koncem studenog prošle godine, par dana prije planiranog dolaska na Sajam knjiga u Pulu, gdje je trebao promovirati knjigu "Odisej i druge drame", priređenu i tiskanu ekskluzivno za sajam u Puli, čiji je regionalni partner bila Makedonija.
Svega ne bi bilo bez tradicionalne makedonske muzike, koju nekadašnji vođa kultnog trija Leb i sol naziva genijalnom, posebno u intervjuima ističući velikog pokojnog makedonskog pjevača Kirila Mančevskog.
- U makedonskoj muzici prepliću se pastorala, ovce, planine, tuga, melankolija, radost, ljubav, sunce, vino, sreća, nesreća… Dom nema alternativu, kao što je moj brat govorio: "Dom je tamo gdje boli. I to je velika istina", kazao je Vlatko nedavno Al Jazeeri.
Besprijekorne tehnike i prepoznatljiva zvuka, koncert je otvorio tradicionalnim pjesmama "Makedonsko devojče" i "Zošto si me majko rodila", da bi onda suvereno izveo "Uspavanku za Radmilu M." s istoimenog albuma Bijelog dugmeta iz 1983. godine. Autentičnost izvedbe ne čudi s obzirom da je taj album Bijelo dugme snimalo u Skopju i da je na toj pjesmi prije punih 36 godina gostovao upravo - Vlatko Stefanovski.
Nenajavljeni gost, glumac i voditelj kazališta Ulysses Rade Šerbedžija srčano je sa Stefanovskim otpjevao "More pie sokol", pjesmu koja je bonus na posljednjem Vlatkovom albumu iz 2017. "Mother Tonque" / "?????? ?????", a nakon toga i "Eleno, kerko Eleno".
Izveo je potom, kako je rekao, najpopularniju svoju numeru (s najviše pregleda na youtubeu) "Čuvam noć od budnih", da bi u gotovo rock and roll varijanti izveo najpopularniju makedonsku pjesmu na ovim prostorima - "Jovano, Jovanke".
Sa samostalnog studijskog prvijenca iz 1994. godine "Cowboys & Indians", Stefanovski je odsvirao, ali i otpjevao (lijepo ozvučena glasa) pjesmu "Kandilce", sa sugestivnim završnim dugim a minimalističkim tonovima, dobivši zavodljiv elektronski efekt koji je osjetila i prepoznala publika, nagradivši ga dugim aplauzom. Uslijedila je Vlatkova "Gipsy song" iz filma Gipsy Magic" (1997.), a za uvjerljivu izvedbu dobio je ovacije, ne prve te večeri. I ovaj je put moćno zvučalo "Kalajdžisko oro", brzo a suptilno, da bi koncert priveo kraju vedrim skladbama "Ćukni vo drvo" i "Skopje".
Za sinoćnjeg koncerta na Malom Brijunu kazao je da je teško nadmašiti ljepotu ove prirode, ali da će je on, eto, pokušati malo ofarbati. U tome je itekako uspio.
Vlatko Stefanovski je s grupom Leb i Sol snimio 14 albuma i svirao po cijelom svijetu, da bi nakon razlaza počeo vrlo uspješnu samostalnu karijeru, objavivši dojmljivu kolekciju samostalnih izdanja. Posljednjih godina stvara i glazbu za film i kazalište. Surađivao je s mnogim velikim svjetskim glazbenicima, poput svojedobnog idola Jana Akkermana, ali i s Tommyjem Emmanuelom, Stochelom Rosenbergom… Kao solist je nastupio s Londonskim simfonijskim orkestrom, Simfonijskim orkestrom Monte Carla, Slovenskom filharmonijom te, između ostalih i s Big Bandom Hrvatske radio televizije.